Hrvati se desetljećima iseljavaju! To je čest argument koji se može čuti, posebice iz usta vladajućih, kako bi se opravdao, ili relativizirao problem egzodusa Hrvata posljednjih godina, koji i dalje traje.
Zamislite samo kakav će dodatni egzodus nastati kad Austrija za dvije godine ukine sva ograničenja oko zapošljavanja Hrvata na njezinom tlu. I točno je da se Hrvati dugo iseljavaju, da je ono masovno još od 19. stoljeća, kad su krenula prekooceanska iseljavanja, poglavito u Ameriku. Iseljavalo se iz Austro-Ugarske jer je bila prisutna glad, mnogobrojne obitelji bez kruha, bez posla, zaostala provincija…
Tražio se spas od gladi i bijede! Slično je bilo i za vrijeme prve i druge Jugoslavije, pri čemu je zamašnjak iseljavanju pridodao i teror oba režima, posebice komunističkog. Druga je Jugoslavija čak i otvorila granice, kako bi ljudi otišli, kako bi se država što više riješila nepodobnih, a dobila novac koji će iseljenici slati svojima doma.
Uglavnom, prijašnja su iseljavanja imala uglavnom motivaciju u preživljavanju, a onda i u političkoj emigraciji. Kakva je onda ovo nova hrvatska emigracija? Ekonomska? Jednim dijelom svakako je opet ekonomska, jer se opet traži posao, ili bolji posao, bolja egzistencija.
U tome je jednim dijelom moguće povezati prijašnja i današnja iseljavanja. Ali samo dijelom. Jer Hrvati do 1990. godine nisu imali svoju državu. Živjeli su u različitim državama i u različitim sustavima. Danas imamo svoju državu, kažu demokratski sustav, i kažu da imamo tržišno gospodarstvo. I zašto opet toliko velik egzodus da nam u Hrvatskoj sve više nedostaje radno sposobnog stanovništva?
O tome sam već i ovdje pisao, i naglašavao, a nedavno je to egzaktno u svojoj knjizi potvrdio dr. sc. Tade Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?” na primjeru mnogih Hrvata koji su iselili u Njemačku posljednjih godina došao do zaključaka koji su poražavajući za mladu hrvatsku državu i njezine elite, poražavajući za sve nas. Njegovi se zaključci odnose na Hrvate koji su proteklih godina iselili u Njemačku, ali se isti zaključci definitivno mogu preslikati i na Hrvate koji su završili u Irskoj i drugim zemljama.
Zaključak je da se većina Hrvata nije iselila zbog financijskih razloga. Većina se iselila zbog osjećaja društvene nepravde u Hrvatskoj, zbog političke i svake druge korupcije, zbog nepotizma, stranačkog uhljebljivanja, zbog neučinkovite pravne države, zbog nepovjerenja u sudove, zbog neefikasne državne uprave, zbog teške birokratizacije…
Uglavnom, kod iseljavanja su prevagnuli više ovi drugi razlozi, koji se odnose na ukupno loše stanje u hrvatskom društvu i državi, a ne primarno financijski interesi. Iako su i oni dakako bitni. Jurićeva knjiga dobrodošla je kao još jedan pokušaj otrežnjenja za sve nas, a poglavito za političke elite koje bi se trebale trgnuti i povući radikalne korake da se preokrenu negativni trendovi i da se ljudi što više zadrže u domovini. Ali što rade naše političke elite? Ne rade gotovo ništa na tom tragu.
Bave se i dalje samima sobom, bave se zaštitom vlastitih interesa, bave se političkom korupcijom koja samo još više uzima maha, nepotizma nikad više, stranačkog, rođačkog i kumskog uhljebljivanja također. Ili, kako su se, recimo, postupci protiv Sanadera i presude odrazili na percepciju građana? Ako netko misli da su pridonijeli povratku povjerenja u pravosuđe, onda se bome grdno vara!
Kad je Marin Strmota naprasno dao ostavku na mjesto državnog tajnika, kazao je da su demografske mjere običan folklor i ništa više. Je li se nešto promijenilo nakon toga? Baš ništa! Ministarstvo demografije i dalje je folklornog karaktera, kao i njegove mjere. Međutim, nije to samo pitanje tog ministarstva. To je pitanje ukupne društvene klime u Hrvatskoj. To je pitanje razvoja gospodarstva, otvaranja novih radnih mjesta, većih plaća.
Ako ste primijetili, ljudi nam odlaze u uređenije države. Traže društvo u kojemu se vrednuje rad, ali i u kojemu se osjećaju bolje, u kojemu vide bolju perspektivu za svoju djecu. I da bude precizno jasno, u ovome smo svi zakazali, sve institucije, i ne samo društvene. Debelo je zakazala i Katolička crkva koja se također godinama više bavi sobom, gdje su se biskupi više bavili nekretninama, a manje su galamili zbog sve većih nepravdi u društvu. Toliko nam nedostaje jedan Stepinac, ili Kuharić!
U pravu si. Većina se iselila zbog osjećaja društvene nepravde u Hrvatskoj. Nije vazno sto znas i kako radis, vazno je kim si i u kojem si taboru. Sto se tice privatnog sektora - radnicima daj minimum, a dodatak ispod stola.