- Kad ste se vi toliko potrudili pronaći me, ja sam se potrudila k vama doći iz Novalje - kazala je Jelica Šonje - Lovrić svojim bivšim učenicima, prvoj generaciji kojoj je bila učiteljica u Područnoj školi Orehovica. Naime, u istoj zgradi koja je izgrađena 1842. godine okupilo se tridesetak od 51 učenika koliko ih je bilo u razredu učiteljice Jelice generacije 1958/59.
Tražili do Australije
Šestero od njih je, nažalost, već umrlo, a Josip Sente i Štefica Valjak potrudili su se pronaći i okupiti osnovnoškolske kolege od Orehovice i ostalih dijelova Zagorja preko Zagreba, Dugog Sela, Sesveta, Varaždina, Lendave, Bjelovara sve do Münchena i Australije. Naravno, mnogi od njih nisu se ni prepoznali, a nakon prozivke u razredu gdje su i nekad sjedili, mnogima su potekle i suze. Sjetili su se nestašluka, bezbrižnosti, teškog života u tada prilično zaostalom dijelu Zagorja... Putevi su im se kasnije razišli i svaki je, predstavljajući se, imao svoju životnu priču. Tomislav Pavlek, u 38 godina koliko je Australiji, u Hrvatsku je sada došao šesti puta.
Neće se vratiti
- Ne vjerujem da ću se ikada vratiti. Supruga i ja dosta smo tugovali ostavivši roditelje, ne možemo sad ponovno tugovati za djecom - rekao je. Ružici Jambrek bio je susret s učiteljicom izrazito emotivan jer je upravo ona obilježila njezin daljnji život u kojem je ona odabrala isti poziv. Da je bio zločest u školi priznao je Antun Siketić koji je ostao živjeti na rodnoj grudi, a Josipu Sente koji se školovao kao odrasla osoba suze su potekle kad se sjetio što je i kako bilo ovih 55 godina u kojima je teško stekao sve što ima, a najviše se diči svojom dvojicom sinova, diplomiranom pravniku i akademskom glazbeniku.
A učiteljica se sjetila krupnih i radoznalih očiju i prvog dolaska kad ju je iz Bedekovčine u Orehovicu dovezao općinski činovnik na motoru. Bio joj je tu prvi razred i prvi sat, a sudbina je htjela da završi svoj studij povijesti nakon kojeg je nekoliko godina predavala u Križevcima, a zatim, do mirovine u Rijeci. Od kada je Krapinskog festivala učiteljica Jelica ga redovito prati kako bi se prisjetila lijepog zagorskog narječja i prekrasnog kraja.