Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je danas pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.
"Vijeće vas osuđuje na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora", rekao je predsjednik sudskog vijeća O-Gon Kwon.
Radovan Karadžić je "razočaran i začuđen", rekao je njegov odvjetnik Peter Robinson novinarima i dodao "da će uložiti žalbu".
Raspravno vijeće utvrdilo je da je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.
Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te fizičku eliminaciju muškaraca, što je dosegnulo razmjere genocida.
Vijeće je utvrdilo da su 12. i 13. srpnja 1995., nakon što je stvoreno ozračje prinude u srebreničkoj enklavi, stanovnici prisiljeni na odlazak. Trideset tisuća žena i djece prevezeno je iz Potočara na područje pod muslimanskom kontrolom. Tisuće muškaraca, koji su odvojeni od njih, nakon toga ubijeni su na sustavni način i organizirano, utvrdilo je Vijeće. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci i dječaci pobiju i da on nije mogao biti proveden bez znanja i namjere vojnog vodstva bosanskih Srba da počine genocid.
Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić još u ožujku 1995. osmislili plan da se muslimani uklone iz Srebrenice i da je primao relevantne informacije tijekom osvajanja enklave. S civilnim povjerenikom za Srebrenicu Miroslavom Deronjićem, Karadžić je nakon pada Srebrenice 13. srpnja 1995. navečer govorio o muslimanima u šiframa kao "o robi koja se mora smjestiti u magazine", a odmah nakon toga razgovora Deronjić je s pukovnikom Ljubišom Bearom razgovarao gdje pobiti muslimane. To za vijeće "izvan razumne sumnje dokazuje suglasnost Karadžića za ubijanje muslimanskih muškaraca" i da je dijelio cilj udruženog zločinačkog pothvata da se pobiju muslimanski muškarci nakon 13. srpnja 1995.
Kao član udruženog zločinačkog pothvata odgovoran je za genocid, zaključak je Vijeća.
Foto: Reuters/PIXSELL
Sud je utvrdio da je u BiH postojao "sustavni i organizirani obrazac zločina nad bosanskim muslimanima i Hrvatima" koji su prisilno raseljeni, protupravno uhićivani i zatočeni u 50 zatočeničkih objekata u kojima su vladali nehumani uvjeti života. Sud je utvrdio da su pripadnici srpskih snaga zlostavljali, uključivši i seksualno, zatočene muslimanske i hrvatske muškarce i žene, koristili ih za prisilni rad i kao živi štit te su ih pljačkali i uništili njihovu imovinu. Srpske snage također su ubile mnoge bosanske muslimane i Hrvate u BiH, kazao je sudac ističući da je sud zaključio da je ubijanje bilo toliko masovno da je dosegnulo razinu istrebljenja.
Karadžić je optužen za sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata u sklopu kojih je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici, progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida, višegodišnji teror Sarajeva koje su pod opsadom držale snage bosanskih Srba te za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.
Vijeće je utvrdilo da u sedam općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku nije počinjen genocid jer se nije uvjerilo da je cilj zločina bilo fizičko uništenje Hrvata i muslimana niti da su provedeni s genocidnom namjerom te je stoga zaključilo da nije bilo genocidne namjere ni kod optuženog ni kod drugih članova udruženog zločinačkog pothvata. Stoga je vijeće zaključilo da taj dio optužnice protiv Karadžića nije dokazan.
Sud je utvrdio da je Karadžić znatno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu i da je imao središnju ulogu u definiranju ciljeva bosanskih Srba i širenju propagande protiv muslimana i Hrvata. On je omogućio zločine svojim porukama da se ih se neće goniti. Sud je utvrdio i da su Karadžić i drugi članovi udruženog zločinačkog pothvata znali za zločine i prikrivali ih pred međunarodnom zajednicom. Sudsko je vijeće zaključilo da su članovi udruženog zločinačkog pothvata imali namjeru progona stanovništva počinjenjem zločina poput deportacija i zatočenja, no nije se uvjerilo da je postojala namjera da se progon počini ubojstvima. Sud je utvrdio da je Karadžić znao da je nesrpsko stanovništvo bilo izloženo riziku zločina i ta mogućnost ostavila ga je ravnodušnim.
