Vanja Špiljak:

Nisam se okoristio odnosima s Tuđmanom (2. dio)

Foto: Večernji list
Nisam se okoristio odnosima s Tuđmanom (2. dio)
19.01.2014.
u 15:12
Večernji list u posjedu je stenograma razgovora između dr. Franje Tuđmana i Vanje Špiljaka iz 1999. godine. Ovo je drugi dio.
Pogledaj originalni članak

Večernji list u posjedu je stenograma razgovora koji se 4. veljače 1999. godine održao između Vanje Špiljaka, poznatog naftni poduzetnika i sina nekadašnjeg visokog komunističkog političara Mike Špiljaka te dr. Franje Tuđmana. Donosimo vam drugi dio.

Razgovarali su oko sat i pol u Predsjedničkim dvorima, a razgovor je zabilježen na stenogramu koji otkriva nove pojedinosti vezane za privatne odnose obitelji jednog od najmoćnijih ljudi socijalističke Jugoslavije i prvog predsjednika samostalne Hrvatske.

Ti odnosi osobito su značajni i s obzirom na pravosudnu dramu koja posljednjih mjeseci potresa Hrvatsku zbog njemačkog zahtjeva za izručenje bivših dužnosnika jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zbog sumnji da su odgovorni za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.

Prema tvrdnjama iznesenim na njemačkom sudu, Đureković – bivši direktor u Ini – ubijen je po nalogu Mike Špiljaka kako bi ga se spriječilo da svjedoči o navodnim financijskim pronevjerama koje je u toj kompaniji izveo upravo Vanja Špiljak, tadašnji član najužeg vodstva kompanije.

Uspjeh sam postigao izvan Hrvatske, a nikad nisam sudjelovao u privatizaciji niti se na bilo koji način okoristio svojim odnosima s Tuđmanom – tvrdi Vanja Špiljak.

No, ovaj razgovor otvara još jedno važno pitanje, a to je ono o poslovnim interesima obitelji Špiljak tijekom prvog desetljeća hrvatske neovisnosti.

Vanja Špiljak već godinama slovi za jednog od imućnijih hrvatskih naftnih poduzetnika, a njegova privatna tvrtka Mitan Handels poslovno je bila prisutna i na ovim prostorima. Logično je pitanje stoga je li dugogodišnje prijateljstvo Špiljaka s Tuđmanom bilo korišteno i u smislu poslovnih probitaka, naročito s obzirom na poslovne običaje koji su u Hrvatskoj vladali tijekom devedesetih godina, kad je politička podobnost bila ključna referenca za poslovanje s državnim tijelima i tvrtkama.

Tijekom posljednjih dvadesetak godina u domaćoj javnosti izneseno je cijeli niz sumnji o ulozi države u poslovnom uspjehu Vanje Špiljaka od samog početka njegove privatne karijere, pa i to, primjerice, da je svoju tvrtku osnovao u prostorima nekadašnjeg Ininog predstavništva, koristeći neko vrijeme čak i Inina obilježja.  Špiljak i te tvrdnje odlučno odbacuje.

Ipak je kasnije bio u NO Ine

– Iz Ine sam otišao s 27 tisuća franaka ušteđevine, obitelj mi je živjela u podstanarskom stanu. Tvrtku sam osnovao s 50 tisuća franaka kapitala, uz pomoć stranih partnera. Okrenuli smo se poslovanju s Rusijom i Saudijskom Arabijom, a s Inom nisam imao nikakve veze, osim što sam ured unajmio u istoj zgradi u kojoj je bilo njezino nekadašnje predstavništvo, ali na katu iznad. S Inom nisam ni na koji način poslovao, do sredine 90-ih, kad smo dobili ugovor za opskrbu UN-ovih snaga u BiH, i tada sam ponudio Ini da otkupljujem derivate iz njezinih rafinerija. I Ini je to bio interes, ali uvjeti su bili strogo tržišni, u skladu s tadašnjim pravilnicima. To je bilo oko 20 posto prometa moje tvrtke, uspjeh sam postigao izvan Hrvatske, a nikad nisam sudjelovao u privatizaciji niti se na bilo koji način okoristio svojim odnosima s Tuđmanom – tvrdi Vanja Špiljak.

