Premda se poslodavci žale da im je teško naći radnike za turističku sezonu, pogotovo konobare i kuhare, a u javnosti se nerijetko ističe da ih ne mogu dobiti unatoč dobrim uvjetima i plaćama, zahvaljujući istraživanju Marka Lucića s Odjela za analize i istraživanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) među sezoncima koji su lani radili na Jadranu, prvi put imamo cjelovitije podatke koliko su sezonci plaćeni, u kakvim uvjetima rade i koliko sati dnevno, koje su dobi i obrazovanja i namjeravaju li opet raditi na Jadranu.
Među anketirana 7263 radnika koji su lani radili u našim najvećim turističkim odredištima, samo njih 1452 (24,9%) imalo je plaću veću od 5200 kuna, 3800 kuna i manje zarađivalo je 1507 radnika (25 %), plaću od 3801 do 4500 kuna imalo je 1607 radnika (27,6%), a plaću od 4501 do 5200 kuna primala su 1262 radnika (21,7%). Manje od mjesec dana radilo je 1435 sezonaca ili nije odgovorilo na pitanja. Plaće sezonaca su, s izuzetkom njih oko 20-ak posto, još niske, pa ne čudi, nažalost, da mladi radije odlaze u Irsku i Njemačku.
U nestašici radne snage oni poslodavci koji se još vode time kako naći što jeftinijeg radnika u sezoni moraju biti svjesni da su prošla vremena u kojima će radnici pristajati na loše uvjete rada i niske plaće u situaciji kad mogu otići u druge članice EU i zaraditi više.
Što obrazovaniji, to kritičniji
Lucić je na kongresu sociologa održao izlaganje “Sezonski posao kao poziv? Usporedba namjere nastavka rada u sezonskim poslovima s obzirom na obrazovanje za poslove u sezoni i razinu obrazovanja“, a mi smo dobili uvid u njegovo veliko istraživanje o zadovoljstvu sezonaca poslom u 2018. i radnim uvjetima. Sezonci iz kontinentalnih i priobalnih županija radili su u Poreču, Rovinju, Splitu, Dubrovniku, Hvaru, Makarskoj, Šibeniku, Umagu, Novalji, Puli, Rabu, Krku, Zadru, Vodicama, Rapcu, Vrsaru kao kuhari, konobari, trgovci, animatori, sobari, čistači, recepcionari, radnici u marini, dostavljači...
Problematično je što gotovo 2000 sezonaca ili njih gotovo trećina nije imala ni jedan slobodan dan u tjednu, što pokazuje da poslodavci, žele li zadržati radnike, još nisu svjesni posljedica takve politike. Osim toga, 2110 sezonaca radilo je više od 8 sati dnevno a manje od 10 sati, a njih 775 radilo je između 10 i 12 sati dnevno, dok je 12 i više sati radio 371 sezonac. Sedamnaest posto sezonaca od njih 45% koliko ih je radilo prekovremeno za taj rad nije plaćeno! Ipak, većina anketiranih sezonaca, njih 79%, zadovoljna je poslom kod poslodavca, a većina njih (70%) želi raditi i sljedeće sezone.
Među sezoncima bilo je najviše onih s trogodišnjom strukovnom školom (38,8%), trećina s četverogodišnjom strukovnom školom. No, što je veća razina obrazovanja radnika, manji je udio onih koji opet namjeravaju raditi u sezoni, pa je takvih samo 47,8% s fakultetom, navodi Lucić, nasuprot njih 66% s četverogodišnjom strukovnom školom i čak 81% s osnovnom školom ili bez škole.
No, potonjih je ukupno među sezoncima bilo samo 14,4%. Anketu među radnicima koji su se nakon sezonskog zapošljavanja prijavili u evidenciju nezaposlenih 2018. proveo je HZZ, a ispunila su je potpuno ili dijelom 7263 sezonca. Dobro je barem da je plaću redovito primalo 95,8% sezonaca, a 4,2% je onih kojima je plaća kasnila. Većina radnika, njih više od 4000, nije radila prekovremeno ili nisu odgovorili na to pitanje. Gotovo 2000 sezonaca uredno je plaćeno za prekovremeni rad, no problem je što su mnogi bili izloženi lošim radnim uvjetima.
– Oko 28% sezonaca nije imalo slobodan dan u tjednu i oni su bili manje zadovoljni poslom i rjeđe namjeravaju nastaviti rad u sezoni kod istog poslodavca u odnosu na one koji su imali minimalno jedan slobodan dan u tjednu. Izostanak slobodnih dana u tjednu češće je koincidirao i s kašnjenjem plaće, neplaćanjem prekovremenih. Ti nalazi ukazuju na manju skupinu poslodavaca u sezoni koje se može nazvati izrabljivačima – govori Lucić. To što je samo 20-ak posto sezonaca imalo neto plaću veću od 5200 kuna dijelom je, ističe, posljedica zastupljenosti u sezoni onih zanimanja koja se ubrajaju u niže plaćene poslove.
Važna i udaljenost do posla
– Neplaćeni prekovremeni sati, kašnjenje plaće i ekstremno dugo radno vrijeme od 12 sati dnevno imaju najveći negativan utjecaj na to što radnici ne namjeravaju ponovo sezonski raditi i što žele promijeniti poslodavca namjeravaju li ponovo raditi – kaže Lucić.
Također, na radnike koji ne žele ponovno raditi u sezoni negativno su utjecale najniže plaće, veća udaljenost od mjesta smještaja do posla, a sezonci iz kontinentalnih županija iskazali su za 10% manju namjeru rada u sezoni od onih iz priobalnih županija. Iz Osijeka je tako na moru radilo 849 sezonaca, a samo je njih 62,2% navelo da bi radili i iduće sezone. Poslodavci trebaju povesti računa o tome, ako im je stalo da radnike dugoročno uopće imaju, da im ipak ponude više žele li ih zadržati.
>> Pogledajte video: Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Inspekcija "domacima" ne smije doci, a i kad dodje svi se znaju.