Ivo Sanader neočekivano je podnio ostavku 1. srpnja 2009. godine na mjesto predsjednika Vlade i HDZ-a. Nije za taj svoj čin dao nikakvo valjano objašnjenje pa je i danas njegov nagli odlazak s premijerskog mjesta i čela tada vladajuće stranke obavijen velom tajne.
O razlozima Sanaderove ostavke rasplele su se u međuvremenu mnoge teorije – od toga da je bolestan pa do toga da je ostavku dao pod pritiskom njemačke kancelarke Angele Merkel koja je, navodno, znala za njegova kriminalna djela. On je svoju ostavku objašnjavao slovenskom blokadom hrvatskih pregovara s Europskom unijom te time da nije htio pristati na ucjene iz Dežele.
>> Novac sa 78 računa podijelili klanovi Sanader - Šarić - Dojkić
Kupili, prodali, kupili...
No kad se Sanaderova vladavina promotri iz današnje perspektive, i to prije svega one pravosudne, onda se može lako ustanoviti da je Sanader većinu svojih kaznenih djela za koje mu se sad sudi, ili se još vode istrage, počinio u zadnjih osam mjeseci svog premijerovanja.
Vrijeme je događanja četiriju od sedam slučajeva u kojima je protiv Sanadera podignuta optužnica ili je pokrenuta istraga od prosinca 2008. do srpnja 2009. godine.
Jedna je od podignutih optužnica protiv Sanadera ona za slučaj HEP-Dioki u kojoj se Sanadera sumnjiči da je tadašnjeg predsjednika uprave HEP-a Ivana Mravka s tadašnjim vlasnikom Diokija Robertom Ježićem poticao da Diokiju prodaje električnu energiju po povlaštenim uvjetima i to od prosinca 2008. do lipnja 2009. godine. Time su, stoji u optužnici, oštetili HEP za 3,8 milijuna kuna.
Krajem 2008. godine HDZ je za Sanadera nabavio sad već dobro znani blindirani BMW koji je dva puta kupovao i prodavao. BMW je za Sanadera kupio Ježić. Istraga o tom slučaju još traje.
U ožujku i travnju 2009. godine događala se afera Planinska za koju je Sanader zaradio još jednu optužnicu. A u toj aferi tereti ga se da je bio mozak operacije u kojoj je Hypo leasing prvo kupio od Fiolića spornu zgradu u Planinskoj ulici, a onda ju je Ministarstvo regionalnog razvoja koje je tada vodio Petar Čobanković uzelo u financijski najam.
Država je tim transakcijama oštećena za 26 milijuna kuna. Fiolić tvrdi da je Sanaderu od tih 26 milijuna kuna osobno u gotovini predao sedamnaest milijuna kuna.
Teško razdoblje
Afera Ina – MOL događala se i prije i poslije Sanaderove ostavke. Prema svjedočenju Roberta Ježića jedan od sastanaka Sanadera i čelnika MOL-a Zsolta Hernadija na kojem je dogovaran mito za Inu od deset milijuna eura dogodio se u svibnju 2009. godine, a drugi nekoliko mjeseci nakon Sanaderove ostavke.
A političke okolnosti u kojima su se događala navedena Sanaderova inkriminirana djela od kraja 2008. do sredine 2009. godine, nisu za njega bila nimalo laka. Pregovori Hrvatske s Europskom unijom bili su u ozbiljnoj krizi, a upravo je Sanader na Uniju bio bacio sve svoje političke karte.
U prosincu 2008. godine Slovenija je ukupno blokirala deset pregovaračkih poglavlja, a u veljači 2009. godine nekoliko drugih članica Europske unije blokiralo je poglavlje 23 – Pravosuđe zbog topničkih dnevnika.
U proljeće 2009. godine održavaju se i lokalni izbori na kojima HDZ doživljava ozbiljan poraz, pogotovo u gradovima. Dvije godine prije parlamentarnih izbora to je bio jasan pokazatelj raspoloženja birača.
Ostale afere koje se vežu uza Sanadera događale su se prije 2008. godine pa je tako dobro znani sastanak u vezi sa Fimi medijom bio održan 2007. godine, a iste godine je sklopljen i ugovor između HEP-a i TLM-a. Uzimanje provizije od Hypo banke slučaj je iz 1990-ih godina.
Tko je zatškao afere ako se za njih znalo. Onaj tko ih je otkrio, trebao je prijaviti, te bi Sanader i svi oni koji su nešto sprečavali trebali biti optuženi. Svi su jednoglasno prihvatili Kosoricu, pošto je nastavila tamo gdje je Ivo stao. Svima je to odgovaralo, pa bili oni barba Luka, Rošin, Polančec i ostali. Vrijeme ne bi trebalo prolaziti, a da se ostali učesnici u raznim manipulacijama, otuđivanjima državne imovine i drugo, ne privedu pravdi. U ovoj državi nije problem ustanoviti kao i kod Sanadera, kako su stekli enormna bogatstva, te smanjiti privatni biznis u zdravstvu, iako on ne bi odgovarao ministru i njemu sličnima. Velika mogućnost bogaćenja je prisutna u privatnim poliklinikama, te su ministar i ravnatelj zdravstva za daljnja ugovaranja sa privatnicima. Korupciju tada neće spriječiti, jer nam ovim zadnjim otkrićima to dokazuju. Zna se zašto! Sanader zato nije sam kriv, već i ovi sadašnji koji nisu dosljedno učinkoviti. Plaše se jedni drugih, te sve ostaje po starom.