Vatileaks je veliki problem, ali nisam prestrašen, kazao je papa Franjo novinarima u zrakoplovu na povratku sa svoga prvog međunarodnog putovanja u Rio de Janeiro gdje je sudjelovao na 28. međunarodnim danima mladeži (od 22. do 29. srpnja). Slučaj curenja povjerljivih informacija izvan vatikanskih zidina, nazvan Vatileaks, vjerojatno je bio kap koja je prelila čašu Benediktu XVI. Nakon zaključene istrage, odlučio je napustiti Petrovu stolicu (svoju odluku najavio je 11. veljače, a odstupio je 28. veljače 2013.).
Na godinu i pol zatvora te plaćanje sudskih troškova kažnjen je bivši papin sobar Paolo Gabriele koji je povjerljive dokumente uzimao s papina stola, fotokopirao ih, stvarao svoju dokumentaciju, a neke predao novinaru Gianluigiju Nuzziju koji ih je objavio. Tako su iz Vatikana curile povjerljive informacije i tako je nastala afera Vatileakes. Presudu je 6. listopada 2012. izrekao predsjednik tročlanog vatikanskog sudskog vijeća Giuseppe Dalla Torre nakon vijećanja i nakon što su tužitelj i odvjetnica izrekli svoje završne riječi. Potom se i Gabriele trebao izjasniti o tome je li kriv za krađu dokumenata s papina stola.
\"Ne, ne osjećam se kradljivcem. Osjećam da sam djelovao zbog isključive i duboke ljubavi prema crkvi Isusa i prema papi\", izjavio je bivši papin sobar Paolo Gabriele na koncu trećeg od ukupno četiri ročišta vatikanskog procesa, koji je trajao tjedan dana, za curenje povjerljivih dokumenata iz Vatikana. U maloj vatikanskoj sudnici najprije su govorili Nicola Picardi, promicatelj pravde, odnosno tužitelj, koji je na koncu zatražio tri godine zatvora za Gabrielea. Zatim je govorila Gabrieleova odvjetnica Cristina Arru\', koja je odbacila optužbu za krađu. Kazala je kako bi njezin štićenik mogao biti kažnjen za nedopušteno posjedovanje nekih dokumenata. No za pokretanje postupka protiv čina nezakonitog posjedovanja potrebna je tužba. Kako nitko nije podigao tužbu protiv Gabrielea, tako se nije trebao održati ni taj proces. No, ako i bude kažnjen za krađu, Gabriele bi trebao dobiti minimalnu kaznu za to kazneno djelo, dakle samo tri dana zatvora. Predsjednik tročlanog sudskog vijeća Giuseppe Dalla Torre zatim je pitao Gabrielea osjeća li se krivim. Gabriele je odgovorio: \"Ne, ne osjećam se kradljivcem. Ono što osjećam u sebi je da sam djelovao zbog isključive i duboke ljubavi prema crkvi Isusa i prema njezinu vidljivu šefu\". Dakle, Gabriele je potvrdio da je sve što je činio bilo u namjeri da pomogne papi Benediktu XVI. nakon što je, kako je kazao, ocijenio da je loše informiran i manipuliran.
