Večernji u Homsu: 'Oko nas su frcali meci i padale granate'

Kvart Khalidije, u starom dijelu Homsa, pamtit ću cijelog života. Reporterski zadatak koji je po svemu trebao biti kao i svaki drugi pretvorio se u pravu noćnu moru. Sa sirijskom vojskom odanom Bashar al-Assadu krenuli smo u obilazak kvarta koji još uvijek čvrsto drže pobunjenici. Kako je do tamo nemoguće doći ulicama zbog snajperske vatre, išli smo od kuće do kuće kroz rupe u zidu koje su napravili vojnici.

Kad smo stigli nadomak Khalidije, odjednom su se pojavila dva MIG-a koja su raketirala položaje pobunjenika. To raketiranje bilo je povod za početak žestokih sukoba u kojima je korišteno sve raspoloživo oružje. Odjednom su počeli frcati meci i letjeti projektili oko nas. Vojnici koji su nas čuvali odveli su nas do jedne kuće i stavili u zaklon te rekli da se ne mičemo dok se ne vrate. Ispričali su se što su nas doveli do Khalidije ne znajući, zbog loše koordinacije između glavnog stožera i brigade, da je vojska dobila naredbu da danas krene u opću ofenzivu te čišćenje dijela Khalidije od pobunjenika.

Svakim trenutkom intenzitet borbi je jačao, a uz MIG-ove u potporu su stigli i helikopteri. Nakon što su nas vojnici ostavili, nekoliko granata pogodilo je gornji dio kuće gdje smo bili smješteni te smo se skoro ugušili od mirisa baruta. Nakon što je kuća pogođena, dotrčalo je pet vojnika koji su nas izvukli i odveli u drugu kuću. Kako su nam rekli, nisu sigurni da ova kuća neće biti pogođena jer pobunjenici gađaju nasumično.

U kući u kojoj su nas smjestili bilo je na desetke vojnika odanih Basharu al-Assadu koji bili utvrđeni iza vreća s pijeskom. Zapovjednik Reda urlao je na vojnike koji su nas doveli.

– Jeste li vi skroz poludjeli? Ako koji novinar pogine, sutra će Al-Jazeera i Al-Arabiye pisati da smo ih mi pobili. Koliko sam vam puta rekao: nemojte dovoditi novinare ovamo i to još bez mog znanja – vikao je, a njegovo urlanje često je prekidano granatama i paljbom.

Okrenuo se prema nama i kazao povišenim tonom :

– S obzirom na to da ste tu sada, slikajte i izvještavajte, a ako možete, dojavite u redakciju da ste s nama i da vas mi čuvamo da ne ispadne, ako poginete, da smo vas mi pobili. Znam da ste došli izvještavati i znam da znate kako je rat i da možete poginuti, ali siguran sam da niste ni naslutili da ćete naići na ovako krvav bratoubilački rat. Samo u Bab Amru poginulo nam je oko petsto vojnika. Toliko vojnika nije poginulo u 15 godina u građanskom ratu u Libanonu u kojem je sudjelovala sirijska vojska.

Dok nam je zapovjednik Reda držao lekciju, njegovi vojnici žestoko su pucali iz svog oružja prema pobunjenicima. Odjednom, preko radiostanice, dobio je informacije od stožera da može krenuti u akciju čišćenja jer su MIG-ovi i helikopteri uništili nekoliko čvrsto utvrđenih položaja vojnika.

– Nemate izbora i morate ići s nama, ali slušajte vojnike koji će vas izvlačiti. Tu su vam pancirke i kacige – kazao je Reda i krenuo s jednom grupom vojnika van.

Međutim, dvije jake detonacije pobunjeničkih projektila koji su padali u obližnje ulice prisilili su Redu i njegove vojnike da se vrate. Radiovezom je ljutito galamio na stožer:

– Kažete krenite, a oni su još na položajima. Pošaljite nam potporu iz zraka.

Za petnaestak minuta opet su stigli MiG-ovi koji su još žešće raketirali pobunjeničke položaje. Detonacije su bile toliko jake da su nas odbacile uza zid. Nakon zatišja od desetak minuta pobunjenici su opet ispalili granatu, a njihova snajperska vatra nije dozvolila vojnicima da se maknu s položaja.

Vojnik Abdullah koji je bio uz nas gledao je u mene i vidio moju blijedu boju.

– Nemoj mi sad umrijeti od srčanog udara. Mi vam ne možemo ovdje ništa napraviti. Ma koliko padale granate oko nas, ovdje ste sigurni. Samo začepite uši da ne oglušite. Budite uvjereni da ćemo ući i vi ćete nas slikati u njihovim utvrdama. Dok nas on pokušava smiriti, mi postajemo sve uznemireniji jer zrakoplovi su u još nekoliko navrata bombardirali kvart Khalidije...

>>Džihadisti su ulazili u kuće i ubijali sve koji su imali križ na zidu