U pogledu odgovornosti za višegodišnji teror stanovnika Sarajeva topničkim napadima i snajperima, kad su ubijene i ranjene tisuća civila, vijeće je zaključilo da je vojska bosanskih Srba počinila te zločine protiv civila. Civili su bili ili ciljevi vojske bosanskih Srba ili su bili žrtve njihova neselektivnog gađanja, zaključilo je vijeće. Vijeće je zaključilo da je Karadžić kao član udruženog zločinačkog pothvata imao za cilj zauzimanje Sarajeva te je proglašen krivim za višegodišnje teroriziranje i ubijanje stanovnika Sarajeva snajperskim napadima i topničkim napadima. Vijeće je zaključilo da je Karadžić i na operativnoj razini sudjelovao u provođenju napada na Sarajevo. Teror Sarajeva bio je za Karadžića sredstvo ostvarenja političkih ciljeva i sredstvo pritiska na međunarodnu zajednicu.
Karadžić je proglašen krivim i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit. Taj zločin, prema mišljenju Vijeća, također je počinjen u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio pritisak na NATO kako bi se suzdržao od zračnih napada.
Vijeće je utvrdilo da su članovi četiri udružena zločinačka pothvata bili najviši politički i vojni dužnosnici bosanskih Srba, među kojima su i generali Ratko Mladić i Radislav Krstić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik.
Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima na kraju suđenja da se Karadžića za njegovu presudnu ulogu u zločinima proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. Karadžić je za sebe tražio oslobađajuću presudu.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji gdje se godinama skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen devet dana kasnije. Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014.
U nastavku pratite tijek događaja:
15.39 sati – Kwon je rekao da je Karadžić kriv za niz točaka, uključujući genocid, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, zločin protiv čovječnosti, istrebljivanje, osim za prvu, koja je također genocid.
– Vijeće vas osuđuje na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora – rekao je Kwon.
15.35 sati – Kwon je rekao da Vijeće zaključuje da je jedini mogući razumni zaključak da je optuženi dijelio namjeru ubijanja svakog vojnosposobnog bosanskog muškarca iz Srebrenice, a Vijeće smatra da to čini namjeru uništenja bosanskih muslimana u Srebrenici. Međutim, Vijeće primjećuje da može samo zaključiti da se optuženi složio s proširenom zločinačkom namjerom nakon razgovara s Miroslavom Deranjićem 13. srpnja pa se ne može smatrati krivim za ubojstva koja su se dogodila prije toga.
Imao je razloga znati da su njegovi podređeni počinili zločine nakon pada Srebrenice i stoga je kazneno odgovoran za takve propuste. Međutim, budući da je Vijeće već zaključilo da je optuženi odgovoran za genocid zbog sudjelovanja u UZP-u, Vijeće neće ga osuditi po članku 7. 3. statuta u odnosu na točku 2.
15.31 sati – Vijeće utvrđuje da je optuženik dijelio zajednički opći cilj da se pobiju muslimani i da je on značajno pridonio tom cilju.
15.30 sati – Kao predsjednik RS-a i vrhovni zapovjednik VRS-a bio je jedina osoba u RS-u koja je posjedovala moć da intervenira kako bi spriječila da se ubiju muslimani. Međutim, optuženi je osobno naredio da se muškarci, bosanski muslimani, zatočenici u Bratuncu, premjeste izvan tog grada kako bi bili ubijeni. Oni su zatim odvedeni u Zvornik gdje su i ubijeni – rekao je Kwon.
15.25 sati – Vijeće se sada okreće odgovornosti Karadžića za ovaj slučaj. Karadžić tvrdi da je odobrio prvobitni plan da se srebrenička enklava smanji i da se zauzme Srebrenica, ali i da taj plan nikad nije uzimao u obzir ubijanje Muslimana koji su bili zatočeni, rekao je Kwon.
– Optuženik tvrdi da ga nikad o tim ubojstvima nisu izvijestili – dodao je.
15.24 sati – Vijeće zaključuje da je jedini razumni zaključak da su članovi VRS-a tom operacijom namjeravali uništiti bosanske muslimane u Srebrenici – rekao je Kwon.
