Ustavni sud ukinuo je osuđujuće presude zagrebačkih sudova protiv Tihomira Dujmovića zbog kolumne “Šutnja kao provokacija” objavljene 2007. u Večernjem listu te visoko postavio ljestvicu medijskih sloboda. Utvrdili su “suštinsko pomanjkanje činjenične i/ili pravne osnove” za kažnjavanje novinara, o čemu treba povesti računa u novom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu. Ustavni suci ističu i da se zasad nisu bavili (iz čega je očigledno da hoće) pitanjem razmjernosti zaštite novinarskih sloboda u odnosu na zaštitu časti i ugleda, kao ni opravdanošću i razmjernošću kaznene sankcije od 6266 kuna (Slavica Lukić kažnjena je sa 26.000 kuna!).
Pisao o odvjetnici Savić
Dujmović je kažnjen jer je za odvjetnicu Milku Savić, kad ju je Milorad Pupovac (SDSS) predložio za sutkinju Ustavnog suda, napisao da je postala poznata sastavljajući tužbe protiv Hrvatske “u kojima je oduzimanje stanarskih prava izbjeglim Srbima postavljala kao posljedicu etničkog čišćenja”. Dujmović se pitao ne bi li stručna i profesionalna osoba, kakvom je tretira Pupovac, prije nego sjedne u stolac Ustavnog suda morala doznati je li etničko čišćenje uistinu temelj za povrat stanarskih prava te kako to da “stručnu” i “profesionalnu” odvjetnicu nije podržala Hrvatska odvjetnička komora (premda HOK to ne može). Dujmović je zaključio kako Pupovac u Ustavni sud gura “kompromitiranu osobu” i to kad Europa inzistira na primjeni Ustavnog zakona o manjinama.
Ustavni sud propituje predstavlja li osuda u konkretnom slučaju miješanje u slobodu izražavanja “nužno u demokratskom društvu” s obzirom na ulogu medija da budu čuvari javnog interesa. Ustav štiti vrijednosne sudove o pitanjima od općeg interesa pod uvjetom da su izneseni “na dostatnoj činjeničnoj osnovi” i “u dobroj vjeri” u skladu s novinarskom etikom. Ta dva uvjeta moraju kumulativno biti ispunjena. Nije sporno da je odvjetnica sa 31 godinom iskustva podnosila i tužbe protiv RH, ali za tvrdnje o genocidnom postupanju države nije utvrđeno da su neistinite pa Ustavni sud kritizira sudski standard dokazivanja.
To nije bila kleveta
Inzistira i da se utvrdi jesu li te glasine, prema obrani Dujmovića, mogle služiti kao potkrepa njegovih vrijednosnih sudova. Za Ustavni sud teško je održiv stav da se o kleveti radi kod navoda u vezi s ustavnosudskom stolicom, a u tom slučaju sporno je to tvrditi i za preostale sporne tvrdnje. Sudovi moraju voditi računa o kontekstu komentara u kojem i zbog pojedinih neistina novinar ne mora biti kažnjen ako mu očito nije bio cilj “samo škoditi nečijoj časti ili ugledu”.
>> Sramotno je da uopće postoji kazneno djelo 'sramoćenja'. Napokon je to shvatila i Vlada
Big lajk za Dujmovića.