Val nezadovoljstva će rasti, a prosvjeda će biti sve više!

I ovi predsjednički izbori i kampanja kojoj smo svjedočili, od koje se mnogima dizala kosa na glavi koliko su izjave bile često izvan zdrave pameti, opet su pokazali svu suvišnost predsjedničke funkcije u ovlastima koje trenutačno ima naš šef države. I ne samo to, kandidati su uglavnom lupali o svemu i svačemu, što mahom nema veze s predsjedničkim ovlastima niti je posao predsjednika države. Ali se lupalo i lupetalo samo da se izazove pažnja birača.

Jer su kandidati dviju najvećih stranaka, HDZ-a i SDP-a, odrađivali posao za svoje stranke, za svoje daljnje uhljebljenje i za svoje odano ljudstvo. Ili obratno, Andreju Plenkoviću treba pobjeda i na ovim izborima da ne bi izgorio u stranci, gdje ga samo čekaju na klimavim nogama, i na premijerskoj funkciji. Isto kao i Davoru Bernardiću u SDP-u, koji bi rado nastavio pobjednički niz nakon izbora za EU parlament, iako je Zoran Milanović gubitnički kandidat.

Pogledajte posebnu emisiju Večernjeg lista o izbornim rezultatima 

Toliko i o njima u SDP-u koji su nakon Milanovićeva odlaska javno svjedočili o posvemašnjoj pustoši koju je on ostavio u stranci i u državi, a sad mu opet skandiraju. I kako onda očekivati neke promjene na bolje?

Ključno je u svemu tome da nam doista ne treba nikakav šef države sa sadašnjim ovlastima, a još manje s većim ovlastima, što je stalno grmio Miroslav Škoro.

Štoviše, presiromašna smo zemlja za bacanje novca poreznih obveznika, pa je upitno treba li nam uopće i ovakav izravan izbor predsjednika, ili da se sve prebaci samo u Hrvatski sabor, pa da i uštedimo i da se poštedimo hrpe gluposti i lupetanja!? Naravno, pod uvjetom da se na tom tragu promijeni i Ustav. Ne treba nama nikakav novi Tuđman. Treba nam sustav kakav je u normalnim zapadnim zemljama, gdje je predsjednik fikus, ako baš hoćemo, osoba koja simbolično predstavlja državu u zemlji i inozemstvu, i ništa više od toga.

Porazno je, međutim, da nema nikakve političke volje da se predsjednička funkcija doista i svede samo na protokolarnu. Toliko novca potrošiti na kampanje, toliko na dvore, toliko na dvorsku kamarilu, a za što?

Da se baš ništa u zemlji nije dogodilo, promijenilo na bolje? Što se to epohalno dogodilo u mandatu predsjednice? Baš ništa? A nije ispunila ni jedno svoje obećanje iz prve kampanje.

Zašto bi onda zaslužila drugi mandat? Samo zato što to treba HDZ-u i njoj? Porazno je da političke volje za tom promjenom nema ni u oporbi, ni u SDP-u.

Oni su pred izbore o tome raspravljali i lakonski zaključili da ne treba mijenjati predsjedničke ovlasti, da su one sasvim dovoljne i u redu.

I što na to reći? To što znamo da su ovlasti nakaradno ustanovljene nakon pakta Mesić – Račan, da takvih ovlasti nema u normalnim državama kojima bismo valjda trebali stremiti to nikome očito nije važno. Ili ne shvaćaju, ili ne žele promjene jer računaju da će te ovlasti preuzeti netko njihov?!

Porazno je i da u fokusu kampanje nije bio glavni naš problem – masovno iseljavanje i nestajanje stanovništva! To se spominjalo samo onako usput!

Koliko se od tog problema okreću glave najbolje se vidjelo na sučeljavanju kandidata na HTV-u.

Kandidatima je postavljeno, primjerice, pitanje o njihovu odnosu prema Tuđmanu i Titu, a ni jednog slova o iseljavanju, zašto je i kako do njega došlo, tko je kriv, kako ga zaustaviti...

I onda se čudimo da nam se ljudi iseljavaju?

Kako neće kad se i dalje bavimo ustašama i partizanima, a ne gorućim problemima 2019. godine. Čast iznimkama! Ljudi se iseljavaju jer više ne mogu slušati o prapovijesnim temama koje i dalje prevladavaju u političkoj i društvenoj sferi. Ljudi se iseljavaju jer im je dosta nakaradnog političkog sustava prepunog korupcije, zapošljavanja na temelju partijske knjižice, dobivanja poslova na temelju rodbinske, kumske ili ljubavničke veze...

U ovoj se kampanji, kao nikad dosad, osjeća sve veći val nezadovoljstva ukupnim stanjem u društvu, pa tako i u politici.

I taj će val nezadovoljstva rasti, što god nam Plenković stavljao pred oči i pokušavao ih mazati.

Neće ići. Jer se bunt osjeća, i to sve više među mladima. O tome svjedoče i njihovi sve češći prosvjedi. I bit će ih sve više dok god se ne počnu stvari rješavati na pravi način. Zapravo, najbolji kandidat bio je Dario Juričan! Izrugivao se svemu i svačemu! Mnogi nisu ni shvatili njegovu ironiju. No baš je netko takav trebao da malo zamuti smrdljivu domaću močvaru! Jer treba dobro izvrgnuti ruglu sve ove koji uzalud troše i naš novac i naše živote!

Video: Predsjednički izbori - rezultati

Video: Wochit