Imao je i originale
U svojoj završnoj riječi Nicola Picardi krenuo je od knjige Gianluce Nuzzija objavljene u svibnju 2012., odnosno od toga kako je Gabriele davao povjerljive dokumente novinaru. Gabriele je dokumente fotokopirao, ali je imao originale, kazao je Picardi, te istaknuo da je Gabriele tijekom istrage kazao da je to činio jer ga je \"u Vatikan odveo Duh Sveti\". Povjerljive dokumente davao je Nuzziju u razdoblju od studenoga 2011. do siječnja 2012. Vjerojatno je Gabriele sebe smatrao nekom vrstom tajnog agenta. Psihijatri su ocijenili Gabrielea kao socijalno opasnog, kao osobu koja je podložna tuđem utjecaju te koja ne može shvatiti što se događa. Je li tko Gabrieleu pomagao? Premda je činio kazneno djelo, ipak ga je ono što je vidio u Vatikanu potaknulo da učini nešto, jer je smatrao da je Benedikt XVI. manipuliran i neinformiran, kazala je njegova odvjetnica i naglasila kako je Gabriele htio pomoći Crkvi, a ne oštetiti je. Opći je dojam da je Gabriele, kojem je zatim papa Benedikt XVI. oprostio te ga 22. prosinca 2012. posjetio u zatvoru i pomilovao, bio žrtvovan te da je ipak netko njime manipulirao. Francesca Immacolata Chaouqui (32), koju je papa Franjo imenovao 19. srpnja u komisiju za reformu vatikanske banke IOR, bila je vrlo aktivna prigodom predstavljanja Nuzzijeve knjige \"Njegova Svetost\", odnosno hvalila je knjigu, a nešto prije početka konklave na kojoj je Bergoglio izabran za papu, talijanski mediji pisali su i o sudjelovanju jedne žene u slučaju curenja informacija izvan vatikanskih zidina. Upravo je ta žena mogla davati materijale Nuzziju za novu knjigu koja još nije objavljena. Kada je Paolo Gabriele uhićen, 27. svibnja 2012., talijanski dnevni list Fatto quotidiano pisao je da je među \"gavranima\" (u Italiji se za \"krtice\" ili \"zviždače\" upotrebljava naziv \"gavran\", što potječe još iz grčke mitologije jer je gavran dojavio Apolonu da ga je ljubavnica prevarila) i jedna žena. Naime, spominjalo se kako ima više \"gavrana\", a Gabriele je samo niži rang u cijelom lancu. U jednom anonimnom razgovoru za talijansku televiziju jedan od \"gavrana\" kazao je kako je njihova osnovna želja upozoriti na loše djelovanje Bertonea. Još Gabriele nije bio otkriven ni uhićen kada je 28. veljače 2012. godine Francesca Immacolata Chaouqui pisala o zdravstvenom stanju Benedikta XVI., odnosno kako već godinu dana boluje od leukemije. Zatim je na udar svojih \"cvrkuta\" stavila Bertonea objavivši kako je \"korumpiran\" te kako ga je podmitila jedna tvrtka iz regije Veneto. Kada je Benedikt XVI. najavio 11. veljače 2013. svoj odlazak s Petrove stolice, Francesca Immacolata Chaouqui je napisala: \"Pobijedio je Bertone. Kao vjernica sam razočarana.\"
Početkom kolovoza 2013. godine između pape Franje i kardinala Bertonea uskrsnuo je slučaj Francesce Immacolate Chaouqui. Bertone je zamolio papu Franju da dođe na ručak. Tom prilikom namjeravao je optužiti Francescu Chaouqui za klevetu. Oni koji su je uključivali u lanac osoba koje se omogućavale objavljivanje informacija iz Vatikana, govorile su kako je njezin suprug, inženjer informatike Corrado Lanino, radio u Vatikanu, što je ona opovrgnula. No, radio je za fundaciju Santa Lucia koju podupire kardinal Angelo Comastri, vikar bazilike sv. Petra i predsjednik vatikanske tvrtke Fabbrica di San Pietro koja održava baziliku i obavlja ostale građevinske poslove u Vatikanu. Na upite glede njezinih cvrkuta protiv Bertonea, odgovorila je 10. kolovoza 2013. listu Corriere della Sera kako je \"bezbrižna jer je i Sveti Otac miran\" te je dodala kako je taj odgovor usuglasila sa šefom Ureda za tisak Svete Stolice ocem Federicom Lombardijem. Kazala je i kako ne upravlja sama svojima accountom i kako nije ona napisala tweet da je bivši ministar ekonomije Giulio Tremonti, u vladi Silvija Berlusconija, homoseksualac. No, nije opovrgnula ili precizirala tweet u kojem je napisano kako je Bertone korumpiran. Je li papa Franjo znao za te njezine cvrkute?
