Uz sankcije Iranu – već 2019. svijetu prijeti nestašica sirove nafte

Američki diplomati, javila je jučer Hina, obilaze europske i azijske države i upozoravaju ih da do 4. studenoga moraju posve prestati kupovati naftu od Irana, inače će američke sankcije Iranu pogoditi i njih. Središnje i poslovne banke u svijetu koje će sudjelovati u plaćanju iranske nafte neće moći poslovati s američkim bankama ni američkim tržištima novca, robe i kapitala.

Ostvari li se taj scenarij, cijena nafte ponovo bi mogla poletjeti uvis (analitičari već spominju i 140 dolara za barel), a ekonomske posljedice za čitav svijet mogle bi biti nesagledive. Od 2015. do 2017. formirale su se u svijetu neuobičajeno velike zalihe nafte pa joj je cijena pala. U 2017. potražnja je bila nešto veća od proizvodnje pa su se zalihe trošile i njihovo se stanje vratilo na višegodišnji prosjek. Ove godine potražnja za naftom mogla bi biti ponovo samo malo veća od ponude (oko 0,8 milijuna barela na dan) pa se može reći da se globalno tržište nafte izbalansiralo.

Nakon sporazuma Zapada s Iranom o njegovu nuklearnom programu ta je zemlja povećala isporuke nafte svijetu na nešto više od dva milijuna barela nafte na dan, a ove godine najveći su joj kupci bili Kina (616.000 barela na dan), Europa (613.000), Indija (429.000), J. Koreja (176.000) i Japan sa 138.000 bbl/d (HFI Research seekingalpha.com 25. lipnja). U Europi su najveći kupci iranske nafte Italija, Španjolska, Francuska i Grčka.

Uspije li Amerika sa svojim sankcijama, na globalnom tržištu moglo bi nestati iranskih oko milijun barela nafte na dan, i to u vrijeme kada proizvodnja, zbog izostanka ulaganja, isto toliko pada i u Venezueli, a zbog ubrzanog iscrpljivanja i u Angoli i Alžiru. Svijet bi tako do kraja 2019. mogao ostati bez gotovo 2,5 milijuna barela nafte na dan – a tu količinu više nema tko nadomjestiti! Čak i ako bi Saudijska Arabija, Rusija i Kuvajt povećali eksploataciju koliko god mogu, svijet bi dogodine i u 2020. mogla pogoditi osjetna nestašica sirove nafte, budući da s ekonomskim rastom nezaustavljivo raste i potražnja za naftom: ove godine potražnja će biti tek nešto manja od sto milijuna barela na dan, dogodine će već biti za 1,2 milijuna veća, a u 2020. veća i za 2,6 milijuna barela na dan. U takvom odnosu ponude i potražnje „jedini način da se tržište ponovo izbalansira bit će da potražnju za naftom ‘uništi’ njezina visoka cijena“.

„Globalna ekonomija sada se čini poput Titanika“, pišu analitičari HFI Researcha na portalu seekingalpha, „ledena santa ovoga je puta ‘šiljak’ cijene nafte, a uspavana investicijska zajednica neće ni znati što ju je strefilo. Igri je kraj, okruženje s rastućom cijenom nafte više nije moguće izbjeći.“

Izlazak SAD-a iz nuklearnog sporazuma s Iranom te obnova američkih sankcija toj zemlji (i svima koji bi od nje kupovali naftu) ubrzat će ionako neminovnu nestašicu koja dolazi zbog prirodnog pada vađenja nafte. Nevolja je što uz fizikalne i ekonomske zakone cijenu nafte ponekad formira i panika burzovnih špekulanata, a ona se ovih dana već osjeća u zraku.