Ustavni sud dodijelio naknadu 71 ovršitelju od po 18.000 kn

Ustavni sud danas je dodijelio zadovoljštinu 71 javnom ovršitelju od po 18.000 kuna, iako je odbacio njihove prijedloge za ocjenu ustavnosti ukinutih zakona, jer se uoči njihova početka rada zakonodavac predomislio i promijenio ovršni sustav. Presedanska je i odluka u povodu ustavne tužbe donesena radi poštovanja presuda Europskog suda za ljudska prava te je Saboru u obliku izvješća poslana oštra kritika zbog postupaka donošenja zakona i o Poslovniku Sabora. Zajedničko svim tim odlukama je da se na različit način bave izgradnjom povjerenja javnosti u državne institucije i u pravo koje stvaraju, zaokružila je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec današnju sjednicu.

Javni ovršitelji

Legitimno je pravo zakonodavca bilo da se predomisli i promijeni ovršni sustav, ali pri tomu su trebali voditi računa o individualnim pravima imenovanih javnih ovršitelja, koji su kroz razdoblje od gotovo godinu dana bili u "položaju posvemašnje nesigurnosti i neizvjesnosti u pogledu svog budućeg profesionalnog statusa", kako je istakla sutkinja Duška Šarin.

Zakoni su dvaput odgađali te na koncu ukinuli sustav temeljen na već imenovanim ovršiteljima, od kojih je 68 već bilo prisegnulo, te 25 dobilo rješenje o početku rada prvog dana 2012. da bi na koncu zakonodavac od svega toga odustao bez da je ponudio rješenje za probleme pojedinaca koji su ostali bez posla, opterećeni kreditom i povećim financijskim izdacima. I, što je najgore, izgubljeno je povjerenje javnosti u pravni sustav države i vladavinu prava, tu temeljnu vrednotu ustavnog poretka, istakla je sutkinja Šarin. Zadovoljština od 18.000 kuna neće se uračunavati pri eventualnoj dodjeli odštete ovršiteljima u redovitim sudskim postupcima već im je dodijeljena, prvi put u ustavnosudskoj praksi, kako bi se uspostavila "pravedna ravnoteža".

– Koncept legitimnih očekivanja odavno je izgrađen u europskom pravu te, iako ga je Ustavni sud uveo u naš pravni poredak prije nekoliko godina, još uvijek nije dovoljno prepozna ni prihvaćen u našoj pravnoj praksi – istaknula je Jasna Omejec te je u povodu iznevjerenih očekivanja javnih ovršitelja i izgubljenog povjerenja u državu zaključila:

– Na takvim se osnovama ne može graditi demokratsko društvo utemeljeno na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. Demokratsko društvo gradi se na načelu uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih i javnih interesa društvene zajednice, s jedne strane, i zaštite prava pojedinaca, s druge strane – rekla je Omejec prokomentiravši kako je za očekivati da se takav "jedinstven zakonodavni postupak" neće ponoviti u istom obliku u budućnosti.

Presuda Europskog suda

Prvi put Ustavni sud usvojio je jednu ustavnu tužbu, ne zbog zahtjeva podnositelja, već zbog propuštanja sudova da izvrše konačnu i obvezujuću presudu ESLJP-a. Policajac iz Karlovca u stegovnom postupku ostao je bez posla, što je potvrdio i Upravni sud, ali nakon što je kazneni postupak protiv njega obustavljen jer nije bilo dokaza da je za pribavljanje domovnice dobio novac, tražio je ponavljanje disciplinskog postupka. Iskoristivši sav pravni put, obratio se i ESLJP-u koji je presudio kako nije imao pravično suđenje pa mu je protiv RH dosuđena odšteta od 18.000 eura i skoro toliko za troškove postupka. Međutim, disciplinski i Upravni sud postupak nisu ponovili jer presuda ESLJP-a nije nova činjenica ni dokaz, što je uvjet za ponavljanje postupka. Drugostupanjski disciplinski sud i sam je istaknuo da ne nalazi valjane pravne osnove, a ni sudske prakse po kojoj bi riješio nastali pravni problem, pa i Ustavni sud ističe kako nam uistinu tek predstoji razvitak sudske prakse po tom pitanju.

Odnosno, prema Zakonu o kaznenom postupku iz 2011. godine postoji zakonsko rješenje za te situacije, ali ne i za sve slučajeve prije toga. Kako bi bilo "previše formalistički" odbaciti ustavnu tužbu podnositelja, Ustavni sud je slučaj vratio na početak, tamo gdje je bio kad je 1996. godine pokrenut disciplinski postupak te mu se mora nadoknaditi trošak ranijeg poništenog postupka.

