Ovaj je jak - izustila je jedna od vladinih djelatnica držeći se grčevito objema rukama za okvir vrata blizu dvorane blizu kabineta premijera Andreja Plenkovića. Zgrada Banskih dvora gibala se simo-tamo, sve jače. Podovi su se, poput lave, savijali. Božićno drvce, smješteno u kutu dvorane, naginjalo se na jednu pa na drugu stranu, a dva masivna kristalna lustera postala su klatna. Trešnja nije prestajala, činilo se da postaje jača. Zvukovi pucanja i rascjepljivanja nečega masivnog, vjerojatno zidova, te tupi udarci padanja, za koje se nije znalo dolaze li iznutra ili izvana, s Markova trga, dolazili su sve češće, nadjačavajući tresku stakala. U Banskim dvorima još su bili sudionici radne skupine za financiranje obnove Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije iz Fonda solidarnosti EU, ministar financija Zdravko Marić govorio je nešto i objašnjavao još nekoliko trenutaka prije negoli će, nešto poslije podneva, pogoditi potres i glasove ministara zamijeniti tišina. Večernjakova ekipa taman se smjestila i pripremila za intervju s premijerom u kojem je prvo pitanje - ironično - trebalo biti o prvim potresima u Petrinji i okolici.
Popucalo je...
- Svi iz zgrade. Brzo - prekinulo nas je osiguranje i tako nas odvuklo s prozora gdje smo gledali kako su sa zgrade Sabora ponovno, kao i u ožujku, pali dijelovi žbuke. Premijer Plenković, a i mi s njim, krenuli smo, dugim, ubrzanim koracima, prema stepenicama koje vode u prizemlje, prelazeći preko komada žbuke otpale sa zidova. Gdje je epicentar, koliko je jak potres?, razgovarali smo, još tada bez pravih informacija. Premijer je na tren zastao i skrenuo u stranu. Želio je vidjeti sobu u kojoj se održavaju sjednice Vlade.
- Popucalo je, gledajte - kazao je, odmahujući glavom, pokazujući na zid na sjevernoj strani. Preko oslika s početka 19. stoljeća, pronađenih pri preuređenju dvorane Ban Jelačić i minuciozno rekonstruiranih i svečano predstavljenih lani, protezala se pukotina. Na samom stolu za kojim zasjeda Vlada do danas prije podneva bio je 21 keramički element, ljiljan. Od danas ih je nekoliko manje jer su neki polegli pod trešnjom.
- Petrinja - stigla je informacija o epicentru.
- Opet?
- Da.
- Uh.
Osiguranje nas je vratilo na hodnik pa na Markov trg. U nekoliko trenutaka koliko treba da se siđe,u hodu su pristigli detalji o potresu, epicentar, magnituda i da je “gadno”. Prostor ispred crkve već se napunio zaposlenicima Vlade. Neki su neprestano pokušavali nazvati svoje bliske, bez uspjeha, neki su od šoka plakali. Djelatnici hitne stajali su uz masu.
- Razmak, razmak - prolomilo bi se svako malo, upozoravajući ljude da se, unatoč tomu što su potreseni i instinktivno se približavaju, odmaknu jedni od drugih.
U nekoliko trenutaka koordinacije, stigla je informacija, tad još nepotvrđena, da ima žrtava. Ta će se vijest, na žalost, pokazati točnom. Ide se u Petrinju i dalje u pogođeno područje, odlučio je premijer okružen najbližim suradnicima, na licu mjesta. Za manje od nekoliko minuta, sve je bilo spremno za pokret.
Na odredištu ga je dočekala slika razorenog grada.
- Žao nam je. Ovo je baš tragedija - kazao je i posebno izrazio sućut roditeljima i obitelji poginule 13-godišnjakinje. Sve su službe već bile dignute.
- Vojska je tu policija, Civilna zaštita, vatrogasci, dolaze iz Zagreba službe Hitne pomoći, doći će HGSS iz Splita, otišli su vojni helikopteri po njih - nabrajao je.
Interventna pomoć
Službe pomažu, no veliki dio centra grada je srušen, i gdje je trajala grozničava potraga za preživjelima.
– Večeras nitko ne smije ostati na hladnom, nitko ne smije biti bez krova nad glavom. Sada je cilj prvo spriječiti daljnje žrtve, potom i štete, obnoviti Petrinju koja u odnosu na jučer nije isti grad, ali nećemo zaboraviti ni sela i mala mjesta – istaknuo je Plenković. Još prije podne premijer je iznio informaciju o obnovi razrušenog područja kazavši kako je u dogovoru s Ministarstvom financija dogovoreno 20 milijuna kuna za interventnu pomoć na sisačkom i petrinjskom području, a prva sredstva mogu se očekivati već sutra, no ta se računica danas promijenila.
– Razgovarao sam s ministrom Marićem, kako su zadnji dani ovoga proračuna, dat ćemo više sredstava od najavljenih 20 milijuna jer to više nije dovoljno nizašto – poručio je Plenković iz Petrinje te najavio i ukidanje propusnica jer se tamo “ne može raditi trijažu jer ne znamo tko gdje tko ima familiju. Ne želim ljudima koji su već dovoljno nesretni stvarati bilo kakvu administrativnu prepreku”. U razrušenom gradu, godinu koja je počela s potresom u Zagrebu, nastavila se s pandemijom, a završava s potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji, Plenković je sažeo u jednoj rečenici: Stvarno, ova 2020. nosi nam tragediju za tragedijom.
Naočale na glavu i tako sam sigurno..