Škegro je bio genijalan potpredsjednik, više nije, njega je vrijeme prevazišlo

Iako nitko nije spreman javno govoriti o tadašnjim Špiljakovim poslovima u Hrvatskoj, neki ugledni domaći gospodarstvenici iz tog vremena smatraju da ove njegove tvrdnje ipak treba uzeti s određenom rezervom.

Primjerice, sredinom 90-ih Špiljak je bio i član Nadzornog odbora Ine, a ako je njegova tvrtka u to vrijeme od Ine kupovala derivate, radi se o odnosu koji je, u najmanju ruku, u sferi teškog sukoba interesa. Ipak, kakvo god bilo Špiljakovo poslovanje u Hrvatskoj, činjenica je da je Tuđman imao dosta povjerenja u njegovo ekonomsko i poduzetničko znanje. Svjedoči to i činjenica da mu otkriva planove za veliku privatizaciju državne imovine.

TUĐMAN: Idemo na privatizaciju “Telekoma”...

ŠPILJAK: Nećeš dobiti dovoljno para. Dobit ćeš, ali ne dovoljno.

TUĐMAN: Nekoliko milijardi kuna sasvim sigurno. Znači, “Telekoma”, Ine, “Croatia osiguranja”, vidjet ćemo da li HEP-a, jer kad bismo sve išli, ne bismo mogli kontrolirati, tako da ćemo si na taj način osigurati da riješimo neke probleme, a potaknemo malo privredu, itd.(...)

ŠPILJAK: Da ti opstaneš, a ja kad bih bio tu, ja bih skupio lovu. Škegro je bio genijalan potpredsjednik, više nije, njega je vrijeme prevazišlo. Možda ti se malo petljam, njegov koncept politike je bio odličan u Valentićevo vrijeme i sada prvi dio Mateše, danas više Škegrova politika nije. Danas politika Hrvatskoj u financijama treba drukčija, ali dobro, neću se petljati, nije moj problem.

TUĐMAN: Znam, s kime ga zamijeniti? (ŠPILJAK: Tu se slažem s tobom) Škegro ima kvalitete, ima realnosti, a i kad donesemo odluke, zna ih provesti.

ŠPILJAK: Koncept mu treba mijenjati.

TUĐMAN: Mi smo s PDV-om prošli bolje negoli druge zemlje....

Pričali su i o Hrvoju Šariniću, tada već bivšem predstojniku Ureda predsjednika RH.

ŠPILJAK: Bio sam i danas s Hrvojem (Šarinićem, nap. a.). To sam ti htio reći.

TUĐMAN: Strašno mi ga je žao.

ŠPILJAK: Ja ću ti reći odmah – rekao sam mu: Hrvoje, da sam ja na tvom mjestu, ja bih se povukao, otišao bih u inozemstvo i jedno šest mjeseci do godinu dana ne bih se pojavljivao u Zagrebu, u Hrvatskoj. (...) Ja ću učiniti sve, dok si ti da ostaneš što duže, a ne što manje, i svima nama. Ja nemam političke ambicije, nikakve ambicije. Prema tome, u tom kontekstu Hrvoje nije razumio to.

TUĐMAN: Ne samo da nije razumio nego koliko mi je bio koristan, koliko mi je bio prijatelj. Političkog nosa nikad nije imao.

ŠPILJAK: Mika mi je noćas rekao, u ponoć sam došao, a do dva ujutro smo razgovarali. Kaže, situacija je takva da je Hrvoje dao negdje izjavu, da je negdje pročitao u novinama, i kaže – ja se zasad neću politički angažirati ovako, a Mika mi kaže – on ništa nije razumio. Kako se on i može angažirati, on je politički...