Državno sudbeno vijeće

Ustavni sud samoinicijativno je pokrenuo postupak ocjene ustavnosti dviju odredbi Zakona o Državnom sudbenom vijeću kojima su Ustavnom sudu nametnute obveze u vezi sa žalbama na odluke DSV-a o stegovnoj odgovornosti sudaca.

Naime, Ustav i Ustavni zakon jedini su propisi kojima se uređuje organizacija i nadležnost Ustavnog suda.

Zakoni i propisi državne uprave

Ukinut je dio odredbe iz Zakona o sustavu državne uprave koja je omogućavala da propisi iznimno "zbog osobito važnih razloga stupaju na snagu danom objave". Ubuduće će zakoni i drugi propisi moći stupiti na snagu najranije prvi dan od dana objave s tim da je Sabor upozoren da samo zbog "osobito opravdanih razloga", koji se u pravilu ne navode, može odstupiti od pravila da zakon stupa na snagu osmi dan od dana objave. Što se tiče drugih propisa (pravilnika, naredbi, naputaka...) dopušteno je da državna tijela o tome odlučuju, ali uvijek uz obrazloženje "osobito važnih razloga", zbog čega će Sabor morati dopuniti zakon.

Interventne mjere

Što se tiče tzv. interventnih mjera, one su dosad pogrešno poistovjećivane s "naredbama", iako nije riječ o propisima, pa se one mogu provoditi trenutačno, za razliku od propisa. Ali sve rokove njihova stupanja na snagu, vrijeme i način objave, te opće pretpostavke kad ih je dopušteno izdavati, Sabor će morati urediti jer je slobode i prava građana moguće ograničiti "samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje".

Zakoni po hitnom postupku

U izvješću koje je pripremio sudac Mato Arlović, analizira se postupak donošenja zakona po hitnom postupku što je postalo gotovo pravilo, a ne iznimka. Primjerice, na trećoj sjednici Sabora od 38 zakona 33 ih je doneseno po hitnom postupku, na četvrtoj 52 od 62, a na petoj 20 od 35. S tim da je među hitnim zakonima bilo i organskih poput Zakona o pučkom pravobranitelju. Takva praksa narušava bit parlamentarizma, obezvrjeđuje značenje demokratskih procedura i onemogućuje javne rasprave o bitnim društvenim pitanjima, slabeći time unapređenje dijaloške kulture bez koje ne postoji demokratsko društvo. Hitno donošenje zakona može biti samo iznimno pri čemu se nije dovoljno samo pozvati na Poslovnik ili to pravdati "općim, neodređenim ili neuvjerljivim razlozima".

Dva su primjera istaknuta. Lani u kolovozu po hitnom su postupku donesene izmjene Zakona o dječjem doplatku uz obrazloženje kako se time postižu uštede. Ali, kako Sabor tada nije zasjedao hitnost je prihvaćena mjesec i pol kasnije da bi zakon bio objavljen tek polovicom listopada.

Zakoni nakon konstituiranja Sabora

Što se tiče propisa donesenih nakon konstituiranja novog saziva Sabora, izdvojen je primjer izmjena Zakona o javnim ovršiteljima, koje su 22. prosinca 2011. predložili klubovi zastupnika vladajućih stranaka, dva saborska odbora te su izmjene istoga dana proučili i podnijeli izvješće, Sabor je prihvatio hitnu proceduru, proveo raspravu, donio zakon, predsjednik države ga proglasio i tog istog 22. prosinca 2011. Zakon je objavljen u Narodnim novinama, te je toga dana i stupio na snagu. Na drugoj izvanrednoj sjednici na isti je način doneseno i više drugih zakona. Ustavni sud stoga traži od Sabora da svojim Poslovnikom normira postupak donošenja zakona neposredno nakon konstituiranja Sabora, osobito pravna područja na kojima je dopušteno na takav način donositi propise, s tim da se Zakon o javnim ovršiteljima ne bi mogao spadati u to područje.

Ustavni sud mora propisati i kad neki prijedlog zakona ima narav organskog zakona jer o tomu ovisi i potrebna većina glasova zastupnika za njegovo donošenje.

Sabor je upozoren da pročišćeni tekst Poslovnika moraju objaviti i u Narodnim novinama te da još nisu ispunili obvezu izrade i objave pročišćenog teksta Ustava koja je sadržana u ranijim izvješćima Ustavnog suda od lipnja 2006. i ožujka 2011. godine.