Nimalo iznenađena što su joj opet banuli na vrata, Adnana Milkić pripremala je papire za inspekciju. Na raznorazne kontrolore poslovanja njezine trgovine za prodaju svega što vam je potrebno za automobil već se navikla. Ovoga puta inspektori su u Auto Melku u Velikoj Kladuši, dućan nedaleko od graničnog prijelaza Maljevac, došli jer je dan prije Adnana isplatila puno povrata poreza kupcima iz Hrvatske.
– Imam cijeli bunt računa – kaže držeći u jednoj ruci telefon i okrećući se kupcu koji je taj tren Corsu sisačkih registracijskih oznaka parkirao ispred trgovine. Ivica Marčinković iz Čemernice u općini Gvozd stalna je mušterija bosansko-hercegovačkih dućana.
– Za novac koji u Hrvatskoj dadem za jedan dio za auto tu mogu kupiti dva – objašnjava Marčinković. Kupljene dijelove ugrađuju mu ovdašnji majstori jer je njihov rad jeftiniji pa, na primjer, pet sati rada automehaničar tu naplati 280 kuna.
– Po zupčasto remenje, diskove, pločice, akumulatore... dolaze nam kupci iz Karlovca, Zagreba, Dalmacije... – nabraja Adnana Milkić.
Dobro idu, veli, i automobilske i traktorske gume pa kaže da su prednje gume za traktor 88, a stražnje 798 konvertibilnih maraka, što, naravno, ovisi o dimenzijama. K tomu, kupci koji u Bosni i Hercegovini potroše više od 400 kuna u jednom dućanu imaju pravo na povrat PDV-a koji iznosi 17 posto. S tim povratom jedna prednja traktorska guma od 88 maraka zapravo stoji oko 300 kuna. U bosansko-hercegovačkim dućanima sasvim je svejedno imate li u džepu marke, kune ili eure. Primaju sve valute. Trgovci računaju da je jedna marka četiri kune iako je stvarni tečaj oko 20 lipa niži pa se zato bolje isplati plaćati karticama.
– Na 1000 kuna koje potrošiš na kartici uštediš još pedesetak kuna – objašnjava Senad Nuhanović iz Crnog Potoka nedaleko od Topuskog na kojeg nailazimo ispred prodajnog centra Bingo gdje je sa sumještaninom Alom Okićem i Dragicom Podčučom iz Topuskog trpao kupljene namirnice u prtljažnik svog Audija A4 na kojem su otprije montirane četiri zimske gume dimenzija 205/55/R16. Kad odbije povrat poreza, stajale su ga 1200 kuna. Montažu, balans i špur dobio je gratis. U sezoni montaže zimskih guma u Veliku Kladušu stizali su šleperi robe. Bosanko-hercegovački trgovci vjeruju da će se ista slika ponoviti i kad dođe vrijeme za stavljanje ljetnih guma. Samo, ako gume kupljene u BiH montirate prije no što ste ovjerili papire za povrat PDV-a na carini, ostat ćete bez prava na povrat poreza jer se montirane gume smatraju sastavnim dijelom automobila. No i tomu ima lijeka – može ih se ili montirati na poseban set naplataka pa tako prevesti preko granice i postaviti u Hrvatskoj, a još je bolje s robom u prtljažniku prijeći granicu, ovjeriti papire i zatim se odmah vratiti na besplatnu montažu i po povrat novca. Nuhanović je ovoga puta s društvom došao po potrepštine za kućanstvo i na račun plaćen 283,19 konvertibilnih maraka dobit će 41,15 maraka povrata poreza.
– Natrag dobijete zapravo 15, a ne 17 posto povrata poreza, ona dva posto negdje se putem do granice i natrag izgube, ali svejedno se isplati. Kupila sam papriku, tu je četiri marke kilogram. Banane su u Topuskom 14 kuna, a ovdje 1,60 maraka, odnosno oko šest kuna. Šećer je 1,20 maraka, manje od pet kuna, a u Topuskom ga plaćam osam – govori Dragica gurajući preko neočišćenog i zaleđenog parkirališta prazna kolica. – E, ovo me ljuti. Toliki im novac ostavljamo, a oni nisu u stanju ni parking očistiti. Sad im idem prigovoriti – kaže Podčuča pa se stade žaliti Ibrahimu Suljanoviću, poslovođi u Bingu. Nije bila ni prva ni zadnja taj dan koja se zbog toga bunila, ali to baš i nije puno vrijedilo. Jer, ovaj trgovački centar opskrbljen je svime i svačime, ima tu i hrane i odjeće, obuće, bijele tehnike, namještaja..., ali ne i zaposlenika koji bi lopatao snijeg.
– Najbolje ide prehrana – kaže Suljanović zastajući ispred košare u kojoj su bile plahte na gumu za bračni krevet po cijeni od 9,90 maraka. Prije no što je krenuo kući, Nuhanović je natočio spremnik gorivom i tako još jednom uštedio.
