Vani nitko ne zamrzava plaće

Dok 240.000 zaposlenih u državnim i javnim službama iščekuje hoće li se Vlada odlučiti na raskidanje kolektivnih ugovora i sporazuma o plaćama, nižu se argumenti i procjene održivosti dogovorenih povišica.

Predsjednik HNS-a Radimir Čačić smatra da država nije iskoristila prostor prije nego što je stezanje remena zatražila od ljudi čija je osnovica plaće 3700 kuna.

– Nisu ništa 1,4 milijarde kuna kad je 4 milijarde pokradeno na infrastrukturnim projektima zbog nesposobnog i koruptivnog vođenja – kaže Čačić, objašnjavajući da su cijene u građevinarstvu realno porasle 21 posto, a državne investicije poskupjele dvostruko.

Koruptivni troškovi
– Država mora pokazati jasan program rezanja i kontrole koruptivnih troškova, odreći se novog zapošljavanja i odmah zaustaviti izvlačenje dividendi iz javnih poduzeća da bi pokrivala deficite. Da je taj novac u HBOR-u, HAC-u ili investicijskim fondovima, ne bi država danas teturala tražeći pomoć da plati svoje obveze – govori Čačić i kao mjeru dodaje limitiranje menadžerskih plaća i poticanje vlasnika na reinvestiranje.

Sindikati, zaključuje, nemaju nijedan razlog, štoviše, ne smiju prihvatiti zamrzavanje plaća.

– Generalno sam protiv zamrzavanja plaća jer je to u svijetu davno odbačen ekonomski instrument. Nijedna zemlja pogođena aktualnom krizom, osim Hrvatske, nije najavila zamrzavanje plaća – kategoričan je neovisni ekonomist Dražen Kalogjera, koji smatra da bi plaće trebale rasti sukladno kolektivnom ugovoru.

– U okolnostima kada na sporiji ekonomski rast privatni sektor očekivano bude reagirao otpuštanjemi kako bi preživio, zaposlenici u javnom sektoru mogu se smatrati sretnima jer se još ne otvara pitanje smanjenja broja zaposlenih – kaže Đuro Njavro, koji jedino rješenje u ovom trenutku da se plaće povećaju vidi u tome da se provedu reforme,.

Realno i nominalno
Sindikalac Vilim Ribić višekratno ističe da vladajući govore neistinu o rastu plaća.

– Vlada kaže da se rast plaća ne može isplatiti jer će BDP u 2009. rasti dva posto, a mi tražimo povećanje od šest posto. Tu se zaboravlja da ministar financija govori o realnom rastu BDP-a i nominalnom rastu plaća. Realan rast plaća je dva posto, jer se očekuje inflacija od četiri posto, a nominalan BDP je šest posto – objasnio je Ribić.

– Zamrzavanje plaća kao javna mjera zadnji put je primijenjena za krize u bivšoj državi početkom osamdesetih godina. Zamrzavanje plaća nije bila dovoljna mjera ni da se spriječi kriza, a još manje kao mjera za izlazak iz krize. U svezi s plaćama valja razmotriti najmanje dva aspekta: efikasnost te mjere i njenu pravednost.

U tržišnim uvjetima plaće se obično ne promatraju izdvojeno, nego u nekom omjeru prema cijenama. U tom kontekstu nominalno „zamrzavanje“ znači realan pad plaća, a kako plaće već sada realno zaostaju prvi put u suvremenoj Hrvatskoj njihovo zamrzavanje značit će realan pad – smatra Vladimir Čavrak s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Goran Bakula, gospodarski savjetnik NHS-a, analizirao je udjele rashoda za zaposlene u 
državnom proračunu u posljednjih sedam godina. Pokazalo se da se taj udio u BDP-u smanjuje – dok je 2002. godine bio 7,9 posto, 2006. je bio 6,9, a lani 7,2 posto.
– Državni je proračun svake godine rastao više i od stope inflacije, i od rasta plaća, i od BDP-a – ističe G. Bakula.

– Zdravstvena reforma predviđa nove namete, najavljeno je poskupljenje plina od iduće godine, a istodobno se želi zamrznuti plaće.
O čemu mi pričamo?! – zapitao se Jakuš. Iznio je i prijedlog za otvaranje novih radnih mjesta u krizi: kapitalna ulaganja usmjeriti u poljoprivredu, plastenike i kulture koje masovno uvozimo jer bismo time ostvarili dvostruku dobit.