TUĐMAN: Ja sam ga nametao...

ŠPILJAK: On je kod Franceka bio politička ličnost, ali bez Franceka on nije mogao poslovati.

TUĐMAN: I sada, Vanja, pazi nešto, ono što si rekao oko KOS-a, njega je sasvim sigurno, ne sasvim sigurno, nego znamo. S obzirom da je radio vani, u Francuskoj. Prema tome, i ovdje ga je držao, ali to ne znači da ga je i Francuska držala.

ŠPILJAK: Ne može drugačije.

TUĐMAN: Jasno, to nije išlo....

TUĐMAN: ...Ali, vidiš, problem je s jedne strane karakterno psihološki, ali s druge strane politički. Kako to da je on bio stvarno ovako samozatajan, jer politički sam nije znao misliti. Ne jedanput, početkom prošle godine čak je dao izjavu da je on drugi čovjek u Hrvatskoj.

ŠPILJAK: On je tehničar, nije političar. On je toliko snažio, koliko si ti snažio.

TUĐMAN: Da, bio je operativan. Osim toga, francuski, europski orijentiran... kao što je bio on, jer je bio predsjednik Ureda, predsjednik Vlade, predstojnik UNS-a (Ured za nacionalnu sigurnost), itd. On nije mogao shvatiti da je bilo normalno da su se službe pozabavile i njegovim sinovima... Kaže – to je nepovjerenje prema meni. Ja kažem – Hrvoje, pa nije nepovjerenje prema tebi, daj to shvati...

ŠPILJAK: Prije svega, on nikada nije bio, niti je, niti će biti političar.

TUĐMAN: Ne, ne.

Dakle, među nama rečeno, osim Račana, koji je najiskusniji i najtrezveniji, zapravo na političkoj oporbenoj sceni nema nikoga... Kada bi slučajno došli (na vlast, nap. a.), ipak Račan i ti njegovi reformirani komunisti, izazvali bi građanski rat

F. Tuđman

ŠPILJAK: On je bio toliko snažan koliko je bio u tvom zaleđu. Međutim, on je tebi enormno vjerovao. On nikada neće ići protiv tebe. Ja sam ga danas eksplicitno cimao. On neće ići protiv tebe nikada. Ali, on politički situaciju u Hrvatskoj nije shvatio, niti je danas razumije... Da li njega netko ucjenjuje, mislim čak i ne. Hrvoje to ne razumije i izgubio se u tome.

TUĐMAN: Ne razumije. Ali se bojim da su ga čak politički gurnuli.

ŠPILJAK: Sigurno. Ja sam mu danas govorio – Hrvoje, makni se 6 mjeseci, 3 mjeseca... Pozvao me je danas, i neću ići na knjigu, za koju vjerojatno znaš da je štampa, i to mi je danas rekao. 26., 28. veljače, ovaj mjesec, ima u Sheratonu premijeru knjige – Razgovor s Miloševićem, ili ovako nešto. Rekao sam – daj mi knjigu...

TUĐMAN: Da, a gdje će opet pisati nekakve istine. I čini se, do kraja zaoštriti prema Miloševiću. Što također nije...

ŠPILJAK: Rekao sam – što ti to treba? Pozovi Miloševića, i zovi dva predsjednika da ti dođu na promociju knjige, ako je to tako, onda njih dvoje zovi, i gotovo. Jer, ja bih pozvao Tuđmana i Miloševića da dođu na promociju knjige, jer je to dio naše povijesti, i šta onda. Ne, on nije politička ličnost. Nije razumio prilike u Hrvatskoj...

TUĐMAN: Šta je rekao na to da negdje ode, da se povuče. Ništa.

ŠPILJAK: Hoće...Ovo je kaos, a ne sloboda medija

Tijekom razgovora predsjednik Tuđman požalio se Špiljaku na tjednik Nacional i njihova tadašnjeg novinara Mladena Plešu, očito nezadovoljan novinarskim istraživanjem imovine, poslova i financijske moći obitelji Tuđman.

