Važan nam je drugi mirovinski stup jer on je privatno vlasništvo

Tjedan za nama pokazao je razmimoilaženja u vladajućoj koaliciji oko nekoliko pitanja, među ostalim i oko mirovinske reforme okvir koje je javnosti predočio ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. Kao kamen razdora pokazale su se i izmjene Zakona o najmu stanova za koje neki partneri traže treće čitanje, unatoč činjenici da je Europski sud za ljudska prava Hrvatsku nizom presuda prozvao za desetljeća kršenja prava vlasnika stanova sa zaštićenim najmoprimcima, što bi u konačnici državi moglo donijeti štetu u milijardama kuna. Potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Predrag Štromar uvjeren je, međutim, da će se sve izgladiti i da će zakon iz njegova resora vrlo skoro dobiti podršku Sabora.

Ministar Pavić izišao je s okvirom za reformu mirovinskog sustava. HNS ostavlja dojam da nije do kraja zadovoljan ponuđenim rješenjima. Jeste li o njima unaprijed razgovarali s partnerima?

Da, mi smo prije tri tjedna imali jednu prezentaciju mirovinskog sustava, informirani smo o tome i razgovarali smo, s tim da znamo da imamo dovoljno vremena za raspravu. Ako smo počeli krajem šestog mjeseca, a zakon treba stupiti na snagu 1. siječnja iduće godine, u raspravi možemo mijenjati puno toga. Nama je izuzetno bitno da mirovine budu što više, da budu sigurne u ispatama, a poseno nam je važan drugi mirovinski stup, koji je privatno vlasništvo i građani bi sami morali moći odlučivati o svojim sredstvima. Borimo se i trudimo i to će biti dio ove izmjene, da se poveća udio izdvajanja prilikom isplata plaća u drugi mirovinski stup sa pet na šest posto u roku od dvije do tri godine.

U reformi je ključna isplata dodatka od 27 posto onima koji iz drugog stupa dobrovoljno prijeđu u prvi. Nije li to udar na drugi stup?

O tome ćemo raspravljati idućih mjeseci. Nama je najbitnije da svaki građanin može po vlastitoj volji odlučivati o sredstvima u drugom stupu. Neka ljudi sami odluče kamo će s tim novcem kada navrše 65, 66 ili 67 godina.

Ali ni ministar Pavić ne govori o prisili. Kaže kako će građanima ponuditi da prijeđu u prvi stup, no ako ne prijeđu, nema dodatka.

Svaki građanin će si izračunati što mu je najpovoljnije u tom trenutku i sam će odlučiti. Povećavanjem uplata u drugi stup sa pet na 6 posto, a u budućnosti možda i više, možda dođemo do situacije kada će građanima biti povoljnije ostati u drugom stupu nego uzeti ovih 27 posto iz prvog.

Kako gledate na produljenje radnog vijeka na 67 godina života do 2031.?

To je tema za raspravu, o tome ćemo razgovarati na tijelima naše stranke, političkim i stručnim. Očekujem detaljne analize i kvalitetnu raspravu.

Najavljuje se i smanjenje PDV-a za jedan postotni bod, a HNS traži i daljnje rasterećenje plaća. Hoće li biti novca za to?

Plaća u Hrvatskoj je preopterećena porezima, a nama su cilj veće plaće svim radnicima. U zakonsku proceduru u nekoliko sljedeći mjeseci ide set zakona koji će definirati i poreznu i mirovinsku politiku, automatizmom i gospodarsku politiku. HNS se zalaže za što veće rasterećenje plaća. Na tragu smo dogovora i već sada vam mogu potvrditi da s 1. siječnja iduće godine smanjenje PDV-a neće biti jedina mjera, već se ide I u rasterećenje plaća. Mi smo za smanjenje uplata za doprinose, izmjenu oporezivanja dohotka kod najveće stope, ili da smanjimo tu stopu ili da podignemo prag oporezivanja.

Saborska rasprava o zakonu o najmu stanova pokazala je nesuglasice u vladajućoj koaliciji. SDSS i Branko Hrg zatražili su treće čitanje, o zakonu se na kraju nije ni glasovalo. Kako je uopće došlo do toga?

