Silom prilika i čestim promjenama politika, mladi su u Hrvatskoj, ponajprije kroz prizmu obrazovanja, sve češća medijska tema. No, već pet godina nemaju potrebe tražiti prostor za artikulaciju svojih stavova samo kroz tzv. mainstream medije. Toliko, naime, na medijskoj sceni postoji portal srednja.hr, koji se bavi samo i isključivo mladima i gdje se obrazovanje nameće kao najvažnija tema. Razgovarali smo s njegovim osnivačem i urednikom, tek 27-godišnjim Markom Matijevićem.
Zašto ste pokrenuli portal?
Kroz studentsko doba shvatio sam da mladi nisu dovoljno prisutni u medijima, niti mediji obrađuju teme koje su njima bitne. Cilj je od početka bio napraviti medij koji će biti glas mladih.
Osim ovdje, školovali ste se i u Njemačkoj. Koje su razlike? Jeste li se i školovali za novinara?
Završio sam XV. gimnaziju u Zagrebu i novinarstvo na FPZG-u. Posljednju godinu studija proveo sam preko Erasmusa na Sveučilištu u Regensburgu. Njemački sustav je puno integriraniji pa sam mogao slušati kolegije s prava, novinarstva i politologije. To me naučilo kako visoko obrazovanje može izgledati. Primjerice, imao sam kolegij “Bob Dylan” koji je objašnjavao političke i kulturne promjene u SAD-u kroz Dylanove pjesme. To je tema koja se inače radi, ali kroz ovakav pjesnički pogled interes studenata za nju raste. Nobelova je došla u prave ruke.
Može li se od vašeg portala živjeti? Kako se financira?
Najveće razočaranje vezano uz portal je novac i tržište na kojem radim. Naivno sam mislio da je dovoljno imati ideju pa onda kasnije i statistiku za dobre prihode, ali iz više razloga to nije tako. Specijalizirani portali i dalje nisu dovoljno cijenjeni, premalo smo tržište te mnogi klijenti ne odvajaju budžet za publiku od 15 do 25 godina. Najviše tvrtki zapravo samo priča da je obrazovanje bitno, sve dok ne treba dati neki novac. Osim marketinga, imamo i obrazovne projekte poput “Ideje godine” i “Slagalice” koje realiziramo uz pomoć partnera. Uskoro pokrećemo crowdfunding kampanju za nekoliko novih obrazovnih projekata, ali i za sami portal. Vjerujem da će nas mjesečna publika od 350.000 ljudi podržati.
Koju priču sa svojeg portala najviše pamtite?
Otkazivanje Oskara znanja zbog nedostatka novca. Postala je instant-hit jer smo je objavili preko produljenog vikenda, tadašnje ministarstvo nije moglo brzo reagirati i našlo se na udaru javnosti i ostalih medija. Mislim da smo time zauvijek zaštitili dignitet onih koji bi sutradan trebali biti znanstveni lideri.
Zašto jednostavno niste došli raditi u neki postojeći medij ovo što sada radite?
Na drugoj sam godini fakulteta s kolegama pokrenuo portal drugacije.hr, koji je trebao biti baza za praksu pisanja svih studenata novinarstva i politologije. To se dogodilo nakon što je fakultet odbio da to bude službeno mjesto za praksu pod njegovom ingerencijom, premda sam obećao cijeli site napraviti besplatno. Bili smo mladi i kritični prema medijima kako su pratili studentske prosvjede 2009. godine, a nisam vidio mogućnost da neki medij mogu iznutra promijeniti. Premda danas imam puno više razumijevanja za mnoge stvari u medijima, ne žalim odluku. Radio sam sa stotinama ljudi, stekao bogato iskustvo i uspio srednju.hr dovesti u stabilnih 30 najčitanijih u Hrvatskoj, a tamo nema puno onih koji nisu dio većih grupacija. Sve to uz jednu od najmlađih publika na internetu i endemsku pojavu žutila na portalu.
Mislite li doista da se portalom poput vašeg može nešto iz temelja promijeniti?
U pet godina vidim da smo uspjeli promijeniti neke individualne priče poput izbacivanja studentica s Ekonomskog fakulteta zbog kritiziranja referade na Facebooku. Možda je to bila mala promjena, ali dekani su je vrlo svjesni. Radili smo pritisak na MZO da se promijeni natječaj državnih stipendija gdje je uvjet za dobivanje stipendije bilo otvaranje računa isključivo u jednoj banci. Pomogli smo tako zaštititi potrošačka prava studenata. Predsjednica Republike je nakon naše priče o kabinetu za mlade ipak imenovala novu savjetnicu za mlade. Promjene su vidljive, ali ne idu preko noći i nisu moguće bez potpore šire javnosti i drugih većih medija. Institucije su često naučile reagirati samo kada ih se stisne s više strana.
