V. Šeks - već 20 godina nepogrešivo izabire pobjedničku stranu

- Vjerujte, 2000. godine vodio sam se čistim političkim pragmatizmom i racionalnim razlozima, a ne emocijama, kada sam pomogao Sanaderu da dođe na vlast u stranci - priznaje Vladimir Šeks samo dva-tri dana nakon što je Sanader, zbog pokušaja puča u stranci, brzopotezno izbrisan iz članstva. Šeksova je pozicija razumljiva jer je čovjeku njegova iskustva ipak teško trpjeti “teror i strahovladu” kakvu je, prema njegovim riječima, provodio Ivo Sanader vodeći HDZ željeznom šakom u svilenoj rukavici.

Njegova ljubav sa Sanaderom, ako je ikada iskreno i postojala, ohladila se nakon Šeksova javnog ukora Sanaderu kad je umjesto u Vukovar otišao u Veronu. Ta kritika stajala ga je mjesta predsjednika Sabora u ovom sazivu, iako je neprijeporno najbolji poznavatelj Ustava, Poslovnika i saborske procedure, i to ne samo među HDZ-ovim zastupnicima. No tko je zapravo Vladimir Šeks? Čovjek koji je nakon šest mjeseci robije u komunističkim zatvorima napisao knjigu i koji 20 godina, od osnutka Hrvatske, s cikličkim usponima i padovima, dominira političkom scenom. Je li on jastreb, kako su ga zvali u vrijeme Tuđmanove vlasti, siva eminencija i vječni spletkaroš HDZ-a ili samo promućurni, lukavi i pravno potkovani stari lisac – teško je odrediti.

No jedno je sigurno, u svim situacijama znao je izabrati pravu, pobjedničku stranu, a dolaskom na čelo Sabora u prošlom sazivu razbio je famu o tome da je “vječni drugi čovjek”. U povijesti, osim kao jedan od autora božićnog Ustava, ostat će zapamćen i po famoznoj rečenici o potrebi uhićenja generala Gotovine kad je dramatičnim tonom kazao: “Locirati, identificirati, uhititi i transferirati”. Neki su čak skloni u najnovijim događajima u HDZ-u vidjeti Šeksov rukopis koji je osmislio čitav scenarij kako bi HDZ oslobodio Sanaderovih okova i balasta njegovih prijatelja te ponudio za parlamentarne izbore novo lice HDZ-a u obliku Jadranke Kosor, heroine i istinskog borca protiv korupcije, kako ju je nastojao predstaviti, kandidirajući je za orden kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom.

No Šeks je kompleksna ličnost koja je spremna, unatoč teškim odlukama, prijateljstvo podrediti političkom pragmatizmu. U politici se morao odricati prijateljstava, i to na drastičan način. Pod dramatičnim okolnostima morao se odreći Branimira Glavaša s kojim je godinama prijateljevao. A sada je u sličnoj situaciji kada je njegov dugogodišnji prijatelj Luka Bebić izabrao Sanaderovu stranu. Međutim, i u Glavaševu ali i Bebićevu slučaju Šeks im je davao pojas za spašavanje.

Izvodio je pravne i procesne vratolomije u Glavaševu slučaju, a u Bebićevu slučaju pokušao je relativizirati njegov postupak i svu odgovornost svaliti na Sanaderova leđa. Jedno je sigurno, i kad ga gaze digne se na noge, kao da ima sedam političkih života, a potom, poput kobre, u ključnom trenutku uzvraća smrtonosni udarac.