U četvrtak u 9 sati na splitskom Županijskom sudu nastavilo se suđenje 25-godišnjem Filipu Zavadlavu koji je u siječnju ove godine počinio trostruko ubojstvo pucajući iz kalašnjikova u Juricu Torlaka, Marina Bobana i Marina Ožića Paića.
Ispitani su novi svjedoci, ali i prikupljeni dokazi koji bi mogli utjecati na ishod suđenja i kaznu koju bi optuženi Zavadlav mogao dobiti. Pred sudsko vijeće kojim predsjeda Višnja Strinić tako su izašli svjedoci koji su bili u neposrednoj blizini tragedije. Tu se prije svega misli na djelatnike ugostiteljskih objekata i slučajnih prolaznika iz splitskog kvarta Varoš gdje je masakr i počinjen.
Također, u nekim od idućih ročišta trebali bi svjedočiti brat i sestra Dobrošević kojima je Zavadlavov zalutali metak propucao automobil dok su bili u vožnji.
Podsjetimo, Zavadlavu je suđenje počelo jučer. Na sud je doveden u lancima, kazao je da se ne želi očitovati u krivnji, a njegov odvjetnik Branko Šerić izjavio je da je Zavadlav na terapiji zbog lošeg psihičkog stanja. Svjedočili su Marijana Knežević i Vlado Ožić Paić, roditelji ubijenih mladića. Više o tome pročitajte ovdje.
Kronološki tijek suđenja:
11:00 Ročište je zavšreno, a suđenje se nastavlja u rujnu. Odlučeno je da se Filipu Zavadlavu produžuje istražni zatvor za još dva mjeseca, a sud je u međuvremenu došao do novog dokaznog materijala. Radi se o snimci razgovora između Zavadlava i njegove tadašnje djevojke iz Beograda.
10:20 - Nitko od svjedoka više nije pristupio. Sutkinja je zatim pročitala iskaze svjedoka s DORH-a ranije ove godine, a koji ni jučer ni danas nisu pristupili sudu. Među njima je i iskaz majke ubijenog Jurice.
– Ja sam Milena Torlak, majka Jurice Torlaka. Imam i starijeg sina Gorana. Jurica je prije pucnjave bio kod mene. Kod mene je bila i prijateljica. Otišle smo u šetnju, ali sam ubrzo oko 16.15 čula da mi je sin propucan. Sve me šokiralo i iznenadilo, nisam ni sumnjala da Jurica ima nekoga tko ga želi likvidirati. Bio je dobar i duševan. Imao je manu, počeo je piti i to je trajalo još od 2004. kada je motorom u Splitu pregazio maloljetnu curicu. To ga je proganjalo, izlaz je našao u alkoholu. Nisam nikad posumnjala da se drogira ili prodaje drogu. Nakon što je izašao iz zatvora umro mu je otac, nismo ga više mogli kontrolirati, počeo je jako piti alkohol. Ne znam s kim se družio niti znam tko je Zavadlav. Zvala me majka Filipa Zavadlava preko starijeg sina, htjela je izraziti sućut, ali ja sam to odbila. Tražim i ustrajem u kaznenom progonu, nije mi jasno da je netko na tako bezočan i okrutan način ubio mog sina. Poznavala sam Marina Bobana, ali Marina Ožića Paića nikad nisam vidjela. Kasnije sam čula da je on slučajno ubijen jer je vozio isti motor kao Jerko Malvasija kojeg je Zavadlav htio likvidirati. Moje psihičko stanje je grozno, ne spavam, u šoku sam.
Pročitan je iskaz Bety Jerković, žene koja živi u Varošu i čula je pucnjavu dok je krenula u dućan te iskazi još nekih svjedoka.
9:50 - Pristupio je svjedok Damir Šolić, diplomirani ekonomist, prvi susjed obitelji Zavadlav.
– Susjedi smo cijeli život, poznata mi je obitelj Zavadlav, uvijek je bilo nesuglasja između djece i roditelja. Pomagao sam djeci u početku, ali kasnije sam vidio da to nema smisla. Majka i otac govorili su da više ne znaju što će s njima. Do tog dana nisam imao sukob s djecom. Po mom razmišljanju, Filip je bio puno bolji od braće. Bio je najzdraviji element te disfunkcionalne obitelji. Pokušavao je održati mir, nije pušio, nije pio, brinuo se za sve. Dva dana prije nego što se dogodila tragedija, sreo sam ga u haustoru, on je bio u lošem psihičkom stanju, govorio mi je da mu je sve propalo, da nije spavao 15 dana, počeo je plakati, bio je u depresiji. Pozvao sam ga na ručak sa svojom obitelji gdje mi je pričao da su mu neki ljudi stavili nož pod vrat, pitao sam ga je li prijavio policiji, a on je rekao da nije. Bio je strahovito tih, očito se nešto događalo i stalno je govorio da ga je ostavila cura. Ja sam mu pokušavao objasniti da ona nije ni prva ni zadnja, pokušao sam ga ohrabriti i odvesti ga u bolnicu. Kazao je da uzima neke tablete. Uzimao ih je. Kod mene je bio pet sati, a kasnije sam ga otpratio do stana.
