Najbolji način da se volja birača na nedavnim izborima vjerno pretoči u stabilnu vladu bilo bi formiranje velike koalicije, tehničke vlade ili vlade stručnjaka, koju bi u parlamentu podržale tri stranke koje su na izborima osvojile najviše glasova – SDP, HDZ i Most.
Iako to nije uobičajeno u hrvatskoj političkoj tradiciji, koja je u zadnjih 15 godina evoluirala prema jasnom dvostranačju, postoji nekoliko dobrih razloga zašto bi valjalo razmotriti tu opciju, i jedan loš protiv: Jedini pravi pobjednik ovih izbora je Most, skupina lokalnih čelnika okupljenih oko reformskog programa, čiji je uspjeh pokazao dvije stvari: a) da građani žele promjene, i to promjene u smjeru suvislih protržišnih reformi, a ne populističkih eksperimenata; i b) da ne vjeruju nijednoj od dviju velikih stranaka da takvo što može ostvariti.
Vladajući SDP pokazao je ozbiljan nedostatak vizije i ambicije te jasnu namjeru da zemlju i dalje vodi izbjegavajući bilo kakvo suočavanje sa stvarnim problemima. Kampanju je vodio na poruci kontinuiteta, populističkih poteza poput konverzije kredita u švicarskim francima i eksplicitnom protivljenju radikalnim promjenama (rast, a ne bolni rezovi).
HDZ, izazivač od kojega bi se očekivalo da potiče promjene, krenuo je tim putem naručivši gospodarski program od bavarskog IFO instituta, ali se u ključnom trenutku preplašio vlastita radikalizma pa na kraju s tim programom nije izašao u javnost. Dodatni je problem i vjerodostojnost stranke koja je Hrvatsku vodila 17 od 25 godina, i ozbiljne sumnje kod značajnog dijela biračkog tijela može li ona uopće drukčije.
Međutim, nakon relativnog izbornog neuspjeha, a pod pritiskom uspjeha Mosta, obje su velike stranke u pregovorima o sastavu nove vlade svoje pozicije okrenule za 180 stupnjeva, natječući se u tome koja će javnosti dokazati da su reforme koje predlaže Most, ujedno i ono što su oni ionako planirali napraviti, ali eto – nisu se usudili ići s time u kampanju.
Pvri put u Hrvatskoj imamo ozbiljan konsenzus svih političkih aktera oko toga što treba napraviti. To nije mala stvar, znajući da smo ionako cijelo vrijeme znali što treba (postoji niz dokumenata koji to potvrđuju), samo je uvijek nekako falilo te famozne političke volje da se to provede.
Taj konsenzus nije moguć bez Mosta, ali je Most preslab da ga sam provede.
Koalicija Mosta i samo jedne od dviju stranaka, dokazano neuspješnih u provođenju reformi, ne bi bila garancija uspjeha, i bila bi opasna za sam Most – najvažniji katalizator promjena na političkoj sceni. Ali tehnička vlada koju bi poduprle obje stranke u okvirima ugovora temeljenog na unaprijed dogovorenim reformama, imala bi šanse za uspjeh.
Jedini argument koji se spominje protiv ovakvog scenarija oslanja se na pretpostavku o nepomirljivosti dvaju ega – tobože je nezamislivo da se dvojica lidera dogovore i zajednički rade u vladi odnosno parlamentu.
Ali, koliko je taj argument uopće suvisao? Može li cijela zemlja i njezinih 4,3 milijuna stanovnika biti talac dvaju ega, koliko god oni bili jaki ili izraženi? Možda je vrijeme da se ta dva ega uklope okvir u koji su ih stavili sami birači: “niste dobili povjerenje da upravljate zemljom, lijepo se dogovorite”
>> Petrov: Ostajemo kod reformske vlade s HDZ-om i SDP-om, a Prgometu želim sreću
Vlada kojoj bi na čelu bio SDP bila bi po našu zemlju jednako katastrofalna kao i Vlada kojoj bi na čelu bio HDZ. Ni jedna ni druga mogućnost ne valjaju i toga su ljudi većinom svjesni, a jedini koji zagovaraju samo jednu ili samo drugu stranu poduprtu mandatima MOST-a stranački su uhljebi ili stranački "vojnici"- ljudi potpuno ispranih mozgova koji iz ideoloških razloga pristaju bezrezervno uz svoju stranku, pa ma koliko ona štetna bila za Hrvatsku. Dakle, MOST i njegov projekt Vlade u koju bi ušli najbolji stručni ljudi iz OBJE velike stranke, ljudi koji su manje političari a puno više pametni ljudi koji znaju što treba napraviti i imaju i volje i znanja to provesti, te u kojoj bi bili također i nestranački stručnjaci plus stručnjaci iz MOST-a s Petrovim na čelu kao premijerom jer on jedini ima za to moralni kredibilitet (MOST je većinom na njegovoj pojavi i izjavama dobio toliko glasova i to treba jasno reći!), najbolje je rješenje. I to ljudi većinom žele. Na žalost, mediji i profesionalni političari raznih boja, uhljebi bez imalo moralne i svake druge odgovornosti, već danima nastoje svim silama razoriti tu pokretačku, reformsku snagu MOST-a, a sve da bi ostao status quo i nastavio se jalovi polaritet dviju samo naizgled suprotstavljenih i u stvarnosti nimalo različitih stranaka. Pozdravljam zato ovaj članak kao rijetki glas razuma i potpisujem ga od prvog do zadnjeg slova. Bravo, Huiću!