Po prvi put u povijesti sve države svijeta postigle su danas u Parizu sporazum o spašavanju zemaljske kugle od klimatskih promjena, u kojem su poslale dosad najjasniji signal o početku kraja ere fosilnih goriva i svitanju ere čišćih izvora energije.
U pariškom sporazumu, usuglašenom nakon dva tjedna intenzivnog pregovaranja oko 4 ujutro u noći sa subote na nedjelju i usvojenom konsenzusom 195 zemalja sinoć oko 19:30 sati, svijet se složio da će do 2100. ograničiti globalno zatopljenje znatno ispod razine od 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
- Ovo je pobjeda za planetu i za buduće generacije - rekao je američki državni tajnik John Kerry.
Francuski predsjednik Francois Hollande izjavio je uoči samog usvajanja sporazuma da se rijetko događa da čovjek u svom životu ima priliku promijeniti svijet, ali da delegati preko 190 država okupljeni na pariškoj konferenciji imaju tu priliku i moraju je iskoristiti.
- Svijet računa na nas. Naša djeca neće nas razumjeti, niti će nam oprostiti, ako ne usvojimo ovaj sporazum - rekao je francuski ministar vanjskih poslova Laurent Fabius nakon što je na usvajanje predao nacrt dokumenta.
U to dokumentu navodi se cilj o ograničavanju globalnog zatopljenja puno ispod 2 Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, ali se ide još ambicioznije i u istoj rečenici navodi da sve države svijeta kane učiniti dodatne napore da taj cilj bude 1,5 Celzijev stupanj. Bez pariškog sporazuma, i bez nacionalnih planova smanjenja emisije stakleničkih plinova koji su ugrađeni u sporazum, znanstvenici prognoziraju da bi se zemaljska kugla do kraja stoljeća zagrijala za čak 4 Celzijeva stupnja, što bi dovelo do povećanja razine mora i nestajanja mnogih životinjskih i biljnih vrsta. No, s obzirom da je planeta već zagrijana za 1 Celzijev stupanj u odnosu na predindustrijsko razdoblje, ambiciozni cilj od 1,5 stupanj do kraja ovog stoljeća bit će teško ispuniti i svi su sinoć naglašavali da je sporazum povjesan, ali da ga treba primijenjivati u praksi. Sporazum, inače, stupa na snagu 2020. godine.
Dogovoreno je da će razvijene zemlje biti “snažno potaknute da pojačaju razinu financijske potpore”, odnosno da će do 2020. zajedno plaćati 100 milijardi američkih dolara godišnje u obliku pomoći nerazvijenim zemljama za ublažavanje posljedica klimatskih promjena, a nakon 2020. i više od tog iznosa.
Dogovoreno je također da će se nacionalni planovi za smanjenje globalnog zagrijavanja revidirati svakih pet godina.
Neki dijelovi pariškog sporazuma bit će pravno obvezujući za sve zemlje svijeta, ali neki će ostati pravno neobvezujući i njihovo ispunjavanje bit će dobrovoljno. Jedan od glavnih razloga zašto čitav sporazum nije pravno obvezujući je taj što bi Sjedinjene Američke Države u tom slučaju morale taj međunarodni ugovor ratificirati u Senatu, gdje bi ga republikanska većina mogla lako srušiti, što bi dovelo do ponavljanja sudbine sporazuma iz Kyota iz 1997., koji SAD nikad nisu ratificirale. No, za razliku od sporazuma iz Kyota i, ranije, iz Rio de Janeira 1992., sporazum iz Pariza prvi je sporazum koji ne zadaje samo ciljeve razvijenim zemljama, nego i zemljama u razvoju. Raniji sporazumi bavili su se isključivo razvijenim zemljama, dok ovaj sporazum iz Pariza zahtjeva da sve zemlje svijeta, i bogate i siromašne, i razvijene (koje su zagađivale stoljećima ranije) i one u razvoju (koje više zagađuju sada), daju svoj doprinos smanjenju globalnog zagrijavanja. Ipak, najveći doprinos očekuje se od razvijenih.
Hrvatski premijer Zoran Milanović na otvaranju pariške konferencije 30. studenog izjavio je da “svaki oblik rasta temeljen na visokougljičnim modelima više nije učinkovit nego, dapače, predstavlja prijetnju za buduće generacije”. Udruga Zelena akcija nakon toga je komentirala da je takav nastup premijera u Parizu u suprotnosti s energetskom politikom njegove vlade koja je promovirala dva visokougljična projekta, termoelektranu Plomin C na ugljen i eksploataciju nafte u Jadranu.
>> U Parizu predstavljen prijedlog globalnog klimatskog sporazuma
Ovi misle da su spasili svijet!? Joj, što će se iznenaditi ako otkriju Bibliju.