Što u današnjem obrazovanju ne valja?
Okrenuti smo prema starim idejama i ljudima koji se apsolutno ne mogu i ne žele prilagoditi današnjim generacijama. Već je izlizano govoriti o tome da su danas sve informacije dostupne, da nam ne treba enciklopedijsko znanje, nego način primjene i kritičko razmišljanje. Svi to toleriramo, pa i roditelji koji inzistiraju samo na peticama. Reći će da su ocjene bitne za upis na fakultet, ali znam sve više mladih koji odustaju od formalnog obrazovanja. Ako ne dođe do bitnih promjena, taj će papir sve manje vrijediti jer je bitno koliko realno znate, a ne što piše na papiru.
Iako je bilo akcija poput one na Filozofskom fakultetu, nekako mi se čini da studenti nisu previše aktivni. Zašto?
Mi smo dokazali da se priča s Filozofskim trebala preliti na druge fakultete. Njihov Zbor je poništen jer nisu imali 15 posto izabranih studentskih predstavnika koji su mogli delegirati u Fakultetsko vijeće, a ista je situacija i na drugim fakultetima u Zagrebu, ali i na sveučilištima. Rektor i Senat Sveučilišta u Zagrebu nisu htjeli napraviti domino efekt, nego su selektivno primijenili zakone i pravilnike na studentima Filozofskog. Time su vodeće institucije Sveučilišta u Zagrebu pokazale da su antistudentske. Bili su svjesni da bi to izazvalo još veće negodovanje i nisu htjeli riskirati, ipak se boje studentskih prosvjeda jer imaju mitsku povijest i veliku medijsku pozornost.
Pogledajte samo što se dogodilo s oporezivanjem studentskog rada. U roku od jednog dana peticiju je potpisalo više od 20.000 ljudi, dogovarao se prosvjed, a Vlada je priopćenjem i jednim spinom priznala pogrešku. Napravit će se novi pravilnik, a javnost je shvatila da nisu ispunili predizborno obećanje dizanja limita za roditeljske olakšice na 50.000 kuna. Nitko još ne zna što će biti s predloženim mjesečnim prihodima tako da je priča daleko od gotove. Reakcija Vlade pokazala je određeno poštovanje i strah. Toga još nema na srednjoškolskoj razini gdje su učenici Poštanske i telekomunikacijske škole upozorili na prosvjedu da im profesori često budu alkoholizirani na satu, ali MZO je najavio inspekciju samo zbog natječaja za profesora tjelesnog, ali ne i zbog optužbi učenika. Ministarstvo ne želi ni dati priliku učenicima da se njihove optužbe pokažu točnima.
Vidite li osobu koju biste označili kao dobrog ministra obrazovanja?
Kako je SDP bio nespreman za preuzimanje Ministarstva 2011., isto se dogodilo HDZ-u prošle godine. Riječ je o ogromnom resoru te je važno osim pripremljenog ministra imati pripremljene pomoćnike i državne tajnike. Trenutačna postava u MZO-u je sve suprotno. Stranke se neodgovorno ponašaju prema biračima jer osim što se ne mogu unutar sebe dogovoriti kakvu će politiku voditi, ne mogu sjesti ni sa svojim konkurentima za stol i dogovoriti strategiju koja bi trajala dulje od jednog mandata. Zato stalno pričamo o raznim reformama školstva, ali i o jednostavnijim stvarima poput licenciranja ravnatelja, što je trakavica koja traje posljednjih 20 godina.
Spomenuli ste da ste biciklom prešli put od Zagreba do Teherana. Prenesite nam iskustva sa tog putovanja.
Prešao sam 5100 km, a bicikl je odlično pomagalo za upoznavanje ljudi i kultura. Sirijski izbjeglice s kojima sam prenoćio u kamionu uz cestu pomogli su mi kada nisam imao ni hrane ni vode. U jednom malom turskom selu sam se srušio ispred džamije pa me primio imam sve dok se nisam oporavio. Liječnik mi je iz bolnice donosio infuziju dok sam bio iscrpljen. Sve je došlo na svoje jer sam našao Stakleni grad o kojem je pisao veliki Željko Malnar.
>>Ovim mjerama Vlada namjerava poduzetnicima uštedjeti 1,5 milijardi kuna
Da mladi gospon želi dobro studentima i znanju, zagovarao bi pluralizam na sveučilištu i privatno školstvo. Ako je netko isključiv u ovoj državi, onda su to ljevičarska legla na filozofskom i politologiji koja se i dalje drže svoje lažne povijesti i krive ideologije kojom nas maltretiraju od 45.-e naovamo.