Po glavi se može iz Bosne iznijeti robe u vrijednosti 300 eura, na ulja i maziva nema povrata, baš kao ni na alkohol i cigarete, al’ tol’ko smo jeftiniji da se vašima opet isplati
– Razlika nikad veća. U nas je benzin danas 7,5 kuna, ako platite karticom, još je dvadesetak lipa jeftiniji. Mi ovdje živimo od dijaspore i dućana uz granicu – kaže Ibrahim Miljković, zaposlenik crpke Grand benz na kojoj je litra Inina ulja oko 25 kuna.
– Po glavi se može iz Bosne iznijeti robe u vrijednosti 300 eura, na ulja i maziva nema povrata, baš kao ni na alkohol i cigarete, al’ tol’ko smo jeftiniji da se vašima opet isplati – objašnjava. U Velikoj Kladuši nekoliko je benzinskih crpki, baš kao i trgovina autodijelovima.
Lijek za sve
Stajemo kod Šampiona, autopraonice i vulkanizerske radnje vlasnika Anela Bekanovića kod kojeg se četiri kompletna pranja vozila naplaćuju po 40 kuna, a peto je pranje gratis. Nema roka u kojem se besplatno pranje može iskoristiti. Montaža i balans guma kod Anela stoje 120 kuna. Ista se usluga u Kladuši može naći i za 40 kuna manje, ali kod vulkanizera koji, za razliku od Anela, rade na crno. Prolazeći pokraj trgovina načičkanih uzduž glavne prometnice u centru Velike Kladuše, zaustavljamo se kod privatne ljekarne Centar. Farmaceutkinja Ana Mrkić kaže da kupci iz Hrvatske k njima dolaze zbog jeftinijih lijekova, ali i zbog stručnosti i ljubaznosti. Najprodavaniji je Caffetin proizvođača Alkaloida iz Skoplja. Košta dvije marke, a u nas je desetak kuna skuplji, baš kao Plivin Maxflu koji ovdje stoji 8,5 maraka.
– Sirupi za skidanje temeprature su od tri do šest maraka, analgin je marku i 80 feninga, Andol dvije marke, Lekadol 3,5 maraka. Dobro ide i Rhinostop – kaže Ana. Odmah do ove nalazi se gradska ljekarna u kojoj je Caffetin 20 feninga skuplji nego u privatnoj apoteci. Od centra se spuštamo prema izlazu iz grada, prolazeći putem pokraj robne kuće i niza malih dućana u kojima se nude razni proizvodi i usluge. Tu je i optičarska radnja u koju Hrvati dolaze po jeftinije dioptrijske naočale, zatim servis mobitela gdje se prodaju jeftinije baterije... Cesta je loša i neočišćena i njome, skrenuvši s glavne prometnice, po ledu stižemo do gradske pijace Trnovi koja radi utorkom, subotom i nedjeljom od 5 do 16 sati. Ćamil Latić tu naplaćuje parking. Jedna marka za cijeli dan.
– Niko mi još nije osto dužan – hvali se.
– Što vam Babo ne očisti cestu – pitamo tog zaposlenika kladuškog komunalnog poduzeća.
– Čisti on, čisti. Al’ nema čime. Dok se vratio iz zatvora, sve su pokrali – pravda Ćamil najpoznatijeg stanovnika Krajine, Fikreta Abdića Babu, od jesenas općinskog načelnika.
– Hoće li Babo otvoriti kakav dućan? – zanima nas. Kladušani kažu da bi on radio, ali mu politika iz Sarajeva ne da pa je sada samo načelnik koji zapravo ništa ne može učiniti. Na ulazu u tržnicu oglasna je ploča s raznim obavijestima što se sve smije, a što ne smije prodavati pa tako uočavamo da je prodaja zlata, dragog kamenja te drugih plemenitih metala zabranjena. Baš kao i prodaja duhana i duhanskih proizvoda. Malo dalje od te ploče stoji muškarac ispred kojeg je kartonska kutija puna duhana u pakiranju od po kilogram. Prodaje ga za sto kuna, no on se ne smije prenijeti preko granice. Kao i u Kladuši, i u nas je prodaja duhana ilegalna. Samo što je u Hrvatskoj kilogram duhana između 200 i 300 kuna.
Na tržnici nije moguće plaćati karticama, ali je sav novac prihvatljiv. Da biste prošli jeftinije, konvertibilne marke možete kupiti u mjenjačnici u Hrvatskoj i tako na sto maraka uštedjeti desetak kuna.
– Mi primamo sve pa dođe Dragan iz Hrvatske i zamijeni nam pare – kaže Sanela, prodavačica obuće. Na njezinu štandu u tijeku je akcija i sve zimske cipele stoje po 160 kuna. Ima tu i tenisica – Adidas, Nike, Salomon... Naravno, ne originala. Ovisno o modelu, cijene su od 100 do 200 kuna.
