Što će sve Hrvatskoj donijeti punopravno članstvo u Europskoj uniji u pogledu infrastrukturnih prometnih projekata, pitanje je na koje ćemo lako dati odgovor. Ako pogledamo koje su to prometne grane na kojima baziramo gospodarski razvoj i povećanje broja zaposlenih, odmah ćemo uočiti da se prioriteti naslanjaju na one iz tekućeg planskog razdoblja, tj. na one koji su financirani iz pretpristupnih programa. A to su željeznički i riječni promet kojem svakako treba dodati zračni sektor i sektor morskih luka.
Danas se sve više govori o razvoju grada Rijeke kao velike luke. Uz prognoze da bi se današnji kontejnerski promet trebao popeti sa 200 na 600 kontejnera godišnje, jasno je da će Rijeka u toj vrsti prometa igrati značajnu ulogu. No priča ovdje tek započinje. Jer sav teret koji dođe do Rijeke svoj put dalje mora nastaviti cestom ili željeznicom. Kako je željeznica u ovom slučaju puno ekonomičniji način transporta, logično je razvijati željeznicu, odnosno izgraditi i modernizirati prugu od Rijeke do Botova na mađarskoj granici.
Modernizacijom i dogradnjom postižu se veće brzine prometa što u konačnici vodi još manjoj cijeni prijevoza. To je najboji put ka integraciji i modernizaciji hrvatske prometne infrastrukture vezane uz TEN-T koridore. Primjer projekta je izgradnja dionice željezničke pruge od Dugog Sela do Križevaca u dužini od 39 km, a čije se financiranje planira iz strukturnih fondova. Procijenjena vrijednost tog projekta je oko 200 milijuna eura od čega iz EU fondova očekujemo oko 170 milijuna eura dok bi ostatak od 30 milijuna eura bio hrvatski udio u tom projektu. Tim bi se projektom rekonsturirao postojeći i izgradio drugi kolosijek, izgradio bi se jedan novi i rekonstruirala 3 postojeća kolodvora, rekonstruirala 2 stajališta, osiguralo elektroničko osiguranje za brzine od 160 km/h.
• Izgradnja nove KM (60 km) i rekonstrukcija postojećih EVP-a, osiguranje prometa pomoću "centralnog bloka“ u elektroničkoj izvedbi za obostrani promet, ugradnja ETCS sustava za kontrolu kretanja vlaka razine 1., ugradnja nove TK infrastrukture...
Hrvatska je odlučila razvijati riječni promet ulaganjem u riječne luke Osijek, Vukovar, Slavonski Brod i Sisak, pokrivajući tako naše najveće rijeke, Savu, Dravu i Dunav. Europski je trend, ali i direktiva, preusmjeravanja robnih tijekova, pogotovo za rasute terete, na unutarnje plovne putove jer je prijevoz riječnim putem jedan od najrentabilnijih. Cijena riječnog prijevoza je 7,3 EUR za 1000 tkm (tona kilometar), u željezničkom prometu cijena je 8,7 EUR za 1000 tkm, a u cestovnom prijevozu iznosi čak 112,6 EUR za 1000 tkm. Uzmimo za primjer luku na unutarnjim vodnim putevima Osijek i projekt njene obnove i nadogradnje.
Položaj Luke Osijek prema glavnim prometnim pravcima određen je njezinim središnjim položajem na prostoru istočne Hrvatske. Područje Slavonije i Baranje predstavlja prirodnu i prometnu usmjerenost zapadne i srednje Europe prema jugu, dakle, prema Jadranskom moru te jugoistoku Europe i Azije. Na tom prostoru križaju se dva vrlo važna europska prometna koridora: X. koridor – u smjeru zapad– istok, a čini ga autocesta Zagreb – Lipovac, željeznička pruga Zagreb – Vinkovci i dalje na istok te plovni put rijekom Savom i naftovod; kao i V. C koridor – u smjeru sjever – jug, a proteže se od Budimpešte preko Osijeka i Đakova te dalje dolinama rijeka Bosne i Neretve do Ploča. Taj koridor čine: državna cesta D 7, autocesta (u izgradnji), plovni put Dunavom, Dravom i budućim višenamjenskim kanalom Dunav –Sava te željeznička pruga B. Manastir – Osijek – Đakovo – Strizivojna preko Bosne i Hercegovine do Ploča.
U Osijeku se planira izgradnja terminala za pretovar rasutih tereta kojim bi se obuhvatila izgradnja obale u dužini 260 m, izgradnja kolosijeka 500 m i kranske staze 300 m, postrojenje za pretovar zapremine 60 m³, portalna dizalica nosivosti 30 t, brod potiskivač, zatim izgradnja i rekonstrukcija južne obale lučkog bazena što obuhvaća izgradnju 600 m okomite obale, rekonstrukciju postojeće obale u dužini od 330 m, kontejnerski terminal, RO-RO terminal, terminal za tekuće terete, izgradnju intermodalne infrastrukture zapadnog dijela luke Osijek. Vrijednost tih projekata je više od 100 milijuna eura, a projekti su dio indikativne liste projekata za financiranje iz strukturnih i kohezijskog fonda. Važnost te investicije još je i veća doda li se tu još i izgradnja tvornice bioetanola koju će financirati američki investitor sa 100 milijuna eura.
Projekt izgradnje luke i gospodarske (poslovne) zone na lučkom području te izgradnje tvornice bioetanola, a s obzirom na sveukupnu visinu investicija (više od dvije milijarde kn) od ogromnog je značaja za Osijek i Osječko-baranjsku županiju, ali i šire. Realizacijom predviđenih ulaganja u Luku Osijek ona će postati prva hrvatska riječna luka bazenskog tipa s usvojenim europskim standardima poslovanja te će biti snažna logistička podrška hrvatskom gospodarstvu.
U budućem planskom razdoblju valja istaknuti značajne investicijske projekte čija je baza temeljena na godišnjim prognozama rasta prometa. Jedan od takvih projekata u zračnom sektoru svakako je i projek "Rekonstrukcija pristanišne zgrade C Zračne luke Dubrovnik" u vrijednosti od 40 milijuna eura.
Zračna luka Dubrovnik ima iznad prosječni rast prometa 2000.-2010. u iznosu od 13%, a izgradnjom novih kapaciteta omogućit će se prihvaćanje većeg broja putnika što će generirati brži razvoj regije i mobilnosti stanovništva i u konačnici osigurati siguran prihvat zrakoplova i putnika.
Projekt: “Izgradnja pristanišne zgrade C” čini posljednju fazu cjelokupnog projekta “Rekonstrukcija pristanišnih zgrada A, B i C”. Projekt je faza veće inicijative jer kroz novu pristanišnu zgradu omogućit će se organizacija svih modela intermodalnog transporta, pri čemu ističemo primat zračnog prometa u ovoj regiji zbog geografskog položaja, te potrebu njegove integracije s cestovnim i pomorskim prometom radi veće protočnosti prometa prema Dubrovniku.
I taj se projekt planira financirati iz strukturnih fondova u iznosu od 75%, dok ćemo sami osigurati 25% sredstava.