Što se tiče same tragedije i ubojstva, ja sam tog dana otišao popodne u kafić Borsalino gledati utakmicu europskog rukometnog prvenstva. Čuo sam da se dogodila nekakva pucnjava, ali uopće nisam pridavao tome pažnju, a kamoli posumnjao da je to Filip. U kafiću je bio i njegov brat Stanislav, bio je dosta uznemiren. Puno puta je došao do mog stola, kao da je htio nešto kazati, nešto ga je tištilo, kao da je znao što mu je brat napravio. Nakon sat vremena u kafić su ušli Filip, njegov otac i neki čovjek za kojeg sam doznao kasnije da je socijalni radnik. U jednom trenutku socijalni radnik je otišao iz kafića, ne znam što je bilo. Uskoro su Stanislav, Filip i otac izašli iz kafića. Već se počelo pričati o tome da je on ubojica po internetu i kafiću. Otišao sam van, nisam mogao vjerovati da je to napravio mladić koji je do prije dva dana bio sa mnom na ručku. Pitao sam ga je li svjestan da je ubio tri čovjeka, a on je rekao da nije ništa napravio. Bio je u potpunom šoku, očito nesvjestan ičega. Baš je bio u lošem psihičkom stanju. Nije bio svoj. Razgovarao sam s njim, držao ga na oku dok nije došla policija. Nakon nekog vremena došao je policajac, pitao ga je ''jesi li ti Filip'' i priveli su ga. Stanislav je prethodno u kafiću govorio ''jeste li vidjeli što se dogodilo u Splitu, to je učinio moj brat Filip''.
– Filip je pokušavao obitelj dovesti u red. Tu su bile strašne razmirice, svađanje, razbijanje, dreka, galama. U njihov stan dolazile su cure, bilo je puno ljudi po stanu, non stop je bio kaos. Policija je bila više puta kod njih. Nedavno sam davao iskaz policiji zbog neke paljevine u njihovu stanu. Stalno mene zovu jer sam ja prvi susjed.
Filip Zavadlav postavio je pitanje svjedoku.
– Imate li kakva saznanja da sam u prosincu položio ispite i planirao se ukrcati na brod kao pomorac.
Svjedok je odgovorio da je to istina.
– Da, polagao je ispite, stalo mu je da izađe iz cijele te disfunkcionalne obitelji. Položio je neke ispite, sada ne znam koje, ali planirao se ukrcati na brod i tu sam mu htio pomoći budući da sam poznavao jednog agenta.
Tužiteljstvo je potom pitalo Šolića ima li saznanja o tome je li itko kamatario obitelj Zavadlav, prijetio im, tražio novac i slično.
– Dva puta su dolazili na vrata njegove kuće, ne znam jesu li to sada pokojni mladići. Prijetili su i vikali ispred zgrade, bilo je dosta mučno, ali nije to izoliran slučaj. U svakom slučaju bilo je dosta ljudi koji su dolazili i prijetili njegovu ocu, a otac bi govorio da nema on ništa s time i da je to sve usmjereno prema Stanislavu.
Poznajete li nekoga od ubijenih?
– Ne znam nikoga od njih, ne znam jesu li to oni koji su mu dolazili prijetiti i iznuđivati novac kod obitelji.
Video – Odvjetnik Branko Šerić u srijedu je želio izraziti sućut, otac ubijenog mladića ga ignorirao
9:30 – Svjedokinja J.J.V. radila je u kladionici ispred koje se dogodio pokolj.
– Radila sam. U 15 sati mi je počela smjena, a oko 15:30 sati čula sam rafale. Prepala sam se. Uskoro je krenuo još jedan rafal, zatvorila sam vrata i kroz prozor vidjela momka kako se trese u lokvi krvi i oboren motor. Uskoro sam vidjela da su se tu počeli skupljati ljudi, spustila sam se i zvala hitnu. Nisam vidjela počinitelja, bila je na obližnjoj klupi neka veća crna sportska torba, a znala sam iz viđenja mladića koji je ubijen. Zvala sam hitnu, tek poslije sam vidjela da je i par ulica dalje netko ranjen. Mene su policajci zatvorili u kladionicu. Rekli su mi da ne izlazim, postavili su trake.