15.20 sati – Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se ubiju svi muslimanski muškarci i dječaci u Srebrenici i da je on postojao već kad je počeo treći sastanak u hotelu Fontana – rekao je Kwon.
15.15 sati – Kwon je rekao da su Srbi ubili između 755 i 1066 muslimanskih muškaraca u skladištu u Kravici.
15.12 sati – Vijeće utvrđuje da se, dok je Srebrenica padala, dugoročna strategija koja je išla za time da se makne muslimansko stanovništvo počela transformirati u konkretan plan da se oni eliminiraju. Ta je operacija eliminacije prvo uzela oblik prisilnog protjerivanja – rekao je Kwon.
15.06 sati – Na redu je četvrti UZP, eliminiranja muslimana u Srebrenici.
Kwon je citirao Ratka Mladića koji je u kamere rekao da je konačno došlo vrijeme da se osvete Turcima na tom području.
Foto: Reuters/PIXSELL
15.03 sati - Kwon je rekao da Karadžić snosi individualnu odgovornost za zločin uzimanja taoca.
14.57 sati – Na redu je treći UZP – uzimanje pripadnika UN-a kao talaca da bi se NATO prisilio na suzdržavanje od zračnih napada na ciljeve bosanskih Srba.
14.55 sati – Kwon je rekao da bez Karadžićeve potpore ne bi moglo doći do udara na civile u Sarajevu i da je jedini razumni zaključak da je on namjeravao izvršiti ubojstvo, protuzakonite napade na civile i teror i da je dijelio tu namjeru s drugim pripadnicima sarajevskog UZP-a.
– Stoga, u odnosu na Sarajevo, optuženi snosi individualnu kaznenu odgovornost za ubojstvo, protupravne napade na civile i teror, kao kršenje zakona i običaja ratova, te za ubojstva, kao zločin protiv čovječnosti – rekao je Kwon.
14.54 sati – Optuženi je znao za napade na civile. Međutim, umjesto da zaustavi gađanje civila, on je tvrdio da VRS nije odgovoran za napade i umjesto toga je optuživao muslimansku stranu za napade. Također je odbacivao sve kritike gađanja i granatiranja VRS-a i govorio da je potrebno tako djelovati da bi se obranio srpski teritorij. Unatoč tome što je unutar VRS-a postojao sustav vojnih sudova, nikad se nije pokušalo kazneno goniti nekog od vojnika koji su gađali civile u Sarajevu. To pokazuje da je postojala kultura nekažnjavanja u VRS-u – rekao je Kwon. Dodao je da je Karadžić pokušao ograničiti udaranje na Sarajevo samo pod pritiskom međunarodne zajednice.
– Kad nije bilo takvog pritiska, on je dopustio da se kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja intenzivira – rekao je Kwon.
14.51 sati – Vijeće također zaključuje da je optuženi znatno pridonio ostvarenju plana jer je bio na samom vrhu državnih i vojnih struktura, podržavao je Ratka Mladića u njegovoj strategiji u Sarajevu, a to je bilo intenzivirati kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja – rekao je Kwon. Dodao je da je Karadžić imao de iure nadzor te da je izdavao brojne zapovjedi na strateškoj i operativnoj razini.
14.48 sati – Kwon je rekao da su pojedini snajperisti u VRS-u i posade koje su gađale i vodile granatiranje bile pod zapovjedništvom VRS-a. Sudionicima UZP-a Sarajevo je imalo važnost zbog simbolike, a i optuženom osobno jer ga je smatrao svojim rodnim gradom, dodao je.
– Vijeće zaključuje da je postojao zajednički plan koji je počeo krajem svibnja 1992. i trajao do studenoga 1995. i da je taj plan osmislilo vodstvo bosanskih Srba. Cilj je bio terorizirati civile Sarajeva putem snajperskog djelovanja i granatiranja – rekao je Kwon.
14.46 sati – Zaključak je da je počinjeno ubojstvo, protuzakoniti napadi na civile i teror kao kršenje zakona ili običaja ratovanja te ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti – rekao je Kwon.
14.43 sati – Dokazi uvelike upućuju na to da je vatra bila usmjerena na nevojne mete – rekao je Kwon.
