Velika Britanija izvozila bijelu djecu kako bi od "žutih" spasila Australiju

Sirotinjo, i Bogu si teška, stara je narodna izreka koja je nebrojeno puta bila potvrđena kroz povijest. Primjera u kojima se gaze siromašni, slabi i nemoćni ima na svakom koraku. No, posebno je skandalozno kad se u takvu rabotu uključi vlada neke države koja se k tome smatra i kolijevkom suvremene europske demokracije.

Stoga je svijet osupnuo podatak da je Velika Britanija od 1920. do 1967. godine svoju siromašnu i napuštenu djecu prisilno deportirala u druge zemlje, najviše u Kanadu i daleku Australiju. Djeca su bila iz siromašnih ili disfunkcionalnih obitelji te su bila pod zaštitom države. Umjesto da ih država štiti, ona je s njima imala posebne planove.

“Novi gospodari”
Govorili su djeci da su im roditelji mrtvi kako bi ona lakše pristala na odlazak. Obećavali su im bolji život, a u stvarnosti su djeca morala raditi teške fizičke i uglavnom neplaćene poslove na farmama. Nerijetko su djecu psihički i fizički maltretirali “novi gospodari”. U tom žalosnom razdoblju britanske povijesti, u kojoj su se na vlasti izmjenjivale različite političke elite, nesretna djeca nisu imala nikakvu zaštitu.

Deportirano je čak 150.000 djece u dobi od tri do 14 godina. Australske vlasti su posredno otkrile zašto su primale toliko siročadi. Objavljeni su dokumenti u kojima piše da australski političari žele naseljavati bijelce jer samo tako mogu sačuvati australsko društvo od dominacije žute rase. To je bio jedan od razloga zašto je Australija početkom pedesetih otvorila granice za imigrante s naših područja, i to bez obzira na njihova politička uvjerenja. Bilo im je bitno da stignu bijelci jer je strah od “žutih” bio važniji od bilo koje ideologije.

Dobro su došli svi iseljenici iz Europe, ali su najviše na cijeni bili Britanci, koji su “imali istu kulturu i način života”. Dostupni su brojni dokumenti koji pokazuju da su razne ugledne vladine i nevladine institucije sudjelovale u deportaciji djece. Tako jedan australski svećenik kaže da djeca imaju nisku inteligenciju te da im ubuduće ne šalju djecu tako “loše kvalitete”.

Isprika G. Browna
Možda je “loša kvaliteta” jedan od razloga zašto se britanska vlada tako lako odricala svojih ljudi. Djeca su dolazila iz siromašnih slojeva, bila su loše obrazovana te vjerojatno sklona devijantnom ponašanju. Stoga se od njih nije mogla očekivati neka korist, nego samo veliki problemi.

– Poslali su me u Australiju mimo moje volje. To je strašno – kaže Sandra Anker koja je imala samo šest godina kada je 1950. prisilno deportirana u Australiju. Ona je jedno od 7000 deportirane djece.

Zbog svega što je država učinila nesretnoj djeci, britanski premijer Gordon Brown će se ispričati svim oštećenima. Danas se australski premijer Kevin Rudd ispričao 500.000 djece koja su od 1920. do 1967. boravila u australskim sirotištima ili nekim drugim socijalnim ustanovama.