Koliko god je problem velik toliko je i ova situacija jednostavno objašnjiva. Hoćemo li i dalje zabadati glavu u pijesak i 2018. godine negirati u Hrvatskoj ustavno pravo na privatno vlasništvo i praviti se da problem ne postoji ili ćemo ga konačno krenuti rješavati. Ovim izmjenama Hrvatska vlada rješava problem pravne praznine koji egzistira 20 godina, i to želimo napraviti na pravičan i održiv način. Mi ispravljamo nepravdu koja traje više od sedam desetljeća i problem koji u zadnjih 20 godina ni jedna vlada nije htjela rješavati jer je nepopularno. Građani sada privatnom imovinom rješavaju socijalne i druge probleme koje je dužna rješavati država, a ovim zakonom postiže se ravnoteža između najmoprimaca i najmodavaca. S jedne strane, vlasnici stanova točno znaju datum kada će ući u svoje vlasništvo, a onima koji su trenutno u stanovima i država garantira da će imati krov nad glavom. Nudimo nekoliko modela, od prava prvokupa na sve stanove, na POS-ove stanove, prava prvonajma na POS-ove stanove za najam i prvenstva u domove za starije i nemoćne. Time smo postavili uvjete za rješavanje pitanja svakog pojedinačnog slučaja zaštićenog najmoprimca. U sljedećih godinu dana svi koji žele pomoć države mogu se javiti i država garantira da će riješiti svaku situaciju, naravno prema potrebama koje taj zaštićeni najmoprimac ima. Što se tiče dijela koalicijskih partnera, oni se nisu konkretno izjasnili što im smeta, osim da traže treće čitanje jer je po njima zakon nepravedan. Pa nije li nepravedno nečinjenje koje traje 20 godina? Jednostavnim riječnikom jednog vašeg kolege; pravo na dom svakako, ali nitko nema pravo na tuđi dom, a država više nema pravo na licemjerje i ignoriranje tog problema.

Je li prije bilo nekih naznaka da bi partneri mogli uskratiti podršku ovom zakonu?

Osobno do prije nekoliko dana nisam imao takvu informaciju, nisu mi se obraćali.

Ne odaje li to dojam vrlo slabe koordinacije i komunikacije u unutar koalicije? Na koji način uopće donosite odluke?

Odluke donosimo u razgovorima, imamo koordinacije parlamentarne većine jednom ili dvaput mjesečno i tu razgovaramo. Siguran sam da ćemo ovaj problem riješiti i da ćemo ove izmjene uskoro donijeti. U petak nismo mogli glasovati zato jer se Vlada nije očitovala o amandmanima, jer je od rasprave prošao samo jedan dan.

Među najmoprimcima ima i dosta teških slučajeva, primjerice Veronika Dobrila. Ona je u minijaturnom trošnom stanu koji je dijelom u državnom, a dijelom u vlasništvu Željka Uhlira, državnog tajnika u vašem ministarstvu.

Odmah moram reći da se ovaj zakon ne odnosi na stanove u kojima je vlasnik država u bilo kojem postotku. U ovom stanu Republika Hrvatska je vlasnik sa dvije trećine i o tome odlučuje Ministarstvo državne imovine, ne po ovom već po drugim zakonima.

Dakle ne možete konkretno reći što će biti s tom gospođom?

Nije korektno da govorim o slučaju koji je u potpunosti van domene mog ministarstva. Ovaj se zakon ne odnosi na nju. Za to je nadležno Ministarstvo državne imovine, a ako je u pitanju socijalni slučaj, zakonski su nadležne jedinice lokalne samouprave.

Uhlir je prijavljen i Povjerenstvu za sukob interesa. Je li on smio raditi na ovom zakonu?

Ponavljam, taj slučaj je u nadležnosti drugog ministarstva i definira se drugim zakonom. Ovaj zakon se na nikakav način ne tiče imovine Uhlira i njegovih roditelja za razliku od mnogih koji svoju podršku zakonu vezuju uz osobne situaciji ili situacije svojih poznanika. Dio kolega iz SDP-a bi još razmilio i analizirao. 2002. su se mislili i odustali, e tih 16 godina razmišljanja ne plaća država nego privatni vlasnici. Službe ministarstva radile su na ovom zakonu 2016. i 2017. i u 2018., mi smo ga doradili, finalizirali i naglašavam odnosi se isključivo na stanove u 100-postotnom privatnom vlasništvu

Rijetko koji zakon je izazvao takve otpore, oni su i dalje snažni, unatoč presudi Europskog suda za ljudska prava u korist vlasnika. Otkud toliki otpor?

Radi se o teškoj temi i nepravdama otprije 70-ak godina koje su nastavljene i nakon 1990. Za ispravljanje takvih nepravdi treba puno vremena, truda i energije i uvijek su tu suprotstavljene strane. Nema idealnog, ali potrebno je naći najbolje moguće i pravično rješenje. Ta se situacija trebala riješiti još 1998. kada je Ustavni sud poništio nekoliko članaka ovog zakona, no svakoj je vladi bilo lakše pustiti to pa šta bude da bude. Međutim, ovih 20 godina bili su nezadovoljni i vlasnici stanova i najmoprimci, kojima nitko nije mogao reći kakva im je sudbina. Mi konačno ovim zakonom dajemo mogućnost u najmoprimcima da imaju sigurnost da će imati svoj krov nad glavom i riješeno stambeno pitanje, a najmodavci znaju kada će ući u svoje vlasništvo.

Za razliku od ovog, Zakon o subvencioniranju stambenih kredita je izglasan, ali isto uz dosta kritika.

