Godinu i pol dana prije nego što je Filip trebao krenuti u
prvi razred došla sam ravnateljici OŠ Trnjanska i
pitala je hoće li upisati moje dijete, koje ima Downov sindrom. Rekli
smo joj svoje želje, očekivanja i strahove. Odgovorila nam je da nema
defektologa ni psihologa, a da im je pedagog na pola radnog vremena.
Mi živimo u Miramarskoj, ali nama najbliža škola Filipa nije
željela – kaže Dinka Vuković, Filipova mama dok on grli svoju
učiteljicu Branku Vuzem. Filip, upisan u školu Trnjanska,
redovitu nastavu polazi prema prilagođenom programu, a u
lakšem svladavanju gradiva pomaže mu apsolventica studija
rehabilitacije Maja Stanišić. Zahvaljujući svojoj pomoćnici
u nastavi Filip će za koji dan završiti prvi razred osnovne
škole. A takvih učenika kao on s pomoćnicima u nastavi ove
je školske godine petnaestak.
Odmah su se sprijateljili
– Maju su nam poslali preko Udruge za stručnu pomoć djeci s
posebnim potrebama “Idem”. Filip je pohađao
redoviti vrtić i ondje je od djece usvojio i dobro i loše
ponašanje. Od upisa u školu jako je napredovao
– naučio je velika i mala slova, zbraja do 10, broji i zna
količinu do dvadeset. Najviše voli engleski, zna svih 130
riječi i pomaže drugoj djeci – kaže Filipova mama.
– Sviđa mi se u školi. Volim engleski –
kaže Filip kojega su djeca u školi izvrsno prihvatila, a s
njim i Majom u klupi redovito se izmjenjuju. Ipak, Filip se
najviše voli igrati s Ivanom.
– Djeca se rotiraju, a to se dogodilo spontano i ispalo je
odlično. Svi smo znali da Filip dolazi u naš razred osim
učenika, a oni su ga izvrsno prihvatili i prilagodili se. Pomažu mu i
potiču ga. Bojala sam se kako će ga prihvatiti, a ispalo je sjajno
– kaže Maja. Učiteljica Branka Vuzem s Filipom se upoznavala
gotovo godinu dana prije njegova dolaska u razred.
– Znala sam za djecu s Downovim sindromom, ali nisam znala
što je to, a onda sam polako učila... Nije bilo jednostavno,
bilo je strahova – kaže učiteljica Branka, a majka Dinka
Vuković sretna je što su u prvih tjedan dana nastave svi
jedni druge prihvatili. – Bilo je važno da Filip prihvati
učiteljicu, asistenticu i ostalu djecu. Filipu je za prilagodbu trebalo
malo više nego ostalima – kaže majka koja se s
učiteljicom čuje svaki dan.
Svi na dobitku
Predsjednica udruge “Idem” Ljiljana Igrić ističe da
su integracijom različite djece u redovite razrede svi na dobitku
– djeca se uče snošljivosti i prihvaćanju
različitosti, a oni s posebnim potrebama brže napreduju nego da su
izolirani u posebna odjeljenja.
Brže napreduju
– U ovom se razredu djeca uče svakidašnjici, brže napreduju. U posebnom razredu ne bi mogao naučiti ono što se događa vani, s drugom djecom... A djeca bez teškoća dobiju drukčiji pogled na život i na njegovu kvalitetu... Neuspjeh će u životu doživjeti posve drukčije nego da u razredu nisu imala dijete s teškoćama – komentira Filipova majka Dinka, diplomirana inženjerka. Priznaje da je strahovala kako će drugi roditelji reagirati na njezino dijete, ali nakon početne nelagode, kaže, ohrabrili su se i počeli razgovarati o Downovu sindromu te ostalim poteškoćama koje djeca mogu imati. – Ovo je primjer zdrave škole i put za sve škole – zaključuje Ljiljana Igrić.