– Mladen je uz Slavena Leticu najogorčeniji prema meni, prema HDZ-u... Slušaj, i on se uključio, čitav njegov Nacional – kaže Tuđman.

– ...Nacional je. Ja mislim da bi mogao, oko Nacionala ne, ali oko njega da, vidjeti što je to i to bez daljnjega – odgovara mu Špiljak, a potom mu predsjednik predstavlja svoju “imovinsku karticu”.

TUĐMAN: Dakle, gledaj, prije svega, Tuđman. Sve ovo što je državno, to je tobože Tuđmanovo. Osim 230.000 maraka na svom računu, od izdavanja knjiga od 40 godina pa nadalje, nemam ništa drugo. Obiteljsku kuću Seka (Nevenka, kći predsjednika Tuđmana, nap. a.) je sada dogradila, za sebe, digla je zajam, hipoteku na moju kuću. Za Seku su pisali da je najbogatija žena u Europi. Proizvodi kornete za sladoled i ima tri radnika. Sin (Nevenkin, nap. a.), koji je sada završio Ekonomski fakultet, radio je s njom i noću tamo. Stariji sin nema ništa. Moj Miro. (Riječ je, naravno, o Miroslavu Tuđmanu.)

Potom mu se Tuđman požalio da je u Hrvatskoj medijskih sloboda i previše i da se to pretvara u kaos.

– Takve slobode medija, kao što ima u Hrvatskoj, se ne može naći. To je kaos – jasan je predsjednik.

Predsjednik Franjo Tuđman očito je imao visoko mišljenje o tadašnjem predsjedniku oporbenog SDP-a Ivici Račanu, ali nije želio da Račanovi “reformirani komunisti” dođu na vlast jer je Tuđman siguran da bi tada izbio građanski rat. Račan je na vlast došao godinu dana kasnije, a građanskog rata, kako znamo, ipak nije bilo.

TUĐMAN: Dakle, među nama rečeno, osim Račana, koji je najiskusniji i najtrezveniji, zapravo na političkoj oporbenoj sceni nema nikoga... Kada bi slučajno došli (na vlast, nap. a.), ipak Račan i ti njegovi reformirani komunisti, izazvali bi građanski rat... Kaos...

ŠPILJAK: Kaos, da. I kako bi to završilo, ne znam, ali bi (da li bi?, pretpostavljamo) građanski rat. Ali kaos, to sigurno.

TUĐMAN: Herak je bio najozbiljniji čovjek kraj Budiše u HSLS-u, i vjerojatno ću ga sada uzeti u Vladu.I zaista, dva mjeseca kasnije – 15. travnja 1999. godine Ivan Herak postaje ministar turizma u šestoj Vladi RH (od 7. studenoga 1995. do 27. siječnja 2000.) koju je vodio premijer Zlatko Mateša.

Franjo Tuđman ispričao je Vanji Špiljaku i zanimljivu anegdotu o Zlatku Kramariću, tadašnjem gradonačelniku Osijeka iz redova tada oporbene Liberalne stranke koju je vodio Vlado Gotovac.

– Kramarić iz Osijeka, glavni čovjek kod Gotovca. Tu je bio. Ne, nisam ga ja zvao, on je došao, i hoće u diplomaciju – rekao je Tuđman tada, 4. veljače 1999. godine.

Zanimljivo, Kramarić je svoje diplomatske ambicije realizirao tek 2008. godine kada postaje veleposlanik na Kosovu.

Problem - izvanbračno dijete

ŠPILJAK: Da li te mogu još nešto zamoliti. Imam jedan tehnički problem koji je privatni ako te smijem moliti. Ovako, zagorski, ili kako god hoćeš, ima jedan problem. Ako se ti slažeš da me spojiš s nekim od svojih savjetnika ili koji se bavi tim unutarnjim problemima, a to je – ja imam privatno jedan sudski proces koji traje već 10, 12 godina koji nije strašan, ali sam došao u fazu na Općinskom sudu u Zagrebu, mene su optužili itd. I meritum stvari da imam jedno vanbračno dijete...