Homoseksualne afere
Kada je Franjo imenovao mons. Marija Riccu, direktora doma Santa Marta u kojem boravi, za prelata u vatikanskoj banci, procurile su informacije o navodnim homoseksualnim aktivnostima novog prelata dok je bio nuncij u Južnoj Americi. Papa Bergoglio je u zrakoplovu na povratku iz Brazila, na upit novinara o slučaju Ricca, odgovorio kako je, prije negoli ga je imenovao, zatražio o njemu posebnu istragu i kako nije utvrđeno ništa od onoga za što ga se optužuje. Iz toga bi se moglo zaključiti kako je papa Franjo, prije negoli je utemeljio komisiju za utvrđivanje jasnog financijskog stanja, bilancu, odnosno ekonomske aktivnosti Vatikana, provjerio svakoga njezina člana. Komisija je sastavljana i od sedam laika (samo je jedan monsignor), ekonomskih i pravnih stručnjaka iz cijeloga svijeta, među kojima je i jedna žena, odnosno spominjana Chaouqui. Evo popisa članova komisije: Joseph FX Zahra (Malta), mons. Lucio Angel Vallejo Balda (tajnik vatikanske prefekture za ekonomska pitanja), Jean-Baptiste de Franssu (Francuska), Enrique Llano (Španjolska), Jochen Messemer (Njemačka), Francesca Immacolata Chaouqui (Italija), Jean Videlain-Sevestre (Francuska) i George Yeo (Singapur). Dakle, vjerojatno je provjerio i biografiju Chaouqui, koja je diplomirala pravo, ali nije položila ispit za odvjetnika, koja se bavi odnosima s javnošću, odnosno lobist je (a Franjo ne voli lobije, kako je sam kazao novinarima u zrakoplovu), a bila je to i za nedavno uhićenoga financijaša Alessandra Prota. U zrakoplovu je papa Franjo novinarima kazao da je Vatileaks \"ozbiljan problem\". No, kako je prošao ručak između pape Franje i Bertonea? Ima vatikanista koji drže kako je Bertone od pape Franje zatražio da zadrži neke dužnosti. Naime, osim što je državnim tajnikom, Bertone je i u kardinalskoj nadzornoj komisiji za IOR. Taj položaj s mandatom od pet godina obnovio mu je Benedikt XVI. prije napuštanja Petrove stolice. Dakle, Bertone bi mogao biti u toj ključnoj ekonomskoj komisiji do 2018. godine. No, prema kanonskom pravu, Bertone ne bi mogao ostati na tom položaju poslije navršenih 80 godina, kada kardinalima prestaje i pravo da biraju i da budu izabranima za papu. Dakle, u komisiji bi mogao ostati do 2. prosinca 2014. i to je, navodno, zatražio od pape Franje. Odnosno, odlazi kao državni tajnik, ali ostaje u vrhu financijskog odlučivanja. Newyorški nadbiskup i predsjednik američkih biskupa kardinal Timothy Michael Dolan postavio je ovoga ljeta glasno pitanje, o čemu su neki i unutar Vatikana šaputali, a koje se kao refren ponavlja u medijima: Zašto papa Franjo ne smjenjuje Bertonea?
Bertone mu je u srcu
Odgovor se naslućuje: u Vatikanu su dvojica papa. Papa Bergoglio zna koliko je papi Ratzingeru na srcu sudbina Bertonea, koji mu je bio tajnikom i u Kongregaciji za nauk vjere. I bez obzira na to što je, kako mnogi drže, Benedikt XVI. podnio ostavku upravo zato što nije mogao izmijeniti kuriju i vladavinu Bertonea, Franjo navodno drži da bi njegova prethodnika zaboljela hitna smjena vatikanskog vrha. Zbog toga je čekao do sada, do 31. kolovoza 2013., kada je prihvatio Bertoneovu ostavku. Bertone istina ostaje na dužnosti do 15. listopada kako bi novi državni tajnik Pietro Parolin (58), nuncij u Venezueli, mogao doći iz Caracasa u Rim.