– Ustrajnost snajperskih napada i granatiranja civila i visoki broj civilnih žrtava u gradu ne mogu se objasniti činjenicom da su obje strane u gradu vodile rat. Stoga je vijeću jasno da su civili bili ili izravne mete VRS-a ili su bili podvrgnuti neproporcionalnom i neselektivnom otvaranju vatre – rekao je Kwon.
14.38 sati – Na redu je dio optužnice koji se odnosi na drugi udruženi zločinački pothvat za koji se tereti Karadžića, takozvani sarajevski UZP, koji se odnosi na granatiranje i snajperske napade na Sarajevo.
– Civili su bili gađani snajperima dok su hodali po gradu, išli po vodu... Gađana su i djeca – rekao je Kwon.
14.37 sati – Vijeće utvrđuje da su ubojstvo, istrebljivanje i protjerivanje bili predvidljivi za optuženika – rekao je Kwon.
14.31 sati – Optuženik je stvorio klimu u kojoj su snage Srba mogle nastaviti zločine. Karadžić i ostali članovi OZP-a znali su za nasilno preuzimanje i bili su svjesni da je to dovelo do masovnih demografskih promjena kroz protjerivanje nesrba – rekao je O-Gon Kwon.
14.25 sati – Vijeće utvrđuje da je između 10. mjeseca 1991. i 11. mjeseca 1995. postojao stalan plan da se potjeraju Muslimani i Hrvati s teritorija koji su svojatali Srbi. Optuženik je znatno pridonio UZP-u.
– Zaključuje se da je optuženik bio u prvom redu inicijator promoviranja i razvijanja ideologije SDS-a BiH i stvaranja paralelnih struktura korištenih za uspostavljanje i održavanje autoriteta nad teritorijem koji su svojatali Srbi i kako bi se promicao cilj UZP-a – rekao je O-Gon Kwon.
14.21 sati – Vijeće ne smatra da je jedini mogući zaključak da je postojala namjera da se uništi dio bosansko hrvatskog ili muslimanskog stanovništva. Zbog toga vijeće nema dokaza da bi izvan svake sumnje zaključilo da je počinjen genocid u tim općinama – rekao je O-Gon Kwon.
14.18 sati – O-Gon Kwon rekao je da su neke žrtve ubijane u masovnim pogubljenjima, a neke su pogibale zbog premlaćivanja i nehumanih uvjeta.
– Vijeće je utvrdilo da postoji dokaz za masovna ubojstva i da to znači istrebljenje. Vijeće je također utvrdilo da su žrtve birane na osnovi svog identiteta, kao muslimani i Hrvati, pa su ti zločini počinjeni s diskriminatornom namjerom. Prema tome, Vijeće je utvrdilo da su pripadnici srpskih snaga počinili ubojstva kao kršenje običaja ratovanja i da su ubojstva, deportacije, progon i nehumana djela zločini protiv čovječnosti – rekao je.
14.14 sati – Muslimani i Hrvati također su otpušteni s radnih mjesta u općinama. Uz protupravna uhićenja i pretrage bez naloga postavljena su ograničenja za kretanje bosanskih muslimana i Hrvata u nekim općinama. Tisuće su protupravno zatočene u 15 objekata u općinama. Nesrbi su često masovno uhićeni i vođeni u ta mjesta, gdje su zatočeni nakon napada na njihova sela i gradove. No, Vijeće nije utvrdilo da su protupravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama – rekao je O-Gon Kwon.
Dodao je da su u mnogim objektima za zatočenje mučeni i maltretirani od srpskih snaga, često silovani i podvrgnuti seksualnom nasilju. Neki su korišteni kao živi štit, bila je raširena pljačka i uništenje...
14.12 sati – Prvi UZP je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.
– Vijeće je utvrdilo da su srpske snage, počevši krajem ožujka 1992. godine, preuzele općine na onim područjima gdje Srbi polažu pravo na teritorij u BiH. Općine su preuzete koordinirano i počinjen je sustavan i organiziran obrazac zločina protiv bosanskih muslimana i Hrvata – rekao je O-Gon Kwon, dodajući da su muslimani i Hrvati morali napuštati sela i gradove.
14.08 sati – Među udruženim zločinačkim pothvatima za koje ga se tereti jesu i srebrenički UZP te sarajevski UZP (granatiranje Sarajeva).
