Nezaposleni automehaničar Marko Zalović (21) prijavio se u vojsku jer si je želio osigurati bolje sutra. Na obuku u Gašince stigao je 5. srpnja. Život je izgubio pod tenkom na vojnom poligonu 14. kolovoza prije dvije godine. Mladić iz sela Martin kod Našica bio je sin jedinac. Pregazio ga je vojnik Danijel P. (25) koji je stoga nedavno osuđen na godinu dana zatvora, ali uvjetno na četiri godine.
Kretao se mimo moje volje
Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda u Osijeku, na koju se očekuju žalbe. Nešto ranije, u svibnju, dobio je otkaz u vojsci, čime je okončan i stegovni postupak. Danijel P. je ispit za tenkista položio samo devet dana prije tragedije, nakon 11 tjedana obuke.
Kobnog dana oko 10.40 sati, nakon završetka vojne vježbe, vozio je tenk T84 makadamskim putem koji vodi pokraj terena za obuku pješadije. Bio je svjestan, tereti ga se, da su u neposrednoj blizini drugi vojnici na obuci. Vozio je tenk, smatra tužiteljstvo, "pažnjom koja nije primjerena tehničkim i voznim karakteristikama vozila". Olako je držao, ističu, kako time neće ugroziti druge osobe.
– Zbog takve vožnje izgubio je kontrolu nad tenkom i naglo skrenuo ulijevo prema kanalu koji odvaja put od poligona za obuku pješadije. Lijevom gusjenicom tenka prešao je preko ročnika Marka Zalovića – stoji u optužnici. Nesretni je Zalović, naime, ležao na lijevoj vanjskoj strani kanala, okrenut leđima. Preminuo je istoga trena. I ne sluteći što se zbilo, instruktor S. Š. rekao je vozaču neka se vrati na cestu. Dok su izvlačili tenk, vidjeli su kako im drugi vojnici mašu rukama s livade. Izašli su i ugledali beživotno tijelo.
– Upropastio sam život i njemu i sebi! Što sam to napravio! – ponavljao je vozač u šoku i plačući. A malo prije toga, ulaskom u raskrižje, vozilo se, opisao je instruktor na sudu, "jednostavno naglo zakrenulo u lijevu stranu i cijelo ušlo u kanal".
– U trenutku skretanja s ceste, vozač je dodao gas vjerojatno kako bi ga ispravio, inače ga ne bi mogao ispraviti. Kada se tenk našao u kanalu, nakon dodavanja gasa, osjetio sam da je na trenutak zastao. Rekao sam mu da izveze tenk ponovno na cestu – ispričao je instruktor. Po njegovom iskustvu, dodao je, tenk je sletio s ceste "kao da je naišao na neku prepreku koja ga je naglo skrenula". Ni on ni Danijel P. nisu prethodno vidjeli Zalovića u kanalu.
– Nisam izazvao skretanje tenka s ceste. Vozio sam deset do petnaest kilometara na sat. Teško mi je objasniti što se dogodilo. Tenk se kretao mimo moje volje, viknuo sam "Što se ovo događa?" – naveo je u obrani. Za upravljačem vojnog vozila sjedio je prije toga desetak puta, "svaki put s instruktorom, nikad samoinicijativno".
Dva tjedna nakon nesreće, uručena mu je diploma za uspješno završenu obuku za vožnju tenkom. Danijel P. je na koncu proglašen krivim da je "iz nehaja, općeopasnom radnjom" prouzročio smrt. Tenk je, utvrđeno je, bio ispravan. Sud je u presudi istaknuo i da je "nesreći pridonijela i nekoordiniranost zapovjednika postrojbi u organizaciji vježbe" te da su se pješadijske jedinice našle u neposrednoj blizini ceste kojom su se kretali tenkovi, "što se u svakom slučaju nije smjelo dogoditi". Stegovno su, stoga, uz Danijela P., odgovarala i dvojica časnika, voditelj obučnog gađanja I. T. i zamjenik mu A. B.
– Vozač tenka dobio je maksimalnu kaznu "prestanak djelatne vojne službe". Druga vojna osoba oslobođena je prvostupanjskom presudom Vojno-stegovnog suda u Osijeku, a treća je oslobođena nakon žalbe Višem vojnom sudu – kažu nam u MORH-u. Zalovićevim roditeljima Ljiljani i Josipu vojska je isplatila odštetu izvansudskom nagodbom.
Nije mogao naći posao
No, Ministarstvo će, navode, parnicom taj iznos potraživati od vozača. Cijelo je selo Martin toga ljeta bilo zavijeno u crno.
– Sve što dobro kažete za njega, nećete pogriješiti – pričali su nam tada susjedi. Zrelošću i odgovornošću isticao se, opisivali su ga, od vršnjaka "koji se opijaju i razbijaju tatine automobile."
– Nije ni pio ni pušio. Bio je prekrasan, pun snage – naveli su. Imao je ozbiljnu vezu s djevojkom iz obližnjeg sela. Prijavio se dragovoljno na služenje vojnog roka jer nije mogao naći drugi posao.
Svi su zakazali, a osobno smatram da su najmanje krivi vojnici, onaj koji je izgubio život, ali i ovaj koji je vozio. Časnici koji su odgovorni za svoje vojnike bivaju oslobođeni, a oni najniži osuđeni, jer nam ipak treba žrtveno janje. A kada bi se kretalo od gore, preda dolje, sljedeći puta bi bili puno oprezniji, oni koji su zaduženi i na kraju dana primaju plaću, da sve protekne uredu. Dva života su uništena zauvijek.