Bio je ponedjeljak ujutro u ožujku 2013. kada je Marijanu Ožuri, župniku u Cetingradu u Karlovačkoj županiji, zazvonio telefon. Nazvao ga je Damir iz jedne banke u Berlinu. Govorio mu je o novcu, donaciji svoje klijentice koja će se ubrzo javiti župniku. Svega nekoliko minuta nakon Damira župnika je nazvala Marijeta Perić Thomas.
Bogata vlasnica hotela
– Bolesna sam, idem na kemoterapije i nemam još puno života. Kako nemam nasljednika, a vrlo sam bogata, imam hotel u Berlinu s oko 400 kreveta, odlučila sam dati donaciju vašoj crkvi i vama osobno, jer potječem iz slunjskog kraja. Župi će do kraja tjedna na račun sjesti 150.000 eura, a vama osobno još 15.000 eura – kazala je Marijeta i poklopila slušalicu.
Još nije stigao ni promisliti o ovoj vijesti, jer, razmišljao je, zahvaljujući donaciji moći će napokon postaviti nove orgulje. I dok je maštao o dobrim ljudima, ponovno je zazvonio telefon u župi.
– Marijeta je ponovno. Ma, znate, trebala bih jednu uslugu. Imam brata Petra koji u Dugom Selu ima vikendicu koja nema građevinsku dozvolu i prijeti mu rušenje kuće. Kako mu je račun blokiran, ne mogu mu uplatiti novac za legalizaciju, a treba mu 7000 eura. Možete li mu vi taj novac odnijeti, znate hitno je, sve ću vam to ja uplatiti i vratiti – uljudno je zamolila. Iako je padao snijeg i nije bilo vrijeme za putovanje, župnik se uputio u Zagreb i u katedrali Petru dao novac. On mu je na papirić naškrabao svoj potpis pa se župnik vratio kući. Tek što je došao u Cetingrad, u predvečer ga je opet zvala Marijeta.
– Hvala na pomoći, no bratu hitno treba još 8000 eura, toliko, naime, traži arhitekt za projekt za legalizaciju kuće, molim vam, pomozite mu još danas – molila je Marijeta. Župnik Marijan drugo je jutro na karlovačkom autobusnom kolodvoru Petru dao još 8000 eura.
Sve za obnovu crkve
No Marijeta je za brata tražila još između 16.000 i 18.000 eura, a zauzvrat je tvrdila da će svećeniku uplatiti do petka dodatnih 600.000 eura.
Svećenik više novca nije imao, no živio je u nadi da će u petak na računu imati obećani novac. Kasnije je shvatio da je prevaren i sve je prijavio policiji.
Tako su Petar Mandić i Senada Šarić čak 11 puta prevarili župnike diljem Hrvatske, od Istre, Slavonije do Dalmacije. I dok je Mandić na početku suđenja na karlovačkom Općinskom sudu odmah priznao svih 11 kaznenih djela za koja ga se tereti, Senada, s obzirom na to da je nitko od oštećenih nije vidio, tvrdi da nije kriva.
Svećenik iz Vodnjana Marijan Jelinić dao im je, zbog iste priče, 115.000 kuna majčine ušteđevine. Obećali su mu 200.000 eura. Čak je bogatu hotelijerku tražio u Berlinu, ali adresa koju su mu dali nije postojala. Priču o prijevari objavio je i u Glasu Koncila kako bi upozorio druge svećenike.
– Naivan sam im dao dva puta po 6000 eura, pa još 8000 eura. Prvi su mi put došli pred crkvu, ostalo sam nosio u Zagreb. Nemam potvrde za novac. Vjerovao sam im, kazala je da novac donira za obnovu crkve – kazao je na sudu Milan Begić, svećenik iz Hrvatske Dubice. No nisu svima uspjeli uzeti novac. Mlađi svećenik Edvard Sokol sa Visovca prijavio ih je policiji jer je nazvao banku u Berlinu gdje su mu rekli da tako ne posluju. Nisu uspjeli prevariti ni Branka Zebića iz župe Kamen kod Splita.
– Obećala je oko 300.000 eura donacije za samostan i crkvu, ali je tražila 5000 eura za brata. No tražio sam da prvo ona uplati obećanu donaciju iz koje bih pomogao bratu – rekao je župnik Branko Zebić.
>> Obećavali mirovine i sredstva iz EU: Prevarili 17 Zadrana za pola milijuna kuna
>> Starici (85) rekli da provjeravaju ispravnost novčanica pa joj ukrali novac
Imam pitanje za naivne svećenike, ako će vama uplatiti 300 000 ili 600 000 eura, zašto ne bi onda uplatila svom bratu istim putem, novac iz Njemačke putuje najviše 2 dana, nadalje, zbog ovakvih stvari ljude se odbija od crkve, ovdje nije naglasak na naivnosti svećenika, to je tema za neki drugi put, ovdje je bitno da je svaki svećenik imao tri puta po 6000 eura, mogli su te novce pokloniti nekoj nesretnoj obitelji koja nema za vodu, struju i kruh, napraviti dobro djelo, odvojiti od svojih usta i pomoći svojim vjernicima. Nažalost crkva se danas odmaknula od one svoje biti postojanja, sve se pretvorilo u biznis i novac. Žali vjere kod tih svećenika, kada jedino u čega vjeruju je novac, kao da će živjeti beskonačno pa će taj novac moći trošiti.