Večernjakovi novinari krajem travnja i početkom svibnja obišli su svijet. Iva Puljić Šego pratila je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u posjetu hrvatskim vojnicima u Afganistanu. Marko Špoljar na poziv tamošnje Turističke zajednice obišao je Tunis i opisao dojmove iz vrućeg turističkog bisera nakon jasmin-revolucije 2011. godine. Bernard Karakaš posjetio je Južnu Koreju, nekada siromašnu zemlju, a danas zahvaljujući brzom ekonomskom napretku, jednu od Azijskih tigrova. Dražen Ćurić boravio je u najmnogoljudnijoj državi na svijetu - Kini s članovima Hrvatskog novinarskog društva.
Prateći posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović hrvatskim vojnicima novinarka Iva Puljić Šego provela je pet dana u Afganistanu, u sjedištu NATO-ove misije "Odlučna potpora" u Kabulu te u vojnim kampovima Marmal i Shaheen kod Mazar-E-Sharifa. Afganistan, zemlja pustinje i nomada, sirotinje i talibanskih terorista, u prvom trenutku nije joj se činio opasnim. Uz cestu su redovito boravila bosonoga djeca, rasklimani automobili puni Afganistanaca, živi se život.
- U drugom trenutku naši vojnici pričaju nam o nedavnom pokolju 80 civila u Mazar-E-Sharifu, a uvečer, nakon što je predsjednica posjetila afganistanskog predsjednika Ghanija u njegovoj palači, doznajemo da je tog dana nedaleko tog mjesta grunula bomba. Isti dan mediji su javili da su tri osobe poginule, a 18 ranjeno u eksploziji autobombe kod kabulskog aerodroma. Ekipa naših novinara zajedno s delegacijom Ureda predsjednice samo nekoliko dana ranije ondje je u dva navrata slijetala i polijetala, na vojnom dijelu aerodroma, kaže Puljić-Šego.
Obavezna pancirka i šljem u prvi mah djelovali su joj kao čisto pretjerivanje, no nakon eksplozije bilo joj je posve jasno da je afganistanksi mir tek velika iluzija.
- U svakom trenutku mir može prerezati bombaš samoubojica. Naši novinari kao i cijela delegacija neprestano su bili pod snažnim mjerama sigurnosti. Transport cestom, osim u dva slučaja, u potpunosti se izbjegavao. Čak i na kratke relacije transferirali su nas vojnim helikopterima i avionima. Bez pretjerivanja mogu reći da je posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i cijele delegacije, u smislu osiguranja, bio noćna mora i našim vojnicima i savezničkim snagama, kaže Puljić-Šego.
U Afganistanu je trenutačno 107 hrvatskih vojnika koji po sedam mjeseci sudjeluju u misiji "Odlučna potpora" i pomažu u obuci afganistanskih vojnika. Hrvatska vojska u Afganistanu iznimno je cijenjena, a naši su vojnici bili izuzetni domaćini.
- Trebalo je otići u Afganistan, pa da ja kao potpuni laik o vojnim temama, shvatim da je hrvatska vojska zaista visoko profesionalna i obrazovana, poentirala je na kraju Iva Puljić-Šego.
Nasuprot Afganistanu, Marko Špoljar proveo je ugodnih tjedan dana u Tunisu. Iako je turistička preporuka vidjeti sredozemnu obalu zemlje, našeg novinara oduševio je središnji i južni dio Tunisa. Ljudi su vrlo srdačni, glazba je uzbudljiva, hrana je ukusna, a okoliš je impresivan.
- Slana jezera na rubu pustinje, a posebice pustinja čarobni su. Čudesan je taj svijet pijeska i kamena, deva i Beduina, datulja i oaza... Osim što su srdačni, Tunižani su i vrlo tolerantni prema strancima. Tome sigurno pridonosi i činjenica da je Tunis daleko najmodernija i najsekularnija država sjeverne Afrike. Iskreno se nadamo da će bog u sljedećem dijeljenu Tunižanima dati jače karte. Nakon svih šokova - jasmin revolucije, ekonomske krize, svih zamki političke tranzicije prema punoj demokraciji, latentne sigurnosne prijetnje iz Alžira i Libije - Tunižani su definitivno zaslužili i malo vjetra u leđa, kaže Marko Špoljar.
Mlada demokracija tek se počela konsolidirati nakon jasmin-revolucije koja je 14. siječnja 2011. godine dotadašnjeg predsjednika Ben Alija natjerala u bijeg u Saudijsku Arabiju. Zemlja je brutalno sabotirana u ožujku ove godine kada je troje terorista upalo u muzej Bardo i pobilo 22 turista. Taj napad bacio je turistički sektor na koljena, rezervacije su prepolovljene.
I prije tog napada Tunižanima je bilo teško. Ta 11 milijunska država zapravo je patuljak na sjeveru Afrike stiješnjen sa zapada divovskim i politički nestabilnim Alžirom, te sa istoka također ogromnom Libijom koja se već nekoliko godina nalazi u teškom kaosu i ratu. Stabilnost Tunisa ugrožava i ISIL koji za priličan novac regrutira Tunižane za borbe u Libiji i Siriji. Navodno se odlazak u borbu nagrađuje sa 10 do 15 tisuća dolara.
