Zapanjujuće je s kakvom smo lakoćom prihvatili utvrđenja trojice arbitražnih sudaca o tomu kako nije dokazano da je bivši premijer Ivo Sanader primio mito od MOL-a, ali kad je 11 sudaca našeg Ustavnog suda ukinulo pravomoćnu presudu onda je to bio slom pravne države te većini neprihvatljivo.
Ustavni sud je tada utvrdio da je “cijeli postupak dokazivanja primanja mita bio kompromitiran do stupnja koji je Ustavni sud morao kvalificirati kao povredu podnositeljevog prava na pravično suđenje”. Tada su mediji pisali o “katastrofalnoj” odluci, a ne, kao sada, da je “razmontirano hrvatsko pravosuđe”, te se Ustavni sud našao i na meti optužbi za korupciju. Začudo, sad više nikome ne smeta ni što je u arbitraži sudjelovao naš akademik Jakša Barbić.
Ali, ide se opet u drugu krajnost iako jedna presuda pa ni u tako važnom predmetu, ne može biti presudna za ocjenu cijelog pravosuđa. Svi uređeni pravni sustavi imaju mehanizam za ispravljanje pogrešaka, jer nema suca kojem presuda nije ukinuta. I sudac Ivan Turudić ima pravo na pogrešku koja nije nastala za suđenja već kao posljedica možda i njegove emotivne reakcije na ukidanje presude. Ali zbog toga ga je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin izuzeo od sudjelovanja u ponovnom suđenju pa je, dakle, hrvatsko pravosuđe odradilo što je trebalo.
Preteča europskih standarda
Tek sada vidimo koliko su bili u krivu oni koji su nakon ukidanja presude Sanaderu govorili da je Ustavni sud kriv za gubitak arbitraže i da ga treba ukinuti. Predsjednik Ustavnog suda dr. sc. Miroslav Šeparović ističe kako se sada pokazalo da je istina ono što je Ustavni sud tvrdio.
– Jer, mi u našoj odluci nismo govorili o tomu je li Ivo Sanader kriv ili nije, već da nije imao pravično suđenje. Suština obrazloženja svodi se na to da nije dokazan korumptivni sporazum između Hernadija i Sanadera o tomu da je Sanader primio novac. Drugo, već u odluci smo istaknuli da odluke domaćih sudova, uključujući i Ustavnog suda, ni na koji način ne obvezuju arbitražne sudove jer oni po pravilima međunarodnog prava provode postupak, izvode dokaze i utvrđuju činjenice. Prema tomu odluka Ustavnog suda nije mogla utjecati na to da je RH izgubila arbitražu. Međutim, neodgovorni političari, premda i istaknuti suci i pojedini novinari, tvrdili su da je Hrvatska izgubila spor zbog odluke Ustavnog suda, da smo korumpirani, veleizdajnici... Uskok je morao ispitivati imovinu svih ustavnih sudaca da bi na kraju utvrdio da, naravno, nikakve korupcije nije bilo. Ali, poslije se nije istraživalo tko je tezu o “korumpiranom Ustavnom sudu” pustio u javni prostor. Nakon svega postavlja se pitanje hoće li se netko ispričati Ustavnom sudu. Naravno da neće, niti to očekujemo, a niti bi nam takva isprika bilo što značila. Naša odluka pokazuje da svatko, ali baš svatko, ima pravo na pravično suđenje! Naša je satisfakcija nedavna izjava predsjednika Europskog suda za ljudska prava Guida Raimondija, naše bivše sutkinje tog suda prof. dr. sc Nine Vajić i sadašnje sutkinje prof. dr. sc. Ksenije Turković, koji su pohvalili Ustavni sud jer primjenjuje Europsku konvenciju o temeljnim ljudskim pravima i kao preteču primjene europskih standarda u Hrvatskoj, što ćemo i ubuduće biti. Moram reći da je odluka u predmetu Sanader jedna od najboljih odluka koje je Ustavni sud u bivšem sastavu donio i služi na čast i bivšoj predsjednici prof. dr. sc. Jasni Omejec i svim ustavnim sucima koji su sudjelovali u njezinu donošenju – kaže Šeparović, na što smo uzvratili da ni utvrđenja arbitraže nisu sveto pismo.
– Naravno, kao što utvrđenja naših sudova ne vežu arbitraže tako ni odluke arbitražnih sudova ne vezuju domaći sud. U ponovljenom postupku, Županijski sud u Zagrebu nije vezan odlukom arbitražnog suda. Naravno, može uzeti u obzir argumentaciju arbitara, ali nije vezan tom argumentacijom. Županijski sud je vezan jedino odlukom Ustavnog suda o provođenju novog dokaznog postupka, te poštovanju načela poštenog suđenja, a kakvu će odluku donijeti, to je apsolutno stvar Županijskog suda u Zagrebu. Ni Ustavni sud ni arbitraža ne mogu tom sudu naložiti kakvu će presudu donijeti – kaže Šeparović.
Nisu se bavili Ježićem
Za razliku od arbitraže, Ustavni sud se nije bavio dokazima, svjedočenjem Roberta Ježića ili snimkom u restoranu “Marcellino”.
– Nismo analizirali iskaz ni jednog svjedoka pa ni Ježića, niti druge dokaze. Samo smo utvrdili da je dokazni postupak postavljen naopako. Umjesto da je dokazivan tzv. korumptivni sporazum - što su se, kada i gdje dogovorili o navodnom mitu - izvodio je dokaze na okolnost da su ugovori Hrvatske s MOL-om štetni za Hrvatsku pa je temeljem toga što su ti ugovori štetni zaključio da je Sanader korumpiran. Ustavni sud je rekao da je to pogrešan način dokazivanja i to je u skladu s ovlašću Ustavnog suda koja proizlazi iz prakse Europskog suda. Dakle, da ukazuje na koji je način postavljen dokazni postupak. Jesu li pravila dokaznog potupka pravilno korištena, a ne što je koji svjedok rekao, je li njegov iskaz istinit ili ne, jer to nije stvar Ustavnog suda, već posao redovnih sudova – zaključio je Šeparović.
Interesantna konstatacija kako sudac ima pravo pogriješiti. Po čemu onda vlakovođa, pilot, lijenik...ne bi imali pravo pogriješiti i ne odgovarati za namjerne pogreške? Dokle se ne ukine imunitet sucima dotle neće postojati ni pravo ni pravda. Razmislio bi sudac itekako o svojoj odluci,da ako će ona biti pobijena ili ima razloga da bude pobijena, ne može više obavljati sudačku funkciju.