– Imam tursku i mađarsku robu. Turska je kvalitetnija – izgovara Sanela dok nam sa štanda nasuprot njezina maše Suada, prodavačica zavjesa koje prodaje po cijeni od 28 do 60 kuna za metar. U centru grada ima krojačku radnju gdje će vam za četiri kune po metru zavjese sašiti za dva-tri sata, taman da obavite kupnju i za 24 kune pojedete veliku porciju ćevapa bilo na tržnici ili u gradu, kod Kajte u Kvartu. Na ovoj tržnici, nedaleko od koje je u Abidovu restoranu najbolja janjetina, Šefik Šahinović prodaje trenirke, ženske su 45 maraka, muške 60. U ponudi su Puma, Nike, Adidas..., sve, ne krije to, lažnjaci: – Na istom mjestu gdje ja nabavljam robu nabavljaju je i neki ko fol prodavači originala iz Zagreba – kaže Šefik čije su trenirke pristigle s Arizone, najveće tržnice na području bivše države.
U Maljevcu bez dućana
Arizona, popularno nazvana Koridor, nalazi se nedaleko od Brčkog i danas je podijeljena na brčanski i gradačački dio. Anita Škaljac iz Karlovca zastaje kod Šefikova štanda i, malo razgledavši robu, odlučuje se za trenirku za tinejdžericu.
Na Trnovima je u ponudi i dječja odjeća i obuća. Fehima Nanić na pijaci prodaje ženske gaće, komad za marku. Grudnjaci su pet maraka. Dok hodamo između tezgi, nailazimo na maleni stolić na kojem je izložena zabranjena roba – zlatni i srebrni nakit. Tu je i precizna vaga pa kupci iz Hrvatske, usfali li im novca, mogu gram zlata “utopiti” za 132 kune. Ako kupuju, onda je gram dvostruko skuplji. Na samoj tržnici ubire se placarina pa ima i onih prodavača koji robu prodaju s vanjske strane ograde. Hašnija je donijela vlastite proizvode i za svaki cijenu izgovara u drugoj valuti; sudžuk je deset maraka, tvrdi sir pet eura, a grah 20 kuna. Nasuprot tržnice trgovina je i proizvodnja namještaja Export import Dallas. Vlasnik Hašim Karačić i zaposlenica Zerina Babić uvode nas u prodajni salon u koji kupci iz Hrvatske dolaze po kuhinje izrađene po mjeri, spavaće sobe, stolove... Komplet sastavljen od trosjeda, dvosjeda i fotelje ovdje se može naći za 3200 kuna. Ako vam zaposlenici Dallasa dostavljaju i montiraju robu, trgovina će se sebi zadržati povrat poreza. Kod Karačića je moguće plaćanje na rate, putem potrošačkog kredita banke. Na sav izloženi namještaj nema dodatnih troškova, poput podnica, madraca, ukrasnih jastuka, kućanskih aparata.
– Košta onoliko koliko piše. A za prijevoz se, ako je dalje, lako dogovorimo – kaže Karačić čiji zaposlenici voze ture do Rovinja, Rijeke, Zagreba, Karlovca, Ogulina...
Dva metra “obične” kuhinje sa sudoperom ovdje stoje 1800 kuna, no ima i onih luksuznih i modernih kuhinja od 40 tisuća kuna. One su izrađene kvalitetnih materijala, imaju ugradbeni hladnjak, ledenicu, napu, štednjak, pećnicu, sudoper i perilicu posuđa marki Gorenje ili Beko, ovisno o želji kupca.
– Kod ovih skupih kuhinja ne naplaćujemo ništa, neovisno o kilometraži – kaže Karačić.
Razmišljajući o tome kako Hrvati u Bosni kupujući štede pa trgovina u pogranična mjestima s bosansko-hercegovačke strane granice cvjeta, dok s naše strane granice u Maljevcu dućana i nema, obilaznicom koja iz Kladuše vodi prema granici stižemo do trgovačkog centra Sudo-Luka. Arifa Barjektarević i Izeta Ćufoković kažu nam da tu kupci iz Hrvatske najviše novca ostavljaju za kavu, cigarete i pivo. Gajba Ožujskog ili Karlovačkog stoji 84 kune, pedesetak kuna manje nego u nas. Još je veća ušteda na šteki cigareta. Bilo bi posla i za ovdašnje stomatologe čije su usluge također jeftinije nego u nas, ali problem je što bi k njima ljudi najradije dolazili vikendom, kada se na granici u koloni čeka po nekoliko sati zato što se nekako prečesto događa da “sustav padne”. Senad Nuhanović iz Crnog Potoka zato izbjegava odlazak u Bosnu u dane vikenda te uoči i nakon praznika. No na put će krenuti pogodi li se da u to vrijeme mora platiti račun za internet. Naime, Senad se koristi mrežom bosanskih operatora jer u Crnom Potoku, selu u Hrvatskoj, internetskog signala hrvatskih operatora nema.
>> Fikret Abdić izašao iz zatvora, dočekalo ga više od 3000 pristaša
U sveopćoj krizi narod se snalazi kako zna i umije...I neka, imaju pravo.