Poginuli su bili sa mnom u dobrim odnosima. Dolazili su u kladionicu i svašta sam čitala o njima, ali kad bi ušli u kladionicu, bili su pristojni i kulturni. Nisu nikad bili nasilni i nikad nisam vidjela da su prodavali drogu ili se bavili bilo kakvim drugim kriminalom. Poznajem obitelj Zavadlav jer je Filipov brat Stanislav generacija s mojim sinom. Čula sam da su problematična obitelj, da je često dolazila policija i da se Stanislav drogirao. Vidjela sam i Filipa nekoliko puta prije tragedije jer je i on živio u Varošu, vidjeli smo se na Šperunu. Nije mi se obraćao niti sam s njim kontaktirala. Nisam ga nikad vidjela u društvu osoba koje su stradale. Ubijeni su poznavali Stanislava, to pouzdano znam.
Tužiteljstvo je svjedokinju pitalo koliko puta je vidjela Filipa na trgu u Šperunu (Varoš) te s kim je bio.
– Vidjela sam ga nekoliko puta u prolazu. Dan ili dva dana ranije prošao je preko trga, a na klupi su sjedili ljudi koje je ubio kasnije. Nije im se obraćao.
Je li došlo do propucavanja vrata kladionice?
– Da, propucana su bila vrata kladionice. Nemam saznanja je li vlasnik kladionice podnio odštetni zahtjev, više ne radim tamo. Ispred trgovine je došlo dosta ljudi, ljudi su samo dolazili i dolazili, htjeli su vidjeti što se dogodilo.
Branko Šerić upitao je svjedokinju jesu li vrata bila blindirana, na što je ona odgovorila da nisu.
9:10 – U sudnicu je ušetao Ante Krajina, pomorski inspektor, stanovnik iz splitskog Varoša gdje se dogodio zločin. On je prvi svjedočio.
– Znači, ne mogu se vraćati u nazad, sve što sam rekao je u iskazu i ostajem pri tome. Sutkinja ga upozorava da kazneni postupak podrazumijeva neposredno izlaganje.
– Možete pročitati iskaz – kazao je.
Sjećate li se događaja?
– Sjećam, ali ne bih htio ponavljati. Vidio sam momka kako šeta s kalašnjikovom, došao sam ispred kuće, parkirao automobil, izašao i onda sam čuo pucnjeve. Imao je crnu kožnu jaknu, duge hlače, torbicu preko ramena, nije imao naočale. Crna kosa, kraća. Bio sam od njega udaljen 10 do 20 metara kad sam ga uočio. Nisam vidio iz kojeg je smjera došao. Nije nitko bio s njim. Ja sam nazvao policiju i rekao što sam vidio. Čuo sam uskoro rafale. Prvo pojedinačne hice pa onda rafal. Nisam poznavao Marina Ožića Paića, Marina Bobana i Juricu Torlaka. Ali svi su mi bili poznati iz viđenja, nisam se nikad družio s njima. Filipa Zavadlava nisam nikada vidio. Jerka Malvasiju poznajem, ali isto iz viđenja. Nisam nikad čuo da se itko bavi dilanjem droge.
Promijenio je iskaz, prvo je čuo da se Malvasija bavi dilanjem droge, ali sada kaže da je to samo svojevremeno čitao u medijima, ali tome osobno nikad nije svjedočio. Nije htio otkriti identitet osobe koja se tijekom nemilog događaja nalazila s njim u automobilu.
– Ne poznajem ni ostale članove obitelji Zavadlav – dodao je Krajina.
Nije htio odgovoriti na pitanje o policijskom ispitivanju nakon tragedije iako je u iskazu prije nekoliko mjeseci DORH-u rekao da je pozvao policiju i pristao na proces prepoznavanja ubojice.
8:45 – Iako danas nije svjedok, na ročište je stigao i Vlado Ožić Paić, otac ubijenog Marina Ožića Paića. On je jučer tijekom svjedočenja kazao da je njegov sin htio pomoći braći Zavadlav, a da ga je ubojica kao psa ubio s leđa i pustio da se uguši u vlastitoj krvi. Nakon rasprave odvjetnik Šerić želio mu je izraziti sućut, ali ga je Ožić Paić ignorirao. Više pročitajte ovdje.
8:40 – Branko Šerić, odvjetnik Filipa Zavadlava, uoči ročišta govorio je o svjedocima. Od nekih svjedoka će odustati, kako je rekao, i neće inzistirati na njihovu saslušanju, no to se ne odnosi na vještačenja. Kazao je i kako je razgovarao sa svojim klijentom nakon jučerašnje rasprave.
– Filip je dobro reagirao – kazao je Šerić.
8:35 – Zavadlav je upravo ušao na sud sa stražnje strane u pratnji više pravosudnih policajaca. Ponovno je u lancima na nogama i lisicama.
8:30 – Pred zgradom jutros je nešto mirnija situacija, manje je policije i osiguranja, a nema kao jučer ljudi koji su optuženiku došli pružiti potporu.
Filip je očistio barem dio dilerske narko mafije i to mu treba priznati.