Počinje Vanja Špiljak objašnjavati problem koji se zapravo svodi na to da Špiljak smatra da na sudu nema pošten tretman jer sudac, po njemu, ne priznaje njegove dokaze da on nije otac tog djeteta.– (...) Sada treba donijeti odluku na Općinskom sudu u Zagrebu, to je neki sudac Anić, koji ima inače sve protiv Seke (Nevenke Tuđman, nap. a.), protiv svega toga, Ferala (tjednik Feral Tribune) i zeza...  Ja te sada samo molim, spoji me s nekim od tvojih savjetnika koji se bavi unutarnjom politikom, unutarnjim sistemom, ne znam tko je to, tko drži to kod tebe, a ja ću mu dati sve podatke. Nesreća je da taj čovjek, taj neki sudac Anić... istovremeno ima Feral i Seku, itd. Dakle, sve su ovako škakljive stvari kod njega. Ja bih molio da se ti nigdje ne pojaviš, ni slučajno. Ako možeš da me s nekim povežeš, u 10 minuta mu ispričam sve.

TUĐMAN: Dobro, u redu, vidjet ću.

Sudac kojim Vanja Špiljak nije bio zadovoljan jest tadašnji sudac Općinskog suda u Zagrebu Milan Anić, koji je u to vrijeme bio i sudac u tužbi Nevenke Tuđman protiv Ferala. Anićevom presudom Nevenka Tuđman sasvim sigurno nije bila oduševljena jer je od Ferala tražila 600.000 kuna odštete, a Anić je donio presudu prema kojoj Feral N. Tuđman na ime pretrpljenih duševnih bolova i klevete mora isplatiti 100.000 kuna.

Vanji Špiljaku očito se nije isplatila njegova molba za pomoć predsjednika Tuđmana jer je sudac Milan Anić presudio u korist tužiteljice. Dakle, sud je utvrdio da je Vanja Špiljak otac tog djeteta.

Anićevu presudu kasnije je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu. Sudac Milan Anić, koji je danas sudac građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, nije želio govoriti o tom slučaju. Svejedno, od našeg izvora sa Županijskog suda doznali smo da predsjednik Franjo Tuđman nije odlučio pomoći Vanji Špiljaku i da nije utjecao na suca Anića.

– Sjećam se tog slučaja. Pouzdano znam da suca Anića nitko od Tuđmanovih ljudi nije čak ni nazvao zbog tog slučaja. Dakle, nikakvog pritiska na suca Anića nije bilo – tvrdi naš sugovornik.

>>Je li Đureković ubijen da bi se zaštitilo Miku i Vanju Špiljaka?

>>INTERVJU GODINE J. Perković: Moja istina o Udbi, stvaranju RH, Đurekoviću...

>>Ja sa smrću Đurekovića apsolutno nemam nikakav dodir (treći dio)

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 6

GO
google385
16:49 19.01.2014.

prica se da je UDBA jos aktivna i to jako mislim da je hrvatski narod puno jaci od nje ako nista drugo onda brojcano i da je u stanju zgaziti UDBU

NE
neboiznadzagreba
17:35 19.01.2014.

Gnjusno... Nijedan literarni prikaz političke i ine prljavštine ne bi ju mogao sirovije i surovije ocrtati negoli ovaj stenogram - tatica komunistički moćnik, sin bezskrupolozan gad, otac nacije kojemu se Vanjica čas dodvorava, čas ga navlači , čas ga želi uplesti u svoje posliće , čas mu daje svoja udbaška mišljenja o ljudima i događajima... A vani mase stoke sitnog zuba, u potrazi za pašom...

AM
ameris
16:36 19.01.2014.

Novinari VL u uvodu govore o Voji Špiljaku a kasnije o Vanji Špiljaku !? O čemu se tu radi ? Jeli to isti čovjek ili se radi o drugoj osobi ?