Kako to da se dosad nitko nije sjetio da dvostrukim povećanjem cijena alkoholnih pića i duhana kroz tzv. preventivno oporezivanje riješimo problem pušenja i alkoholizma, a istovremeno napunimo državni proračun? Što su čitali i radili svi dosadašnji ministri, savjetnici, profesori, eksperti i aktivisti dok se ministar zdravstva Milan Kujundžić nije dosjetio rješenja u stilu Sherlocka Holmesa.
Rješenja koji komplicira problem kojeg je nastojao sanirati.
Naravno, kod alkohola i duhana postoji moralni hazard, ali se on mora razriješiti u sustavu zdravstvenog osiguranja. Oni koji puše ili pretjerano piju trebali bi plaćati veće premije za zdravstveno osiguranje ili posebno plaćati zdravstvene usluge nastale zbog takvog stila života. A to je upravo zadatak spomenutog ministra, baš kao i čitava reforma zdravstvenog sustava koji sa sobom nosi manjak od 8 milijardi kuna. Parcijalnost prijedloga potvrđuju i brojna istraživanja o ekonomskim učincima pušenja jer se ne razmatra situacija u kojoj pušenja uopće nema.
Tako je, točno je da pušači koštaju društvo više, ali samo dok su živi.
Pušači, čiji život traje desetak godina kraće, štede novac poreznih obveznika jer je morbidna činjenica pokazala da će toliko godina manje primati mirovinu. Također, povećanje cijena dovelo bi do povećanja krijumčarenja, a time i smanjenja državnih prihoda. Kad bi se proveo prijedlog ministra bilo bi dovoljno prenijeti 20 šteka cigareta iz BiH i zaraditi više nego što je prosječna plaća u toj zemlji. I tko bi u toj situaciji kontrolirao više od 1000 km dugu granicu?
Lakše je spriječiti priliv imigranata nego prijetnju takve porezne evazije. Kod zaključka da će udvostručenje cijena automatski smanjiti broj pušača potrebno se vratiti na ono što bi Sherlock Holmes rekao – elementarno.
Temeljni tečaj ekonomije govori da treba voditi računa o elastičnosti potražnje koja ovisi o vrsti robe. Tako rast cijene soli neće dovesti do smanjene potražnje dok će rast cijena putovanja u određenu zemlju dovesti i do nerazmjerno smanjene potražnje, a kod ovisnosti je elastičnost niska. Strastveni pušači i dalje će kupovati cigarete, čak i kad će to uzimati veći dio njihova dohotka, a to će imati negativan društveno-ekonomski efekt upravo na siromašne obitelji.
Svaki ministar govori u ime vlade čiji je član stoga bi i prijedlozi koji se iznose morali biti interesno izbalansirani ako se ne želi derogirati autoritet iste vlade. Da je riječ o osmišljenom prijedlogu, napravljenom temeljem kompetentnih simulacija, možda bi optimalno povećanje cijene bilo 37, 84 ili čak 107 posto, a ne na ovaj način gdje je ideja o dvostrukom povećanju utemeljena samo u svojoj zvučnosti.
Vlada ima problem s populizmom, ali kako se boriti s time ako populizam dolazi iz redova te iste vlade.
>> Pogledajte što Zagrepčani misle o mogućem poskupljenju cigareta i alkohola
Ma treba HZZO staviti na tržište ili veći dio njega na tržište, pa nek se bori s ostalim osiguranjima. Iliti provesti vaučerizaciju zdravstva kako je to napravljeno vani... Prema prosječnoj plaći zaposleni čovjek izdvaja nekih 1.500 Kn mjesečno za zdravstvo, svaka osiguravajuća kuća bi se potrgala za takav prihod, izgradila klinike i zaposlila liječnike... Pa u Americi nešto malo više košta onaj platinum nivo zdravstvenog osiguranja, a koliko su plaće veće...