ISTRAŽIVANJE DR. SC. DARJE MASLIĆ SERŠIĆ

Uvozit ćemo radnike jer dio nezaposlenih nije iskoristiv

Foto: Tomislav Miletić/Pixsell
konobari
Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
16.03.2015., Cakovec- Konobarice postavljaju terasu. Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Foto: Vjeran Žganec Rogulja/Pixsell
konobarica
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL
konobarica
13.01.2017.
u 22:30
Dugotrajna nezaposlenost posebno je opasna. Ti su ljudi socijalno isključeni i trebat će nam generacije da ih vratimo u društvo, kaže profesorica
Pogledaj originalni članak

Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje s jučerašnjim je datumom evidentirano 241.186 ljudi. Svi oni zbog gubitka posla iskusili su psihičke i fizičke posljedice po svoje zdravlje, a ugrožena je i njihova obitelj.

Ostati bez posla dokazano je ogroman stres po organizam koji rezultira jačanjem štetnih navika poput pušenja i konzumacije alkohola i završava depresijom te bolestima poput dijabetesa.

Ono što je hrvatska osobitost i što bi trebalo sve zabrinuti jest kako je od gore navedene brojke čak trećina ljudi, kako se to formalno kaže, dugotrajno nezaposlena. I to je, kako će reći dr.sc. Darja Maslić Seršić, posebno opasno.

– Nezaposlenost je stanje jedne kompletne deprivacije, postajete isključeni iz društva, gubite na svojem identitetu, a, naravno, vezana je uz financijsku deprivaciju, padaju prihodi i sve to vuče u dublje siromaštvo.

U Hrvatskoj smo u posebnoj opasnosti zbog dugotrajne nezaposlenosti jer dolazi do socijalne isključenosti tih ljudi i trebat će nam generacije da ih vratimo u društvo.

Zamislite u kakvoj su situaciji njihova djeca? – govori dr. Maslić Seršić, profesorica s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta čiji su uzak profesionalni interes i područje istraživanja upravo nezaposlenost i njezine konkretne posljedice po pojedinca, ali i društvo.

Jer, kako će reći, nezaposlenost treba gledati i kao bolest društva budući da se uz nju javljaju mnogi nepoželjni društveni fenomeni poput ksenofobije.

Kroz svoje istraživačke radove ova je profesorica utvrdila neke hrvatske zakonitosti kad je u pitanju nezaposlenost i šteta koju čini.

Pa tako za razliku od drugih zemalja u Hrvatskoj, unatoč visokoj nezaposlenosti, zaposleni rade u prosjeku više od osam sati dnevno, obavljaju poslove za više od jedne osobe i još k tomu osjećaju stalnu nesigurnost posla.

– Pitamo se, naravno, kad ima toliko nezaposlenih, pa što ih ne zaposliš ako ostali ovako moraju raditi i posla ne nedostaje? Ali to su zapravo simptomi ekonomskih poteškoća u kojem se neko društvo našlo – loša kvaliteta rada te neefikasnost organizacije.

U zemljama s niskom stopom nezaposlenosti zaposleni u prosjeku rade manje nego u zemljama visoke nezaposlenosti gdje i zaposleni puno više rade! Nadalje, nezaposlenost u Hrvatskoj češće pogađa žene za koje niz istraživanja kaže kako teže podnose gubitak posla i teže su zapošljive.

Neovisno o spolu, ostati bez posla najteže podnose oni u dobi između 45 i 55 godina starosti, jer su to ljudi koji su, kako će pojasniti ova profesorica, gradili svoj identitet kroz posao i rad i istovremeno imaju najveće financijske obveze, djecu koja nisu samostalna, kredite i tako dalje.

– Radili smo eksperimente i slali prijave na otvorene natječaje. Kada imaju jednako radno iskustvo i kvalifikacije, ljudi koji se nalaze u ranim 40-ima već se značajno teže zapošljavaju od mlađih kandidata. Naši poslodavci još uvijek nisu orijentirani na povećanje kvalitete rada samih zaposlenika i njihovih plaća – opisuje i dodaje kako se ovakva slika polako mijenja u pojedinim zanimanjima u nas poput informatičkih i elektrotehničkih profesija koje počinju diktirati uvjete u kvaliteti rada.

Ono što nam neminovno slijedi jest uvoz radne snage jer dio nezaposlene populacije, reći će prof. Maslić Seršić, više nisu iskoristivi zato što su njihove radne sposobnosti propale kroz godine nezaposlenosti. Stoga je jedna od potrebnih mjera u borbi protiv nezaposlenosti – intervencija s nezaposlenima kroz različite programe.

Druge dvije metode borbe su: dugoročna investicija u obrazovni sustav i odgoj djece te mijenjanje načina rada i kvalitete rukovođenja.

– Kad bismo u školama poticali kod djece različitih sposobnosti i karakteristika proaktivnost, optimizam, inovativnost i želju za uspjehom, onda bi se ona kasnije bolje snalazila u društvu i na tržištu rada. Da bismo mi tu intervenirali, potreban je društveni konsenzus i volja koji kod nas ne postoje pa nam je kurikularna reforma propala – zaključuje dr. Darja Maslić Seršić.     

>> Uzlet njemačke industrije daje krila i našim građevinarima

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 36

PR
propalismoFranjoskroz
23:27 13.01.2017.

Veci je problem sto dobar dio zaposlenih nije uopce iskoristiv

Avatar Olujni
Olujni
23:53 13.01.2017.

Uvoz radne snage????! Ha, ha, koji crni humor, a gdje ćemo to naći veću bijedu od nas koja bi pristala doći raditi za ovaj kikiriki od plaće u HR?!!

Avatar Idler 3
Idler 3
22:56 13.01.2017.

"...trebat će nam generacije da ih vratimo ..."...štovana profesorice, ak vas kojim slučajem nisu krivo citirali, biste li nam pojasnili ovu veleumnu izjavu ???