Djeca slabije obrazovanih roditelja u Hrvatskoj imaju tri i pol puta veću vjerojatnost da će, kad odrastu, živjeti u siromaštvu u odnosu na vršnjake čiji su roditelji fakultetski obrazovani.
Pokazalo je to istraživanje Europskog statističkog ureda o prihodima siromašnih i utjecaju obiteljskog nasljeđa na njihov život. Prosječna stopa rizika od siromaštva u EU kod osoba čiji su roditelji imali nisku razinu obrazovanja iznosila je 20,3%, dok je za one čiji su roditelji imali srednju razinu obrazovanja bila 12%, a kod visokoobrazovanih roditelja 8,6%. U Hrvatskoj su te brojke nešto povoljnije od prosjeka i iznose 18 posto za nisko obrazovane, 10 posto za srednje i 5 posto za odraslu djecu visokoobrazovanih roditelja.
Udio ljudi u riziku od siromaštva koji su imali roditelje niskog stupnja obrazovanja bio je iznad 20% u deset država članica EU (Estonija, Grčka, Luksemburg, Španjolska, Italija, Poljska, Litva, Latvija, Bugarska i Rumunjska), a najveća stopa zabilježena je u Rumunjskoj (37%).
Roditelji snažno utječu
Nasuprot tome, najniže stope siromašnih među djecom slabije obrazovanih roditelja zabilježene su u Češkoj (9%) i Danskoj (9%) te Nizozemskoj i Finskoj (obje 10%), što govori da i šira društvena zajednica imaju važan utjecaj na životne prilike pojedinaca, a ne samo obitelj iz koje dolazi. Primjerice, Austrija (15%) i Švedska (12%) među siromašnima imaju najveći udio pojedinaca čiji su roditelji visokoobrazovani, a najmanje, 2 do 3 posto, Češka i Rumunjska.
Istraživanje je, ipak otkrilo snažnu vezu između stupnja obrazovanja djece i njihovih roditelja. U 2019. godini 83% današnjih odraslih (u dobi 25-59 godina) u EU s niskom razinom obrazovanja navelo je da su njihovi roditelji također imali nisku razinu obrazovanja (za Hrvatsku je taj udio 81 posto) daljnjih 13% nisko obrazovanih ima roditelje srednjeg stupnja obrazovanja (u Hrvatskoj 16,7 posto), a samo 3,9% nisko obrazovanih roditelje s visokim stupnjem obrazovanja. Kod nas 2,2 posto.
S druge strane gotovo dvije petine, odnosno blizu 40 posto visokoobrazovanih odraslih osoba ima roditelje visoke razine obrazovanja, jedna trećina visokoobrazovanih u EU ima roditelje srednjeg stupnja obrazovanja, a 27% roditelje niskog obrazovanja.
Jedno domaće istraživanje koje su prije više od deset godina proveli Karin Doolan i Teo Matković pokazalo je da u Hrvatskoj u devet od deset slučajeva dvadesetogodišnjaci djeca fakultetski obrazovanih majki studiraju, dok je to slučaj tek s trećinom onih čija majka nije završila više od trogodišnje srednje škole i tek svakim šestim potomkom majki sa samo osnovnim obrazovanjem.
– Dakle, čini se da djeca čiji roditelji imaju niže od četverogodišnjeg srednjeg obrazovanja imaju ispodprosječne šanse za participaciju u visokom obrazovanju, a rizik da neće studirati čak je bio osam puta veći za djecu čija majka ima tek osnovnu školu u usporedbi s onima čija je majka fakultetski obrazovana – naveli su Doolan i Matković.
Ove skupine s manjim šansama studiranja nisu nimalo malobrojne. Čak je 40% mladih osoba koje su istraživači obuhvatili upitom imalo majku koja je završila tek osnovnu školu ili manje, a tek je majka svake osme osobe imala visoko ili više obrazovanje. Utjecaj kulturnog kapitala roditelja primijeti se i na ranijim stupnjevima obrazovanja, ponajprije kod odabira srednje škole.
Naime, roditelji u pravilu sukladno vlastitim mogućnostima, aspiracijama i obrazovnim iskustvima savjetuju dijete koju srednju školu da upiše. Tako slabije obrazovani roditelji češće dijete savjetuju dijete da upiše njima poznatiju strukovnu školu kako bi nakon te škole imao/la neki “zanat” i mogao/la odlučiti ne ići na daljnje školovanje nakon srednje škole, dok će drugo biti usmjereno ka gimnaziji jer se od djeteta očekuje da nastavi školovanje na visokoškolskom nivou.
Šansa svakom djetetu
Što je obrazovni stupanj roditelja viši, to su veće šanse da dijete upiše gimnazijski program. Primjerice, gimnazije upisuje tek svako dvadeseto dijete čije majke nemaju završenu osnovnu školu, 18 posto djece ili svako šesto čije majke imaju strukovnu školu te gotovo troje od četvero djece čije majke imaju diplomu.
– Koji god od ovih mehanizama bio odgovoran za nejednakosti u pristupu obrazovanju, ne smijemo se zavarati njihovim individualističkim karakterom i ostaviti ih kao “stvar pojedinca i njegove obitelji”. Individualno, svatko se vjerojatno bori za najbolji ishod za svoje dijete sa znanjem i sredstvima koji su mu (ili nisu) na raspolaganju.
Ali od iznimne je važnosti spomenuti ulogu koju obrazovne institucije mogu imati u tom procesu. One bi trebale svakom djetetu pružiti stvarnu šansu da postane visokoobrazovana mlada osoba – zaključuju autori.
Podaci jasno pokazuju da škole to ne čine te i same pridonose nejednakostima u društvu.
>> VIDEO HALMED: Smrt 33-godišnjaka u ožujku povezana s cjepivom protiv koronavirusa
A kaj s visokoobrazovanim kadrom koji je nezapošljiv jer ih ima ko dre*a na burzi? Možda da pogledate koliko zarađuju vodoinstalateri i keramičari, a nisu visokoobrazovani. Bilo bi pametnije da djeca završavaju deficitarna zanimanja umjesto kaj se danas svaki “volek” gura u visoke škole da bi malograđani mogli reć kak ima završen faks i diplomu s kojom si guz** obriše.