Europski put Hrvatske je priča o uspjehu, poručili su i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola i predsjednik Europske pučke stranke Manfred Weber, povodom posjeta premijera Andreja Plenkovića Europskom parlamentu u Bruxellesu, gdje se obratio zastupnicima na plenarnoj sjednici.
Metsola je naglasila kako će EP podržati ne samo hrvatski ulazak u euro zonu, nego i u Schengen, za koji je Hrvatska, naglasila je, potpuno spremna. To je važna poruka jer u EP-u se najčešće čuju kritike na račun hrvatske spremnosti na poštivanje temeljnih ljudskih prava pri čuvanju vanjske granice EU. Odluka o ulasku Hrvatske u Schengen trebala bi ući u proceduru Europskog parlamenta već sljedeći tjedan, otkrio je Plenković. Procedura je takva da EP daje mišljenje, a potom konačnu odluku o članstvu u bezgraničnoj zoni donosi Vijeće EU, odnosno države članice.
U svome je govoru premijer Plenković rekao kako Hrvati razumiju Ukrajinu jer:
- Hrvatska je također bila žrtva agresije, u to vrijeme velikosrpske politike Miloševićevog režima - rekao je Plenković i dodao kako postoje paralele i u ruskom negiranju samog identiteta Ukrajine i Ukrajinaca kao naroda, te u “gotovo nevjerojatnom narativu o denacifikaciji Ukrajine”.
- Slično kao i u agresiji na Hrvatsku, i kad je riječ o identitetu i denacifikaciji - zaključio je premijer.
Nakon njega, govorili su predstavnici zastupničkih klubova, a Manfred Weber iz europskih pučana odao je počast i braniteljima u Domovinskom ratu:
- Oduvijek sam imao, i još uvijek imam, poštovanje za sve koji su se borili za demokraciju u Hrvatskoj - rekao je Weber, opisavši kako je u Dubrovniku posjetio Muzej Domovinskog rata i gledao svoju godinu rođenja ispod slika poginulih hrvatskih branitelja.
Uime kluba europskih socijalista i demokrata govorila je Biljana Borzan (SDP).
- Ulazak u euro zonu je pozitivan, ali euro nije cilj već sredstvo kojim se mora postići bolji život građana. A naš cilj o Schengenu zasad zastaje na slovenskoj granici, kao i naši građani. Nadam se da ćemo i taj cilj što prije ostvariti - rekla je Borzan.
Uime kluba Renew, europskih liberala okupljenih oko stranke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, govorio je slovenski zastupnik Klement Grošelj, koji je kritizirao postupanje hrvatske policije prema migrantima, tzv. "push-back" metode odvraćanja koje su "odgovorne za smrt izbjeglica na granicama".
Philippe Lamberts, belgijski europarlamentarac koji je govorio uime kluba zelenih, kritizirao je hrvatsku praksu dijeljenja novca iz EU fondova poznatu pod nazivom "najbrži prst", a na kraju je dao i neobičan dar premijeru Plenkoviću: knjigu koju je, kako je rekoa, napisao njegov šogor, koji je u Belgiju došao iz Varaždina 1960-ih, radio kao građevinar, ali puno pisao, pa je napisao i knjigu o običajima u svojoj domovini.
- Bio će sretan kad čuje da sam Vam darovao njegovu knjigu - rekao je Lamberts.
Uime zastupnika koji ne pripadaju nijednoj političkoj grupaciji govorio je Ivan Vilibor Sinčić, iz stranke koja se nekad zvala Živi zid. Usporedio je Plenkovića s bugarskim premijerom Bojkom Borisovim, koji je bio na vlasti, ali su građani prosvjedovali protiv njega, a nakon smjene s vlasti istražuju ga zbog korupcije.
- Vrijeme je da se zapitate tko se zadnji smije - poručio je Sinčić. Plenković mu je uzvratio optuživši Sinčića da je ruski igrač.
- Za hrvatsku javnost nije iznenađenje da ovdje promičete zapravo rusku poziciju. Pripadate onima koje snažno podržavaju ruski akteri. To ste činili u Hrvatskom saboru, a sada u Europskom parlamentu. To je vaše pravo, ali i vaša odgovornost - rekao je Plenković. I još dodao kako Sinčić nije dao ni milimetar doprinosa hrvatskom ulasku u EU.
- Ja jesam, moja stranka jest, za razliku od vas. To je razlika, mi smo bili Europljani od prvog dana, a vi ste se ukrcali na vlak i sada uživate u beneficijama kao europski zastupnik, iako očito ne vjerujete u EU i niste ničim doprinijeli ulasku Hrvatske u EU. Ali to je demokracija i ja to poštujem. I bilo mi je drago biti ovdje danas s vama - zaključio je premijer Plenković svoj nastup u Europskom parlamentu.
Da, vrlo je slično, s tom razlikom što su Miloševića pustili da ratuje 5 godina i zatim su ga u Daytonu nagradili sa još jednom Srbijom u drugoj državi. Sve je to i Putin... promatrao, pa si je mislio; Ako je mala Srbija mogla u drugoj državi doći do još jedne Srbije, zašto ne bi i nuklearna sila Rusija mogla doći do „Nove Rusije“ u Ukrajini. Dakle zbog postupanja SAD i EU tada, imaju isti problem na entu danas, odnosno tada nisu htjeli niti čuti od Hrvatske o kakvom se ratu radi.