V. Reding 'out', njezin njemački šef kabineta 'in'

Gdje je nestala Viviane Reding? Žena koja je prije godinu dana odlučila natjerati Hrvatsku da ispravi zakon poznatiji pod nazivom “lex Perković”, žena koju su zauzvrat izvori s Markova trga častili usporedbom s Carlom del Ponte i objašnjavali da ona bitku protiv “lex Perković” vodi samo zato što se nalazi u kampanji za šeficu Europske komisije, nakon europskih izbora potpuno je pala u zaborav. Nije ni bila kandidatkinja za čelno mjesto u Komisiji.

Onog trenutka kad su europski pučani odabrali Jean-Claudea Junckera kao kandidata za predsjednika EK, Reding je izgubila svaku šansu za poziciju u Komisiji jer u njoj nema mjesta za dvije osobe iz Luksemburga. Ali nije Reding nikad ni temeljila svoju kampanju na marginalnom europskom pitanju kao što je bio “lex Perković”. U hrvatskoj javnosti možda je ostala upamćena po toj epizodi, no u europskoj sigurno ne. Ono na što je Reding možda računala da će joj donijeti simpatije šire europske javnosti je njezina kampanja za veću zaštitu privatnosti Europljana na internetu. Reding se toliko trudila u promoviranju tzv. prava da budete zaboravljeni da je na kraju zaista i postala – zaboravljena.

To je ironija, naravno, jer boreći se za vaše pravo da budete zaboravljeni, Reding je željela da ona sâma bude poznata. Ali pala je u zaborav: nema je niti u jednoj kombinaciji za neko važnije mjesto u europskim institucijama u novom mandatu nakon svibanjskih izbora. Izabrana je, doduše, za zastupnicu u Europskom parlamentu, gdje se vraća nakon 15 godina provedenih u Komisiji. No, nije se čak uspjela ugurati niti među 14 potpredsjednika EP-a, niti biti izabrana za predsjednicu Odbora za pravosuđe. Zaista, V. Reding se nehotično, ali vrlo učinkovito izborila za svoje pravo da u sljedećih pet godina bude zaboravljena. Reding je možda i nestala s pozornice, no njezin šef kabineta, jednako uključen u borbu oko “lex Perković” kao i bivša povjerenica, ne samo da je živ i zdrav već je i snažniji no ikad. Nijemac Martin Selmayr u travnju je s pozicije šefa kabineta V. Reding postao menadžer kampanje Jean-Claudea Junckera, a trenutno je šef Junckerova tranzicijskog tima. To znači da operativno vodi proces Junckerova preuzimanja fotelje od Joséa Manuela Barrosa. U ozbiljnim i organiziranim javnim upravama, šefovi kabineta imaju ulogu sličnu nepalskim Šerpama. Pripadnici tog južnotibetskog naroda dovedu alpiniste do točke s koje će ti alpinisti osvojiti vrh. Alpinist bez svog Šerpe ne bi bio u stanju izvesti takav pothvat. Šefovi kabineta su poput Šerpi u tom smislu da dovedu svoga nadređenog do odluke. Sav operativni posao, bez kojeg nema ni osvajanja vrha, ni donošenja odluke koja će riješiti neki velik politički problem, obavlja vojska Šerpi. Primjerice, dogovor hrvatske premijerke Jadranke Kosor i slovenskog premijera Boruta Pahora koji je otklonio blokadu pregovora s EU ne bi bio moguć bez stalne i otvorene komunikacije njihovih vanjskopolitičkih savjetnika i šefa kabineta europskog povjerenika za proširenje (plus Washington na stalnoj vezi).

U primjeru Viviane Reding i “lex Perković”, postoji niz čvrstih indicija da su Selmayr, njegov zamjenik i ostatak tima u kabinetu obavili sav posao koji je, prirodno, atribuiran samoj gospođi Reding. Selmayr je doveo Viviane Reding i do niza njezinih drugih uspjeha. Londonski Sunday Times citirao je jednog njegova bivšeg kolegu koji tvrdi da je Reding prije Selmayrova dolaska 2004. bila “poznata samo po čestim putovanjima svome frizeru u Pariz, a on ju je pretvorio u najpoznatiju osobu u Europskoj komisiji”. A Junckeru je Selmayr upravo pomogao da se neokrznut izvuče iz snježne lavine koju je britanski premijer David Cameron pokušao pokrenuti s nadom da će otpuhati Junckera. I Barrosov šef kabineta bio je jedan utjecajni Nijemac, a i europski povjerenik Neven Mimica ima jednog Nijemca kao šefa svoga kabineta. Kao što se službeni London uvjerio u borbi protiv Junckera i kao što se službeni Zagreb uvjerio u borbi za “lex Perković”, poučak Garyja Linekera ne vrijedi samo u nogometu: EU je također jedna “igra” u kojoj na kraju uvijek pobijedi - Njemačka. Uz pomoć moćne kancelarke Angele Merkel ili uz pomoć vojske Nijemaca koji tiho i u pozadini rade kao Šerpe.

>> Objavljena pisma: Evo što je ministar pisao Viviane Reding!