Bertone je od samoga dolaska na čelu kurije izazivao prijepore. Početkom 2008. godine sukobio se s tadašnjim zapovjednikom Švicarske straže Elmarom Theodorom Mäderom, tada 45-godišnjakom, zbog podjele nadležnosti između dva roda snaga sigurnosti (Švicarske straže i Vatikanske žandarmerije). Mäder je podnio ostavku, a papa Benedikt XVI. 19. kolovoza 2008. za novog zapovjednika Papinske švicarske straže imenovao je pukovnika Daniela Rudolfa Anriga, kojemu je tada bilo samo 36 godina. Odmah je stupio na dužnost te je obnaša i danas. Daniel Rudolf Anrig, iz švicarskog kantona San Gallo, oženjen je i ima četvero djece, a bio je zapovjednik policije kantona Glarona. Dotadašnji zapovjednik Mäder još u ožujku 2008. najavio je svoju namjeru da ostavi službu poslije ljeta. Tada je Mäder, kojega je zapovjednikom Švicarske straže imenovao papa Ivan Pavao II. 2002. godine, dao naslutiti kako je u nesuglasju s vatikanskim državnim tajništvom o tome koje dužnosti trebaju imati Švicarci, a koje imati Talijani u Vatikanskoj žandarmeriji, koja je osnovana 1816. i koja odgovara povjerenstvu Grada Vatikana. Žandare je, inače, demilitarizirao papa Pavao VI. U proljeće 2008. godine Mäder je u razgovoru za jedan njemački list iznio pozitivnu bilancu svoga djelovanja u Švicarskoj straži. Kazao je da u dobi od 45 godina, koliko je imao, može prihvatiti nove izazove na čelu reda koji čuva papu, te da bi bilo \"poželjno bolje definirati sadašnje dužnosti između talijanskih i vatikanskih organa sigurnosti\". Žandarmerija koju je osnovao papa Pio VII. sastavljena je od 160 žandara, a svi su talijanske nacionalnosti. Švicarska straža, koju je kao papinsku stražu postavio papa Julije II. 1506. godine, ima 110 stražara i svi su Švicarci. Zapovjednik Švicarske straže Daniel Rudolf Anrig, rođen 1972. u mjestu Walenstadtu u švicarskom kantonu San Gallo, bio je vojnik u Švicarskoj straži od 1992. do 1994. godine. Potom je, 1999. godine, završio pravo na sveučilištu u Freiburgu te je na istom sveučilištu imao katedru građanskog prava do 2001. Od 2002. do 2006. obavljao je dužnost šefa policije kantona Glarona. Daniel Rudolf Anrig je 34. zapovjednik Papinske švicarske straže. Novaci u Švicarskoj straži, koji su u Vatikan stigli tijekom prethodnih 12 mjeseci, prisežu uvijek 6. svibnja. U dvorištu San Damaso Apostolske palače novaci prisežu u prisutnosti predstavnika Rimske kurije, diplomatskih predstavnika pri Svetoj Stolici i švicarskih crkvenih i svjetovnih vlasti. Švicarsku stražu osnovao je 1506. papa Julije II. kao stalni korpus koji ovisi o Svetoj Stolici, a kojemu je zadaća jamčenje tjelesne zaštite Svetom Ocu i nadzor nad Apostolskom palačom. Svečanom prisegom odaje se počast švicarskim vojnicima koji su pali u obrani pape Klementa VII. Od 189 švicarskih vojnika, u napadu snaga cara Karla V i pljački Rima 6. svibnja 1527. poginulo je 147 švicarskih vojnika.
Straža od 110 stražara
Kako danas izgleda Švicarska straža? Ima 110 stražara, a svi moraju biti švicarski građani, muškarci, katoličke vjere, ne smiju imati više od 30 godina i ne smiju biti niži od 174 centimetra. Svi moraju imati završeno srednjoškolsko obrazovanje te prethodno moraju pohađati novačku školu švicarske vojske. Smiju se ženiti tek nakon što su dobili čin kaplara. Služba pri Svetoj Stolici traje najmanje 25 mjeseci i za to vrijeme svi moraju obvezno živjeti u Gradu Vatikanu. Švicarska straža je 1998. godine bila u središtu pozornosti zbog ubojstva, dva dana prije svečanosti prisege, zapovjednika Aloisa Estermanna i njegove supruge Gladys Meza Romero. Prema službenoj verziji, ubio ih je Cedric Tornay, a zatim i sebi oduzeo život. Obitelj mladog Tornaya drži da Vatikan nije iznio cijelu istinu o događaju. Estermann je bio u Švicarskoj straži od 1980. godine i bio je u papamobilu kada je 13. svibnja 1981. na Ivana Pavla II. pucao Ali Agca. Njegova intervencija bila je odlučujuća u zaštiti života pape Wojtyle, koji ga je imenovao zapovjednikom Švicarske straže samo 10 sati prije negoli ga je ubio Tornay.