Izglasan je sa 80 glasova za, tri suzdržana i osam glasova protiv tako da sam u potpunosti zadovoljan. Da nismo išli u ove izmjene ne bismo mogli uopće govoriti o subvencioniranju kredita. Donijeli smo ga na temelju velikog odaziva prošle godine, kada je 2399 građana podnijelo zahtjev. Tko osigura svoj dom u Hrvatskoj taj sigurno ostaje tu. To je i pronatalitetna mjera jer se u tim stanovima u ovih devet mjeseci rodilo više od 200 djece. Bila je to jednokratna mjera, a mi želimo da ovaj model ide i sljedeće tri godine, da mladi znaju da će biti natječaji kojima mogu osigurati dom, ali i da građevinski sektor zna da će biti povećana potražnja za stanovima i da se pripreme. Rok subvencije smo produžili s četiri na pet godina i uveli smo indeks razvijenosti tako da bude veća subvencija kada je razvijenost općine ili grada niža.

Lani je 60 posto zahtjeva išlo iz razvijenih gradova, no subvencija se tu sad drastično reže, dok se u slabije razvijenim gradovima i općinama podiže tek za jedan postotni bod, na 51 posto rate kredita. Ispada da bi država mogla još i uštedjeti na subvencijama.

Da nema ove izmjene zakona država bi najviše uštedjela jer ne bi dala više ni kunu. Ovako ćemo subvencionirati godinu duže, a u nekim mjestima u nešto manjem udjelu. U konačnici, država će u roku od nekoliko godina sa sadašnjih 41 doći na blizu 300 milijuna kuna subvencija za naše mlade i rješavanje njihova stambenog pitanja, To će biti kontinuirani proces. Koliko ćemo novca u proračunu osigurati za ovogodišnje zahtjeve znat ćemo tek u listopadu, kada prođe cijela procedura i osigurat ćemo novac za sve.

Ukoliko interes u manje razvijenim područjima ne bude velik, hoćete li razmišljati da dignete tih 51 posto?

Kada se ljudi jave na natječaj, nakon što damo subvencije po ovom natječaju, napravit ćemo analizu i po toj analizi definirati idemo li u izmjene zakona za idući natječaj.

Među vrućim političkim temama je i referendum o izbornom sustavu. HDZ govori o izmjenama kroz Sabor, a među ostalim spominju veći broj zastupnika dijaspore. Je li vam to prihvatljivo?

O tome još nismo razgovarali, to je prijedlog HDZ-a, ali mi imamo svoj stav. Ove referendumske inicijative općenito nam nisu prihvatljive i mislimo da nije dobro da u 2018. na ovaj način govorimo o ljudskim pravima. Ekstremno desni populisti poput Željke Markić, ili pak oni iz Živog Zida, svojim nas idejama žele odvući, ne 20 ili 30 godina unatrag, nego u srednji vijek, a sve kako bi se uvukli u Sabor. Njihove su namjere opasne i na štetu građana, a mi želimo modernu, europsku Hrvatsku i zato ćemo tražiti da se o referfendumskim pitanjima očituje Ustavni sud. Što se tiče zastupljenosti dijaspore u Saboru, mislimo da to ne treba mijenjati i da su trenutni omjeri optimalni. Nećemo biti za takve izmjene, ali još o tome nismo razgovarali, a razgovarat ćemo.

Treba li uopće mijenjati izborni sustav?

Što se tiče proširenja preferencijalnog glasovanja, HNS ga se ne boji, dapače gledamo na to kao iskorak u demokratskoj procedur i to je sigurno tema za razgovor. Na prošlim izborima osvojili smo više od 130 tisuća preferencijalnih glasova, ja sam u Sabor ušao s posljednjeg, 14. mjesta na listi

Naravno da se HNS ne boji preferencijalnih glasova kada izlazite u koaliciji s većim strankama, no sada nam predstoje euroizbori. Što će HNS? Postoji li mogućnost koalicije s HDZ-om?

Na tijelima stranke još nismo donijeli odluku o tim izborima, o tome ćemo u rujnu ili listopadu i vidjet ćemo u kojem ćemo smjeru ići.

Možete li s rejtingom koji imate, od 1,8 ili 1,9 posto, uopće pomišljati na samostalan izlazak?

Poštujem istraživanja, ali u našem slučaju već godinama rezultati na izborima godinama govore drugačije. HNS je uvijek kada je na vlasti imao takav rejting, ali rezultati su uvijek pokazivali da smo dobivali više, bilo koalicijski ili samostalno. U koaliciji se to vidjelo po preferencijalnim glasovima, a samostalno na rezultatima. Mi danas imamo više od 30 čelnika lokalne samouprave, što sa ovih dva posto rejtinga nikada ne bismo uspjeli. Da bi netko postao načelnik, gradonačelnik ili župan, treba potporu od 50 posto. Naš rejting će se pokazati našim rezultatom.