Mnogi o tome maštaju, ali rijetki se zaista odvaže. Kruno Rukelj jedan je od onih koji su se odvažili i ovo je ljeto ”otpedalirao” u avanturu života. Biciklom je u 32 dana prošao 4300 kilometara – od Klenovnika do krajnjeg juga Italije. Bilo je to neprocjenjivo iskustvo...
Vrijeme za sebe
- Kad si mjesec dana sam sa sobom imaš jako puno vremena za razmišljanje o samom sebi te o dobrim i lošim stvarima koje radiš u životu. Razmišljaš i kako ih promijeniti, kako biti drukčiji i uvijek se vratiš pun emocija. Vratiš se sa smiješkom, vratiš se miran i to te drži jedno duže vrijeme. Jer kad primjerice stojiš u redu u dućanu i živčan si na tetu na kasi jer sporo tipka, a tebi se žuri, onda se malo osvijestiš. Kamo mi se žuri? Pa imam vremena – kazao nam je Kruno, inače profesor geografije na varaždinskoj Gimnaziji.
Prvih nekoliko dana s njim je na putu bio i kolega iz zbornice, profesor Dražen Dragović, nakon čega je Kruno nastavio sam.
- Želja mi je bila obići tri vulkana; Etnu, Vezuv i Vulcano i biciklom doći što je moguće bliže njihovim kreterima. Put na Vulcano bio mi je možda i najljepši dan cijelog putovanja. Vulkan je još aktivan, a pošto je uspon na sam krater nemoguć biciklom, sakrio sam bicikl u podnožju vulkana u neko grmlje, uzeo litru vode i kameru i odlučio otrčati do gore. Došavši na vrh našao sam se u solfatari, odnosno u stotinjak metara širokom pojasu na kojem u obliku vruće pare i dima izbija i sumpor iz vulkana. Udisanje tih para je opasno po život čak i u manjim količinama pa sam brzo protrčao, pokušavši zaobići dio gdje su ti izboji bili najjači. No miris koji sam pokupio gore pratio me do kraja putovanja. Ali taj miris je bio prednost u dućanima, jer su me svi puštali naprijed – prepričao nam je Kruno svoje avanture.
Bez planiranja
A avanturistički su bili baš svi segmenti putovanja. Kruno, naime, nije odsjedao u hostelima već je spavao gdje je stigao, onako, na divlje. Nedostatak noćnog sna nadoknađivao je, kaže, popodnevnim snom na klupicama ili zelenim površinama u parku, s Indijcima i Afrikancima koji tamo prodaju bižuteriju, a tuširao se u gradskim fontanama.
- Italija je savršena za to, jer uistinu svaki gradić ima tekuću vodu u gradskim parkovima – kaže Kruno, koji je pazio i na prehranu.Svaki dan je, kaže, pokušavao pojesti nešto kuhano, a u danima kad je nešto uštedio priuštio si je i pokoju pizzu u pravom restoranu.
Najbolja je, naravno, bila u restoranu u Napulju, u kojem je prije mnogo godina ispečena prva pizza na svijetu.
Kruno zna da to nije njegova posljednja avantura, ali zasad ne zna kamo će ga život i njegova dva kotača dalje odvesti.
- Najbolje stvari ne možeš planirati, jer ne znaš da postoje tako dugo dok ti se ne dese. Zato je odlazak u nepoznato bez planiranja ujedno i najbolje iskustvo – kaže Kruno.