- Zbog svega toga nimalo nas nije začudilo mnoštvo policajaca sa dugim cijevima koji diljem zemlje dežuraju na autocestama, ulazima u gradove, važnijim gradskim punktovima, ulazima u turistička naselja... Kako bi pokazali da je Tunis, unatoč svemu navedenome, i dalje sigurna zemlja, nas 13 novinara iz Hrvatske i Slovenije putovali smo sedam dana Tunisom kao gosti Turističke zajednice Tunisa. Ako je netko od nas i imao predrasude, ako se malo i bojao za vlastitu sigurnost, ti su osjećaji nestali već drugog jutra po dolasku u Tunis. Turista je osjetno manje nego lani, a drastično manje nego prije revolucije 2011., no baš zbog toga mogli smo osjetiti Tunis snažnije nego da smo se "utopili" u moru turista, informativno će Marko Špoljar.
Krajem 1950-ih Južna Koreja bila je najsiromašnija zemlja svijeta, siromašnija i od Afganistana, a danas je situacija potpuno drugačija. Južna Koreja jedna je od gospodarski moćnih, ali i tehnološki najrazvijenijih zemalja svijeta, a njihov glavni grad Seoul prijestolnica je suvremene tehnologije. I vidljivo je to na svakom koraku. Ogromni displeji preljevaju se u tisućama boja, stotine nebodera visokih po pedesetak katova, široke prometnice u središtu grada sa po šest ili osam traka. Ulice su široke, besprijekorno čiste, usjajene...
- Seoul živi istim ritmom kao što žive London, Pariz ili New York samo uz blagi dodatak tradicije jer je gotovo svaki dio ovog megapolisa sa 15-ak milijuna stanovnika premrežen i starim, orjentalnim palačama, pa čak i sa jednim tradicionalnim selom koje se, u arhitektonskom smislu, potpuno nepromjenjeno, isto kakvo je bilo i prije nekoliko stotina godina, smjestilo gotovo u samom središtu poslovnog dijela Seoula, kaže Bernard Karakaš.
Ipak, sva ova užurbanost protkana luksuzom i visokom tehnologijom nestaje samo stotinjak kilometara dalje prema sjeveru. Na ulazu u pogranični pojas prema Sjevernoj Koreji dojam je potpuno drugačiji. Desetak kilometara od granice bodljikava žica omeđuje ceste, vojne stražarnice vidljive su na svakih stoinjak metara. Južna Koreja živi bezbrižno i ugodno, ali ipak je u neprestanoj sjenci svojih susjeda sa sjevera koji ne kriju pretenzije da ovladaju cijelim korejskim poluotokom.
- Koreja, u kojoj sam proveo desetak dana, krasna je zemlja, ali i zemlja velikih poslovnih prilika koje Hrvatska može i treba iskoristiti. Jer prostora za suradnju s Korejom, bez ikakve sumnje, ima na pretek, kaže Karakaš.
Dražen Ćurić znao da je putuje u najmnogoljudniju zemlju svijeta s gotovo 1,4 milijarde stanovnika, no svejedno ga je fascinirala živost i energija na ulicama gradova te posebno gužve u metrou, željezničkim kolodvorima i aerodromima.
- Na svakom se koraku može osjetiti optimizam potaknut nevjerojatnim razvojem i prosperitetom koji Kina doživljava u posljednjih dvadesetak godina. Svejedno nisam očekivao da se tri velika grada koja sam posjetio - Peking, Hangzhou i Šangaj - mogu mjeriti sc najrazvijenijim svjetskim metropolama. I sam sam dijelom podlegao predrasudama zapadnjaka koji Kinu još uvijek doživljavaju isključivo kao veliku svjetsku tvornicu jeftinih i nekvalitetnih proizvoda. A onda se u toj Kini vozite u superbrzim i udobnim Maglevima koji razvijaju brzini i do 300 kilometara na sat. Kinezi uživaju u novom blagostanju i vole se "počastiti" luksuznim automobilom ili nekim drugim statusnim simbolom, kaže Ćurić.
Kina, kao druga najveća svjetska ekonomija u 2014. godini, nije bez problema. Gospodarski bum uglavnom je zahvatio obalna područja koja su privukle stotine milijuna novih stanovnika koji dolaze iz ruralne unutrašnjosti. To je proces koji se u nekim normalnim okolnostima odvija u nekoliko generacija, a sada se sve to dogodilo u tridesetak godina.
- Dovoljno je navesti primjer grada Shenzhen koji se nalazi u neposrednoj blizini Hong Konga. Taj grad, za kojeg većina Hrvata nikada nije čula, ima oko 12 milijuna stanovnika. Prije samo 40 godina bio je mali ribarski gradić s 30 000 stanovnika. Pojavili su se problem s urbanizacijom tolikih pridošlica u obalne gradove. Sve je veća nejednakost među građanima. Obalni dio uživa sve blagodati prosperiteta, dok je unutrašnjost još uvijek nevjerojatno siromašna za europske prilike.
- Kinezi su samosvjesni i polako se navikavaju na ulogu velikog svjetskog igrača. Iako je kapitalizam uzeo maha u gospodarstvu i svakodnevnom životu, još uvijek sve konce u državi drži Komunistička partija. Bit će zanimljivo pratiti kako će se razvijati kohabitacija gospodarskog pluralizma i jednopartijskog političkog sustava, rekao je Dražen Ćurić.
>> Najveći je neprijatelj žena u Afganistanu nepismenost
>> Ljubaznost i tolerancija u najmodernijoj i najsekularnijoj državi sjeverne Afrike
>> 'U ruci možete imati samo telefon i naočale jer ovi sa sjevera mogu zapucati'
Kolika je nasa robna razmjena s Afganistanom?