Uoči hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH, u svibnju 1993.godine, Američka obavještajna agencija CIA na devet stranica analizirala je mogućnosti da ratni sukobi prestanu stavljanjem potpisa na Vance-Owenov plan.
U dokumentu ističu svoj pesimizam mogućnošću postizanja dogovora na političkoj razini, bez obzira što je predsjednik RS-a Radovan Karadžić najavio mogućnost da potpiše ponuđeni administrativno-politički ustroj BiH. Karadžić je tada na Miloševićev nagovor prihvatio podjelu BiH na deset etnički čistih pokrajina, ali uz uvjet da Srbi nadziru 65 posto teritorija BiH. Uz to je tražio neku vrstu jakih gospodarskih i političkih veza sa Srbijom, odnosno tadašnjom SR Jugoslavijom.
Analitičari CIA-e iznose svoj skepticizam oko realizacije takvog dogovora uz napomenu “kako bi održavanje takvog Vance-Owenova plana i njegova provedba na terenu iziskivala vrijeme i resurse koji su uloženi nakon potpisivanja primirja između Južne i Sjeverne Koreje”. U slučaju da se sporazum potpiše onda njihovi obavještajci ne vjeruju u budućnost opstanaka tako administrativno-politički ustrojene BiH. Zaraćene strane, kao i međunarodna zajednica su krenuli prema varijanti potpisivanja Vance-Owenova plana koji ruši multietničku državu. To bi dovelo do stvaranja male većinski muslimanske država, a hrvatski entiteti bili bi povezani s Hrvatskom, dok bi veći dio srpskih teritorija djelovao samostalno izvan BiH.
Iz CIA-inih izvješća sasvim je razvidno kako nisu vjerovali u jači angažman zapadne Europe na stanje u BiH, neizravno prizivajući uključenje Amerike u cijeli sukob. U deklasificiranom dokumentu iz srpnja 1993. godine američki agenti bave se stanjem i raspoloženjem zaraćenih strana u BiH, s naglaskom kako ih zovu “muslimanske i hrvatske postrojbe”. Napominju kako je unutar HVO-a došlo do frakcijske podjele među zapovjednicima i kako ove postrojbe ne mogu bez logističke pomoći Hrvatske na dulje vrijeme zadržati osvojeni teritorij. Opisujući u svojim izvješćima stanje unutar “muslimanskih snaga” američki obavještajci svojim nadređenim šalju svojevrsna upozorenja, po kojima bi se iz “muslimanskih vladinih postrojbi” mogli novačiti ljudi za napade na srpske ciljeve po zapadu. Takav oblik terorizma bio bi produkt očaja i teške situacije u BiH.
>>Plan Bošnjaka: Hrvatski dio BiH preuzeti na općim izborima