Ratovi 90-godina prošloga stoljeća na Balkanu ostavili su pustoš na mnogim prostorima, brojne mrtve, nestale, invalide, silovane žene, razorene kuće... Za mnoge od tih zločina poznati su direktni izvršitelji ili nalogodavci koji su svih tih godina bili, u pravom smislu riječi, gospodari života i smrti, koji su odlučivali hoće li netko živjeti ili neće. Danas, dva ili tri desetljeća poslije svih tih krvavih događanja, neki od njih odgovarali su pred sudovima, dok neke nikada nije dostigla ruka pravde. Neki od njih nestali su iz javnosti, kako i treba biti, a neki od njih u visokoj su politici, načelnici su općina, gostuju na televizijama, pišu knjige...
Retorika podjela
Da je tako, potvrdilo je i Vijeće Europske unije koje, kada govori o Srbiji i BiH, navodi kako se mora “spriječiti bilo kakvo veličanje ratnih zločinaca” te da “svi politički akteri u BiH prevladaju retoriku podjela ukorijenjenu u prošlosti, okončaju veličanje osuđenih ratnih zločinaca i aktivno promiču pomirbu”.
– Tu postoje pravi i moralni razlozi. Ako je netko odslužio svoju kaznu, on je svakako rehabilitiran. Međutim, postoje i moralni razlozi i svakako nije normalno da ljudi koji su odgovorni za ratne zločine na bilo koji način budu u visokoj politici i po medijima. Tako se zapravo šalje poruka da se ništa nije dogodilo – kaže srbijanski politički analitičar Žarko Korać.
Govoreći na tu temu, Korać podsjeća na Vojislava Šešelja koji je čest gost medija te na generale Vojske Srbije Vladimira Lazarevića i Nebojšu Pavkovića.
Po medijima je, po izlasku iz zatvora u Hrvatskoj, često bio i Dragan Vasiljković poznatiji kao kapetan Dragan, dok je Nikola Šainović, odmah po izlasku iz zatvora, primljen u SPS. Na prošlim parlamentarnim izborima u Skupštinu Srbije ušao je i general Vojske RS Svetozar Andrić koji je, prema navodima Fonda za humanitarno pravo, 31. svibnja 1992., izdao zapovijed za osnivanje zloglasnog logora Sušica pokraj Vlasenice, kroz koji je “prošlo” više od više od 8000 muškaraca, žena, djece i staraca.
– Imali smo ove godine lijepu i pozitivnu gestu Verana Matića u Vukovaru. U isto vrijeme dok je Matić bio na Ovčari, gdje je kleknuo u počast ubijenima, u središnjem odboru SNS-a sjedi Veselin Šljivančanin koji je odgovoran za zločine počinjene u Vukovaru. To je politika vladajućih u Srbiji danas – istaknuo je Korać.
Slična je situacija i u BiH, gdje niz onih koji su na razne načine bili odgovorni za ratne zločine danas sjedi u skupim odjelima i s kravatama te donosi razne odluke. Urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) u BiH Denis Džidić kaže kako je u susjednoj državi niz takvih slučajeva te da to samo pokazuje koliko se malo učinilo u suočavanju s ratnim zločinima.
Predstavljeni kao heroji
– Napravilo je se nešto i dosta počinitelja ratnih zločina osuđeno je, ali je to malo naspram broja ranih zločina koji su počinjeni premalo. Tako se sve te presude relativiziraju i prave manje vrijednima. Isto tako sve to se često upotrebljava i kao sredstvo na osnovu kojeg se dobivaju glasovi na izborima i gdje se njih predstavlja kao žrtve montiranih procesa – rekao je Džidić.
Govoreći o takvim slučajevima u BiH, Džidić navodi kako je zastupnik u Skupštini RS-a Dragomir Vasić koji se po optužnici tereti za razne zločine u Srebrenici. Neka su od spornih osoba i Nenad Stevandić, Mićo Kraljević, Fikret Abdić, kao i ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić koji se dovodi u vezu sa zločinima počinjenima nad Hrvatima u Bugojnu. Do smrti su po medijima često bili i Rasim Delić i Momčilo Krajišnik. Na hrvatskoj strani u BiH spominju se najčešće imena Darija Kordića i Mije Zlatana Jelića. Politička analitičarka iz BiH Ivana Marić kaže kako takvih slučajeva ima na svim stranama te da se svi zapravo trude skriti svoje ratne zločine, a svoje zločince predstaviti kao heroje, dok se u isto vrijeme potenciraju zločini drugih.
– Pokušava se zapravo revidirati povijest tvrdeći kako su sudovi odgovorni za sve i da im je to zapravo namješteno. Zato sada i imamo situaciju da žrtve odgovorne za ratne zločine gledaju u Skupštini, kao načelnike, na televizijama i slično. U isto vrijeme pripadnici njihovih naroda ne vide ništa spornoga u tome jer su im ti isti ljudi donijeli ono za što su se borili, stvorili, državu, neovisnost i što već – zaključila je Marić.
Ne ne trpati Hrvatsku u isti koš sa svojom Srbijom vi istočni, strani komentatori. Hrvatska nikoga nije napadala, nije nogom kročila na tuđi teritorij, nije sijala minska polja po tuđoj državi, nije raketirala srpske gradove, nije otimala vrijednosti po Srbiji, u Srbiji nije niti jednom zasvirala sirena radi uzbune, Hrvatska nije bacala cvijeće na tenkove koji su razarali tuđu državu, Hrvati nisu prijetili da će "od Srbije ostati samo ono što se vidi s beogradske" katedrale" “, Hrvatska nije prozročila niti jedan "Vukovar" u Srbiji..i još cijeli niz sramotnih, bestijalnih stvari koje je udruženo, svjesno, strateški provodio srpski narod.