14.05 sati – Predsjedavajući Sudskog vijeća O-Gon Kwon: Tužiteljstvo tvrdi da je optuženi sudjelovao u četiri udružena zločinačka pothvata.
14.00 sati – Započelo je zasjedanje.
13.55 sati – Oluja je spriječila da se Srebrenica ne ponovi u Bihaću – rekao je Granić.
– Karadžić se apsolutno ponašao bahato i arogantno prema svakome, uključujući i međunarodnu zajednicu – rekao je Granić, dodajući da i međunarodna zajednica snosi dio odgovornosti.
Granić je rekao da se Karadžić tako dugo mogao skrivati jer mu je pomagala srpska obavještajna zajednica.
13.52 sati – Najveći interes pobuđuje upravo obrazloženje presude, i zbog povijesti i zbog budućnosti – rekao je bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić na HRT-u.
13.10 sati – Banjolučki biskup Franjo Komarica rekao je kako je bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić nedvojbeno sve znao o ratnim zločinima počinjenim na teritoriju Bosne i Hercegovine, a ništa nije učinio da ih spriječi.
13.00 sati – Uhićena je novinarka i književnica Florence Hartmann, bivša glasnogovornica i savjetnica za Balkan glavne tužiteljice Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu, Carle del Ponte. Više OVDJE.
Višegodišnja opsada Sarajeva
"Poštovani suci, pravda za sve žrtve ne zahtijeva ništa manje od doživotne kazne zatvora", kazao je tužitelj Alan Tieger u rujnu 2014. u završnom obraćanju tročlanom vijeću na kraju četverogodišnjeg suđenja.
"Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je podčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli", kazao je tužitelj Alan Tieger.
Iako je Karadžić tijekom čitavog suđenja umanjivao svoju ulogu, tužitelj je poručio da je istina da je bio predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga i "pokretačka snaga" etničkog čišćenja. "Nadgledao je operacije u Srebrenici. Odobrio je svaki ključni korak. Imao je ovlasti i kontrolu nad svakom institucijom u državi uključenom u ubojstva i prisilno premještanje. Imao je ovlasti i kontrolirao je vojsku, policiju i lokalne vlasti. Oni su ga povratno izvještavali tijekom čitave srebreničke operacije. Svojim je ovlastima osigurao da nikad nitko ne istraži ubojstva tijekom njegove vladavine, da se zločini zataškaju, tijela sakriju i međunarodna zajednica drži u neznanju sve dok nije bilo prekasno."
Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u sklopu kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji je u sedam općina dosegnuo razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.
Tužitelj je u završnim riječima posebno opisao slučaj Prijedora u kojem je u nekoliko mjeseci tisuće ljudi ubijeno, zatvoreno u logore i zlostavljano. Do kraja 1993. iz grada je protjerano ukupno 44.000 Bošnjaka i Hrvata. "To odražava nepogrešivu namjeru da se unište bošnjačka i hrvatska zajednica u Prijedoru".
"Karadžićevo prisilno demografsko restrukturiranje Bosne trebalo je biti provedeno razaranjem znatnih dijelova bošnjačkih i hrvatskih zajednica i pravo ime za to je genocid", poručio je tužitelj.
Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. srpnja 1995. godine. Uhićen je 21. srpnja 2008. u Srbiji, gdje se godinama skrivao i radio pod imenom dr. Dragan Dabić. ICTY-ju je izručen je devet dana kasnije.
Suđenje je započelo 26. listopada 2009., a završne riječi održane su krajem rujna 2014.
Karadžić je na početku pokušavao sabotirati suđenje odbijanjem da se pojavi u sudnici, ali je popustio nakon što je sud imenovao obranu po službenoj dužnosti. Nakon toga se pojavio u sudnici, gdje se branio sam. Tužitelji su izveli ukupno 337 svjedoka, a Karadžić gotovo 250 svjedoka.
Za iste zločine u tijeku je suđenje bivšem zapovjedniku vojske Republike Srpske, generalu Ratku Mladiću.
>> Karadžić uoči izricanja presude: Nisam kriv, djelovao sam kao što bi svaki predsjednik
Ima Boga, pravda i istina kad tad pobjede.