Na susretu s ravnateljicama i ravnateljima predškolskih i školskih ustanova u Pastoralnom institutu u Zagrebu, govoreći o vjerskom odgoju, kardinal Bozanić je, među ostalim, rekao: “Radi se o kultiviranju srca, odgoju za istinito, lijepo i dobro”. Malo prije toga zbilo se nešto što učenicima baš ne može biti uzorno u takvu odgoju. Navodno iznenada, nenajavljen, na susret je došao i zagrebački gradonačelnik koji je pod istragom zbog kriminala, Milan Bandić, te je pozdravljen pljeskom i počašćen srdačnim rukovanjem s kardinalom. Na stranu sada pitanje o tome je li Bandić kriv za ono za što ga se tereti, na stranu mnogi komentari prema kojima je optužnica neuvjerljiva, a na mjestima i komična, na stranu i činjenica da dvije trećine građana misli da je riječ o političkoj optužnici te tvrdnje da iza nje stoje premijer Milanović i ministar Ostojić. Ali cijela je zemlja vidjela kako se Bandića uhićuje, kako mu se pretražuju kuće, kako ga se odvozi u Remetinec pa iz njega nakon uplate jamčevine pušta. Te slike zacijelo nisu prikladne za “odgoj za istinito, lijepo i dobro”. Jer, mi ipak živimo u kakvoj-takvoj pravnoj državi u kojoj treba vjerovati u poštenje istraga i suđenja i onda kada se čini da nije riječ o pravdi nego o političkim obračunima. Ako bude suđenja, pa niža instanca pogrešno presudi, viša je može ispraviti, ako i viša bude pristrana, postoje međunarodni sudovi. Komunizam i jesmo među ostalim napustili zato da ne bude političkih progona, pa ako ni u demokraciji ne vjerujemo u pravdu, nemamo više u što u društvu vjerovati. Ako nismo dotle došli, onda se i Bandić i ljudi koje poštujemo i prihvaćamo kao promicatelje i zaštitnike morala ne bi trebali u javnosti pojavljivati zajedno i demonstrirati neko savezništvo, jer to se može shvatiti i kao savezništvo Boga i mogućeg kriminala, što opet ne ide uz “kultiviranje srca”, uz “odgoj za istinito, lijepo i dobro.” Kardinala ne iskupljuje ni to što je Bandić došao iznenada i nenajavljen, jer, ako to i jest istina, mogao ga je ignorirati. Ne znam što crkvena hijerarhija duguje Bandiću (na Dan hrvatskih mučenika u Udbini ga je, na zgražanje mnogih, pozdravio biskup Bogović), no vjernici imaju i te kakva razloga da mu zamjere što se godinama suprotstavlja promjeni imena zagrebačkog Trga maršala Tita i što je na susretu s partizanima na Bundeku nosio bedž s Titovim likom.
Zar su doista usluge koje je Bandić učinio Crkvi tako velike da Bozanić, Bogović i drugi biskupi slizani s njim mogu zaboraviti kako ustrajava na naslijeđu diktatora koji je kriv za višedesetljetni progon vjere, za suđenje Stepincu, za ubojstva mnogih svećenika i za nastojanje da se Katolička crkva u Hrvatskoj istrgne iz njezine povijesne ukorijenjenosti?
U politici se Bandić okruživao s ljudima svih svjetonazora, kao vješti kamenjarski seljak nastojao je biti u dobru i s Bogom i s vragom. Tako ga i sada s jedne strane štiti Crkva, a s druge ga zastupa i brani te golemu jamčevinu za njega uplaćuje najmoćniji mason u Hrvatskoj, odvjetnik Marijan Hanžeković. Ako je Hanžeković zagrebačkom gradonačelniku dužan jer je golem novac stekao radeći za Zagrebački holding, bit će da mu je nešto dužna i Crkva, jer je ta osoba bez ikakvih uvjerenja i načela nikakvom moralnošću ne obvezuje.
Kad je Bandić uhićen, bio sam jedan od vrlo rijetkih novinara koji nije likovao te sam u tekstovima iskoristio sve mi pristupačne informacije o upletenosti politike u to uhićenje. Ali Bandić je sada na slobodi, pa mogu reći da je njegov dolazak na spomenuti susret besraman, da je besramno njegovo rukovanje s Bozanićem i pljesak kojim su ga nazočni pozdravili. Da ima imalo vjere u državu i Boga, obzira prema Crkvi, vjernicima i javnosti, ne bi, obilježen optužnicom, istragom i zatvorom, svoju kompromitiranost, koliko god bila posljedica političke osvete, nastojao izbrisati Crkvom i ne bi je prenosio na svoje bližnje, strpio bi se do kraja istrage i suđenja. Bože, oprosti Bozaniću i Bandiću, jer ne znaju što čine.
>>Kardinal Bozanić: Predsjednik mora prednjačiti domoljubljem i ne smije zaboraviti branitelje
tko si ti da sudiš.