Velika Albanija nema političku podršku u Tirani, kao ni u Prištini

Vladimir Gligorov, 69-godišnji politolog i ekonomist na Institutu za međunarodne ekonomske studije u Beču, sin makedonskog predsjednika Kire Gligorova, pažljivo prati zbivanja u Makedoniji.

Koliko je ozbiljna situacija u Makedoniji?

Nije toliko ozbiljna kao 2001. zato što je politički cilj nerealan. Nema političke podrške ni na Kosovu, ni u Albaniji, ni kod albanskog stanovništva u Makedoniji. U Kumanovu se dogodio veoma težak incident s obzirom na to koliko je ljudi stradalo, ali to ne može ugroziti stabilnost zemlje. No, ovo se može gledati u kontekstu krize legitimnosti vlasti. Zahtijeva politički odgovor, što podrazumijeva prijevremene izbore uz neovisnu istragu.

Novine već crtaju demografski sastav zapadne Makedonije i veliku Albaniju.

U postkonfliktnim društvima imate ozbiljnih problema vezanih uza sve te paramilitarne i poslovno-militarne strukture i njihovu vezu s političarima, službama sigurnosti. To je složeno, to nije nešto što je vezano samo uz jednu ili drugu zemlju, a igra ulogu i činjenica da je značajan broj rukovodilaca na Kosovu potekao iz paravojnog miljea. To su polukriminalne, polumafijaške stvari. Ali, za razliku od devedesetih godina ili 2001., ne vidim ozbiljnu političku podršku ili ozbiljan politički program. Govori se o velikoj Albaniji, ali to za sada nije ničiji politički program. Ali, ako se Albanci gdje god žive na Balkanu ne budu mogli integrirati u EU, onda to postaje problem. Važno pitanje je prihvaćaju li Albanci, naročito oni izvan Kosova i Albanije, činjenicu da negdje mogu biti i manjina. Kao što i jesu manjina u Srbiji i Makedoniji. Ne možete inzistirati na tome da svuda gdje živite budete većina.

Mislite li da su zakasnili s projektom velike Albanije?

Ne vjerujem da je ikad mogao biti realiziran, to je tako očigledno kao što nikad nije bio moguć projekt velike Hrvatske ili velike Srbije. Ovo što se dogodilo na Kosovu bilo je predvidljivo i time smo tu stvar završili. Sad ovo što se predlaže da se mijenjaju srpske granice na Kosovu, srpske i hrvatske s BiH, albanske ili kosovske granice, to su politički projekti koji nisu imali smisla ni prije 10, ni prije 20, ni prije 50 godina.

Koliko EU snosi krivnju za stanje u Makedoniji?

EU odigrala je vrlo negativnu ulogu. To je primjer kad radite nešto za što znate da ne trebate raditi, ali radite jer riječ je o maloj zemlji koja nikoga ne zanima. To kako se EU iz godine u godinu ponaša prema Makedoniji pristajanje je na postojanje problema koji nije moguće ni definirati. Posljedica je toga da EU trenutačno ima vrlo mali utjecaj u Makedoniji, pogotovo na vladu, jer ne nudi ništa.

Je li se zbog toga Makedonija okrenula Rusiji?

Rusija je bila među prvima koja je priznala Makedoniju, jer je stalna članica Vijeća sigurnosti, ali političke i ekonomske veze s Rusijom su slabe. To ne može biti alternativa. Za Makeodniju je učlanjenje u NATO i EU apsolutni prioritet kad je riječ o stabilnosti i trajnosti te države. Problem je što EU, koja je svjesna toga, ne može naći dovoljno vremena ni interesa da to riješi.

Je li suština u tome da EU pritisne Grčku?

To nije neopohodno jer postoji presuda Međunarodnog suda pravde prema kojoj nije neophodno da ime bude dogovoreno da bi Makedonija mogla biti članica. Spor zbog imena ne bi trebao stajati na putu tome, Grčka se obvezala, ali ona to ne poštuje. Nisu potrebni pritisci. Jedna je mogućnost da članice EU, među njima i Hrvatska, prestanu zvati Makedoniju FYROM, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. To bi bio korak naprijed, da se stavi do znanja, ali da to ne može stajati na putu zemlji da se integrira u međunarodne ustanove. Sad zemlje EU nisu u stanju učiniti niti taj jedan simboličan korak.

>> Razbili bandu s Kosova koja je bila isplanirala pokolje po tržnicama