Salvom zvižduka i povicima "lopovi, lopovi" te "ostavka, ostavka" točno u podne na Markovu trgu u Zagrebu otpočeo je prosvjed roditelja djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, u organizaciji Udruge Sjena. Stotinjak prosvjednika s transparentima poput "Sude nam jer volimo svoju djecu", "Uključivanje, ne ignoriranje", "Prije će mi dijete osijediti nego dočekati svoja prava", "Osobni asistent je pravo svake osobe s invaliditetom" i "Sutra to možeš biti ti", od resornog ministarstva i Vlade traže poboljšanje skrbi i veća prava.
Njima sporni, prijedlog Zakona o osobnoj asistenciji, kao i prijedlog Zakona o inkluzivnom dodatku, ogolio je ovu državu i vlast kao nesolidarnu, bešćutna, lažljivu i bijednu, kako su naglasili u uvodu prosvjeda. Još jednom smo prevareni i izgrani, ali imamo dostojanstvo i svoj ponos, naglasili su.
– Ovu pljusku posred lica svima vama i nama, svakoj osobi s invaliditetom, svakom djetetu s teškoćama, Ministarstvo naziva civilizacijskim iskorakom, epohalnim. Ispravljajte tu sramotu od zakona – kazala je predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar i dodala kako želimo društvo koje ne diskriminira, želimo biti dio društva koje prihvaća, suosjeća s pojedincima.
– Od države godinama tražimo, a nismo dobili ništa. Djeca s teškoćama u razvoju nemaju osiguranu potrebnu rehabilitaciju, roditelji nemaju Ustavom zajamčeno pravo na rad, odrasle osobe s invaliditetom su diskriminirane na tržištu rada. Sram vas može biti. Iako je biti socijalni slučaj zadnje što mi želimo, godinama nam obećavaju svjetlo na kraju tunela, a svake godine nas vraćaju u sve dublji mrak. U posljednjih 20 godina djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom dobili su samo povećanje osobne invalidnine u iznosu od cijelih 750 kuna. I to samo za one s najvišim invaliditetom. Oni s malo manjim dobivaju 600 kuna. Primjera radi, samo jedna logopedska terapija košta 200 do 300 kuna – rekla je Suzana Rešetar.
– Koja su to prava koja imamo? Na status toditelja njegovatelja, ako dijete ima dvije teške dijagnoze, ako ima jednu nije dovoljno bolesno. Ako ima jednu dijagnozu roditelj ima pravo na rad s polovicom radnog vremenom, samo ako je drugi roditelj zaposlen na puno radno vrijeme. Gdje ćemo mi sa svojom djecom dok su praznici? Njima svejedno je li u pitanju jedno dijete s teškom dijagnozom ili troje, a imamo i takvih, vladajućima je i to svejedno jer zakoni prepoznaju samo jedno dijete, a ostali kao da ne postoje, to vam je demografija. Nadalje, nemogućnost ostvarivanja prava nezaposlenih roditelja djece s teskoćama njima je nebitno. Čekamo donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku od 2011. godine, koja je danas godina, tada je zakon najavljen, ali to vladajućima ne remeti san, svojom nebrigom poručuju nam: vaša djeca - vaša briga, i toga je dosta. Mi im poručujemo da takav bešćutan stav nećemo tolerirati, dosta je bilo kažnjavanja roditelja jer imaju djecu s posebnim potrebama. Novaca navodno ima, gdje je novac za najnemoćniju najosjetljiviju populaciju u našem društvu? Gdje je Zakon o osobnoj asistenciji? Osim što ga čekamo, jer se prema riječima vječne savjetnice voditeljice Zvjezdane Bogdanović, brusi 15 godina, a sad kad je u e-savjetovanju bolje da nije – sramite se. S tim zakonom osobama s invaliditetom poručuje se: nebitni ste. Ne samo da ne jamči dostojanstven život nego smanjuje i ovo malo usluga koje su bile ostvarive, jedino jamči siguran put u neku ubožnicu kad osoba izgubi roditelja ili skrbnika. Zakone pišu gospođe koje nemaju invaliditet, one su Marica Mirić i Jozefina Kranjčec, molimo da odstupe i svoja mjesta ustupe mladim osobama s invaliditetom – rekla je Suzana Rešetar.
U jednom trenutku jedan prosvjednik koji je u invalidskim kolicima pokušao je probiti ogradu koja je postavljena na Markovom trgu, no u tome ga je spriječila policija.
Prosvjednicima je sporno što Zakon o osobnoj asistenciji čekaju već 14 godina, trebao je biti usvojen ove godine, ali se njegovo donošenje prenosi na iduću. Smatraju da je nacrt zakona koji je ušao e-savjetovanje loš te će njime zapravo izgubiti određena prava.
Prema tom prijedlogu, roditelji koji imaju status roditelja njegovatelja gube pravo na osobnog asistenta, odnosno pravo će imati samo samci, a osobe s invaliditetom i njihove obitelji više neće sami birati asistenta, što im je iznimno važno, nego će im osobni asistent biti dodijeljen.
Sporno im je i to što roditelji djece s teškoćama u razvoju i djece s invaliditetom, koji imaju status roditelja njegovatelja, po smrti djeteta ostaju bez naknade koja im je pripadala na temelju tog statusa. Premijer i resorni ministar najavili su kako će Zakon o osobnoj asistenciji na snagu stupiti sredinom 2023., a Zakon o inkluzivnom dodatku u siječnju 2024. godine.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić izjavio je uoči prosvjeda da razumije razloge zbog kojih prosvjednici kreću u svoje aktivnosti, ali" njihovo nevjerovanje ne znači da zakon neće biti donesen i da neće imati pravo na sve usluge". Piletić je naveo da će Zakonom o osobnim asistentima od 1. srpnja iduće godine 9000 ljudi dobiti osobne asistente, što je ocijenio epohalnim korakom u poboljšanju prava osoba s invaliditetom.
Imam empatiju do invalida čak i puno volontiram ali ... Ovo što ću napasti mnogima neće sjesti ali je potpuna istina. Poznajem koj su tvrdili kako dijete ma poremećaj u spektru autizma što se pokazalo neistinom, dječak je bio zaista neodgjen a roditelji su sve "nestakšluke" opravdavali poremećajem. Pripitomili su ga njegovi vršnjaci kad je došao u više razrede saa i sam kaže kako je obilato koristio izgovor svojih roditelja. Osobno sam imao u razredu kolegu koji je zaista bio epileptičar ali kad smo htjeli napraviti pomutnju naprimjer na testu on je to znao i odglumit pa smo mu kao pomagali. Utoplicama sam sreo invalida koji se izživljavao na sestri jer je navukla rukavice kad mu je htjela promjenit posteljinu jer mu se dogodila nezgoda. Tvrdio je da ga vrijeđa jer on nije gubav. Opet u toplicama jednom je bila stolica bila previsoka a on je želio baš na njoj sjediti, naručio je od kuće pilu za željezo i stolicu je snizio. Jedan od aktivista koji je na prosvjedu jednom je dao izjavu kako želi od države da mu osigura djevojku koja bi bila više od asistentice. Mogao bih nabrojati puno primjera u najmanju ruku neuljudnosti do asistenata ili volontera iako mislim kako je i ovo dovoljno. Pa i današnji protest jedan koji protestira je želio probiti policijski koridor. Svima nije dopušten prolaz pa zar njemu veće pravo nego svima drugima. I još suludi zahtjev neka ministar dođe knama, pa kako bi sa njim razgovarali. A kad se novac dijeli udruge invaida su odmah posvađane.