Uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića, Ustavni sud (bez Ingrid Antičević-Marinović) odbio je ustavnu tužbu Josipa Šimunića protiv odluke Visokog prekršajnog suda kojom je kažnjen s 15.000 kuna jer je na stadionu u Maksimiru nakon utakmice Hrvatska – Island 19. studenoga 2013. s mikrofonom u ruci publiku poticao da na njegov uzvik “Za dom” uzvrati “Spremni”, i tako četiri puta. Osuđen je za poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti jer je riječ o pozdravu korištenom u NDH koji predstavlja manifestaciju rasističke ideologije.
Šimunić: Drugi su oslobođeni
Šimunić je tvrdio da je bio diskriminiran jer su u usporedivim slučajevima u Kninu i Zagrebu drugi oslobođeni. Ali, riječ je o prvostupanjskim odlukama pa se ne zna jesu li osporavane i ne može se govoriti o stabilnoj sudskoj praksi, obrazložio je Ustavni sud. I slučajevi nisu usporedivi jer u Kninu je okrivljenik oslobođen zbog pogrešne pravne kvalifikacije, a u Zagrebu nije ostvaren bitan dio prekršaja – naročito drsko i nepristojno ponašanje koje je narušilo mir posjetitelja koncerta.
Ustavni je sud osobito razmatrao je li osuda dovela do povrede slobode izražavanja jer zaštitu uživaju i informacije i ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, a ograničenja su moguća samo iznimno ako je to nužno u demokratskom društvu i razmjerno legitimnom cilju. Ustavni je sud zaključio da je ograničavanje Šimunićeve slobode izražavanja utemeljeno na zakonu, a zaštita dostojanstva drugih i temeljnih vrednota demokratskog društva od iskazivanja i poticanja mržnje na sportskim natjecanjima legitiman cilj. Izrečena kazna nije nerazmjerna u odnosu na cilj.
Stari hrvatski pozdrav
Sudac Šumanović ne slaže se da Šimuniću nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravičan sudski postupak, a i da je miješanje vlasti u njegovu slobodu izražavanja zadovoljilo kriterij “nužnosti u demokratskom društvu”. Dvije presude iz drugih slučajeva smatra relevantnima. Obrazlaže da nema dvojbe da je sporni pozdrav bio u NDH u masovnoj uporabi i da ga značajni dio javnosti diskvalificira kao rasistički ili čak zločinački. Ali značajan dio javnosti o tomu rezonira i izvan totalitarnog konteksta pa kao primjere navodi službenu odoru HOS-a kao legalne postrojbe HV-a te “udarni” uvod pjesme Čavoglave koja je za rata svakodnevno i neprekidno izvođena kao budnica koja poziva na obranu domovine, a bez povezivanja s totalitarnim kontekstom, obrazlaže Šumanović. I stoga smatra da je trebalo ispitati Šimunićevu obranu s obzirom na to da je ključ u konotaciji, metajezičkom pristupu i historijskom kontekstu.
Osudu Šimunića smatra proturječnom prosudbama sudova o “starom hrvatskom pozdravu zastupljenom i ukorijenjenom u hrvatskom narodu” i ocjeni VPS-a da “nema univerzalnog odgovora o prirodi korištenja tog pozdrava niti se to može očekivati s obzirom na notornu kompleksnost i višeznačje korištenja tog izraza u različitim hrvatskim povijesnim vremenima” (što je citat vještaka prof. dr. sc. Josipa Jurčevića, op. a.). Prekršajni postupci mogu ostaviti dojam odlučivanja na osnovi ideološko-političkih preferencija, što je loše za ugled pravosuđa i povjerenje građana u njegov dobar rad te stoga Šumanović smatra da je presude trebalo ukinuti i postupke ponoviti radi jasnog utvrđenja bez ideologiziranja.
>> 'Za dom spremni' kao pozdrav je uveden tek utemeljenjem ustaške NDH
Josip Šimunić je pošteni čovjek.