Zbog svega što je napravila u svojoj liječničkoj karijeri, a posebno zbog zasluga tijekom agresije na Vukovar i poslije povratka prognanih Vukovaraca, Vesna Bosanac (64) istinska je heroina Domovinskog rata, Vukovara i cijele Hrvatske. Kada je 1974. počinjala liječničku karijeru u Vukovaru, nije ni sanjala da će preživjeti rat, razaranje bolnice, logor, svjedočenja o ratnim zločinima, voditi obnovu razrušene bolnice...
Poslije svega što ste učinili u 21 godinu, koliko ste na čelu vukovarske bolnice, boli li vas činjenica da ćete vjerojatno biti smijenjeni s mjesta ravnateljice?
Ne smeta mi to nimalo. O planu sanacije raspravljali smo i na Upravnom vijeću bolnice i složili se kako je to potrebno da se bolnica postavi na zdrave noge. Spremna sam učiniti sve za dobrobit bolnice i uvijek ću biti tu za bilo kakvu pomoć, objašnjenje ili savjet. Dug vukovarske bolnice iznosi 35 milijuna kuna, ali on nije nastao zbog lošeg rada. Jednostavno su limiti mali, a troškovi veliki. To je problem svih bolnica u Hrvatskoj.
Ovako više ne ide
Kako bi se mogao riješiti problem dugova hrvatskih bolnica?
Tu se jednostavno nešto mora napraviti jer ovako dalje ne ide. Nije normalno da javne ustanove specijalistički pregled naplaćuju 80 kuna, a privatne klinike 500. Mora se naći način da se riješe te dubioze jer, radeći, svaka bolnica svjesno ide u gubitke. Pritom sve što plaćamo, plaćamo po tržišnim cijenama.
Kakvi su vam planovi?
Iduće bih godine po zakonu trebala u mirovinu, a dotad ću raditi ono što najviše volim, a to je rad s djecom na Odjelu pedijatrije. I inače sam imala želju da prije mirovine barem još godinu dana radim na odjelu. Osim toga, ne znam ni kako ide sve to sa sanacijom. Vjerujem i da ću trebati sanacijskom upravitelju kojem ću ponuditi svaku svoju pomoć. Ostat ću svakako uz svoju bolnicu do kraja.
Kako gledate na najavu uvođenja dvojezičnosti u Vukovar?
Inače sam iznimno tolerantna osoba, ali mislim da je to neprihvatljivo i da nikako nije dobro za grad. Vukovar je jedno veliko spomen-područje i mora se pronaći način da se taj problem riješi na adekvatan način. Mnogi ljudi osjećali bi se iznimno povrijeđeni jer svi znamo što se ovdje događalo ‘91. godine. Te se stvari ne mogu i ne smiju zaboraviti. Još više mi smeta taj nadobudni stav srpskih političara koji uopće nisu iz Vukovara, a žele nam nametnuti neke stvari. S njima treba sjesti i vidjeti jesu li za ćirilicu ili da svi građani, i Hrvati i Srbi, žive boljim životom.
Radna mjesta
Kako gledate na Vukovar gotovo 22 godine poslije ratnog razaranja?
Nisam zadovoljna jer se moglo i moralo više. Opet, kad se sjetim kako je grad izgledao, vidim da je učinjeno mnogo. Najviše sam razočarana jer u gospodarstvu nije učinjeno dovoljno. Ljudima su obnovljene kuće, kao i javne ustanove, ali to nije dovoljno za život. Moralo se pronaći načina da se ovdje opet otvore radna mjesta tako da ljudi mogu normalno živjeti. Tada bi svi bili zadovoljniji i sretniji.
:-))))))))) šta si još nedelju dana radila nakon pada Vukovara