A u Londonu muk – rečenica iz kultnog srpskog filma Munje hommage je legendarnom napadaču Crvene zvezde Dušanu Saviću koja potvrđuje status koji i danas, tri desetljeća nakon posljednjeg pogotka za crveno-bijele, uživa među navijačima.
Za Crvenu zvezdu je u 202 nastupa 120 puta tresao suparničke mreže, ali tim je pogotkom Arsenalu usred Highburyja prije 35 godina, 1978. – koji je kasnije Uefa proglasila najljepšim te sezone, a Englezi ga uvrstili u knjigu “Tehnika i taktika nogometa” kao primjer savršenog napada – odveo svoj klub u četvrtfinale kupa Uefa, a sebi osigurao nogometnu besmrtnost.
Uživam i dalje u nogometu
Iako nije bio najbolji, slovio je za najpopularnijeg člana te generacije Crvene zvezde koja je u sezoni 1978./79. izgubila finale Kupa Uefe, bio je “prvi čovjek kojem je stadion skandirao i ime i prezime”. Ni jedan nogometaš u Srbiji kasnije nije imao takav status niti je izborio da ga se toliko spominje u filmovima ili pjesmama. Djeca još uvijek, priznao je nedavno, za njim poviču: “Duuule Savić!”.
Danas je direktor trenerske škole u Srpskom nogometnom savezu, član je Uefina odbora za razvoj i tehničku potporu, u izvršnom je odboru Crvene zvezde. Ima dva unuka.
– Uživam i dalje u nogometu – kazao je u stanci predavanja kandidatima za trenere u centru srpskog nogometnog saveza u Staroj Pazovi.
Skorašnji ogled u Maksimiru nametnuo se na početku razgovora.
– Na utakmicu Hrvatske i Srbije gledam kao na utakmicu Crvene zvezde i Partizana – kazao je Savić, a potom objasnio:
– Bez obzira na stanje na ljestvici, bodovnu razliku ili trenutačnu formu, to su utakmice za sebe, derbiji u kojima je uvijek sve otvoreno – kazao je.
Iskustvo je prevaga na strani Hrvatske, ali je i pritisak veći na Štimčevu momčad, smatra Savić.
– Hrvatska ima iskusniju momčad čiju igru nose potvrđeni igrači Srna, Modrić i Mandžukić na čije kvalitete ne treba trošiti riječi. Srbija pak ima mladu, poletnu momčad neopterećenu rezultatom i zbog toga je opasna. Uostalom, pritisak je sada na Hrvatskoj koja mora braniti prvo mjesto u skupini, a koje bi joj u slučaju poraza bilo ugroženo – veli Savić.
Najtanji je dio srpske nacionalne momčadi napad. Klubovi već godinama nisu “proizveli” igrača koji bi predvodio napad reprezentacije, a razlog je, smatra Savić, prerani odlazak mladih igrača u inozemstvo.
– Vrijeme nije kao nekada kada su igrači tek s navršenih 28 mogli napuštati domaću ligu i kada su klubovi mogli praviti dugoročne planove, raditi s igračima, formirati ih... Danas su problem i djeca, ali i ambicije njihovih roditelja. Mladi igrači prerano idu van, a tamo se ne praštaju pogreške. Tamo su ajkule, pojedu ih! Nekad je od 10 igrača koji su odlazili van uspijevalo njih osam, a danas od njih deset možda tek dvojica – objašnjava.
“Spasa nam nema...”
Protivnik je regionalne lige u nogometu. Svojedobno je izjavio da bi takvu ideju trebalo zabraniti u idućih sto godina.
– Regionalna liga ispliva kao tema kada god nekome odgovara pokupiti bodove. Pitanje je tko bi uopće igrao tu ligu. Ako bi, recimo, išli po ključu po tri momčadi iz svake republike bivše SFRJ, što bi ti klubovi dobili sudjelovanjem u jednom takvom projektu? Ovako, kroz nacionalna prvenstva imaju osiguran izlazak u Europu. Uostalom, što bi takva liga donijela manjim nogometnim sredinama poput Kragujevca ili Niša u Srbiji koji žive za utakmice s Crvenom zvezdom i Partizanom ili sredinama u Hrvatskoj gdje dočekuju Dinamo i Hajduk. I Skandinavci su pokušali s regionalnom ligom, pa je propala – kaže Savić.
Povratkom Dragana Džajića i Savić se vratio u Crvenu zvezdu koja teže trenutke nikada nije proživljavala. Dominacija Partizana već šestu sezonu najmanja je briga jer vjerovnici stoje u redovima, a račun je svako malo u blokadi. Klub pritišće 48 milijuna eura duga koji su u osam godina, od odlaska Dragana Džajića s mjesta predsjednika 2004. do njegova povratka 2012., uspjele nagomilati četiri uprave koje su u međuvremenu vodile Zvezdu.
– Poslužit ću se citatom Nikole Pašića: Spasa nam nema, propasti nećemo – kaže Savić o klubu čiji je bio sportski direktor od 1998. do 2005., a koji je danas na konopcima.
Stanje u klubu najbolje oslikava nedavno izgubljeni arbitražni spor s najtalentiranijim igračem iz omladinske škole Filipom Jankovićem koji je zbog neisplaćene tri plaće, svega nekoliko tisuća eura duga, dobio slobodne papire. A po ugovoru mu je sloboda vrijedila najmanje tri milijuna eura.
– Vjerujem da bi jedna titula riješila puno toga, drugačija bi bila atmosfera u klubu s Ligom prvaka pred vratima. Lakše bi se disalo – kaže.
Očevim nogometnim stopama nastavio je mlađi sin Vujadin (23). Doduše, za razliku od oca nije napadač, već stoper. Iz Crvene zvezde sa statusom standardnog U21 reprezentativca u ljeto 2010. potpisao je za Bordeaux u transferu teškom milijun i pol eura. Ove sezone, kao posuđen igrač, nosi dres Dynama iz Dresdena. Prije dva tjedna u utakmici protiv Herthe stradali su mu ligamenti zbog čega je morao “pod nož”.
– Šteta jer ustalio se u momčadi, bio u odličnoj formi – kaže Savić.