Za ograničen broj posjetitelja otvoren je najveći svjetski muzej, Veliki egipatski muzej, u cijelosti, pretpostavili ste već, posvećen egiptologiji. Tako je to od 6. veljače, što znači da službeno otvorenje ponešto kasni s obzirom na to da ga je i Ahmed Eissa, egipatski ministar turizma i starina, još u srpnju lani najavio za negdje između listopada 2023. i veljače 2024. godine. Ali nipošto se to Egipćanima ne može zamjeriti jer radi se doista o nevjerojatnoj građevini, odnosno muzejskom kompleksu, koji se prostire na lokaciji od 50 hektara, što bi bilo negdje kao 50 nogometnih igrališta, s muzejskim prostorom od 90.000 kvadrata. Louvre se, za usporedbu, prostire na 73.000 kvadratna metra.
Dakle, ne postoji u svijetu arheološki muzej ovakve veličine, a namjera je Egipćana vrlo očita – više ne žele da priče o povijesti njihove zemlje pričaju institucije iz Europe i Sjedinjenih Država, već oni sami. Stoga su na ovom mjestu okupili 50.000, prema nekim izvorima i 100.000, predmeta od kojih 30.000 nikada do sada nisu izlagani javnosti. Samo će se iz kolekcije vezane uz faraona Tutankamona izložiti 5000 predmeta, od kojih 2000 javnost do sada nije vidjela.
Svake godine ovdje se očekuje pet milijuna turista. Tako se gradi i novi aerodrom, zgodno nazvan Sphinx International, kako bi se mogao primiti takav posjet, ali je to i zbog toga što se novi muzej nalazi i blizu novog administrativnog središta Egipta koje se gradi nedaleko od Kaira te piramida u Gizi. Dio je nove vizure tog područja koju egipatska administracija naziva Giza 2030. Međutim, pitanje je hoće li Egipćani u cijelosti moći usmjeravati budućnost muzeja kako su zamislili i koliko će on biti objektivan prema povijesti s obzirom na to da se njegova gradnja umnogome financira iz Japana, gradi ga veliki belgijsko-francuski graditelj, ipak u suradnji s lokalnom kompanijom, ali sve nadzire egipatska vojska.
Plan je za gradnju takvog megamuzeja bio začet 1992. godine, kada je tadašnji predsjednik Hosni Mubarak ostavio parcelu na samo dva kilometra od piramida u Gizi za takvu svrhu. I bilo je to zato što je muzej na Trgu Tahrir postao premalenim da primi sve zainteresirane posjetitelje, a bilo ih je barem 7000 u prosjeku. Prošlo je još deset godina dok Mubarak nije položio kamen temeljac u siječnju 2002. godine. Da će muzeja sasvim sigurno biti, dokazalo se premještanjem 3200 godina stare i 11 metara visoke statue Ramzesa II. s kairskoga Ramzesova trga na lokaciju budućeg muzeja.
Projekt je krenuo kada je 2007. godine osiguran kredit od japanske Banke za međunarodnu suradnju od 300 milijuna dolara. Egipatska vlada dodala je 147 milijuna, a ostatak od tada planiranih 150 milijuna prikupljao se donacijama i od međunarodnih organizacija. Raspisan je 2002. međunarodni natječaj za arhitektonski dizajn muzeja, na koji je stiglo 1557 prijedloga iz 82 zemlje, što ga je učinilo drugim najvećim takvim natječajem u povijesti; najveći je, barem koliko znamo, bio onaj za Guggenheim Helsinki koji je okupio 1715 prijava. U natječaju pod nadzorom UNESCO-a i Međunarodne organizacije arhitekata (UIA) pobijedio je dublinski studio Heneghan Peng koji je imao završiti do 2009. godine projekt prema kojem će se muzej graditi. Za projekt konstrukcije bili su zaduženi britanski stručnjaci. On uključuje i muzej za djecu, konferencijski centar, auditorij, prostore za konzervaciju arheoloških nalaza i vrtove.
POVEZANI ČLANCI:
U međuvremenu, uz inflaciju i druge troškove izazvane pandemijom kroz poremećaje u opskrbnim lancima i troškove materijala, cijena je muzeja dosegnula gotovo milijardu dolara, a i dalje najviše novca dolazi od spomenute japanske financijske korporacije, radove provode Orascom Construction iz Egipta te belgijsko-francuski BESIX, koji je i jedna od najvećih svjetskih građevinskih tvrtki. Ali, radove budno nadzire egipatska vojska, odnosno njezino inženjerstvo. Dakle, središnja izložba bit će ona posvećena Tutankamonu, na kojoj će se prvi put nakon njegova ukopa 1323. godine prije Krista okupiti 5000 pronađenih artefakata. Velika vrijednost s obzirom i na to da je njegova grobnica pronađena prije 100 godina. A među tim su predmetima i njegovi zlatni tronovi, prstenje, čarobni amuleti, ukrašene kutije, kočije i poznata zlatna pogrebna maska. U muzeju na kairskom Trgu Tahrir do sada je bila izložena samo trećina tih predmeta.
Poznati njemački Atelier Brückner uredio je prostorije dvije galerije u kojima će ti predmeti biti izloženi, a namjera je pokazati kako je živio Tutankamon te kakva je bila kraljevska moda tog vremena. No, još 70 posto predmeta vezanih za vjerojatno najpoznatijeg egipatskog faraona još nije znanstveno analizirano pa o njima nikada nije ništa ni napisano. Sve se to konzervira u konzervatorskom odjelu koji se nalazi deset metara ispod zemlje te u njemu rade 144 konzervatora i istraživača od kojih je 66 žena. Svi oni imaju cilj napisati barem 20 znanstvenih radova godišnje o predmetima kojima se bave.
Recimo, novinari Naturea imali su priliku vidjeti neviđeno rijetkost – borbeni oklop koji je pripadao samom Tutankamonu, a koji je napravljen od tkanine i životinjske kože. To je i jedan od predmeta koje će javnost moći vidjeti prvi put. U muzeju će svoje mjesto pronaći i dva broda što su pripadala faraonu Khufu iz četvrte dinastije koja je vladala prije 4600 godina; jedan od tih brodova također nikada nije pokazan u javnosti. Brodovi su napravljeni od libanonske cedrovine, a pronašao ih je egipatski arheolog Kamal El-Mallakh 1954. godine. Jedan je poznat javnosti, bio je izložen u malom muzeju blizu Velike piramide, a riječ je o najstarijoj svjetskoj brodolikoj strukturi. Težak je 45 tona, dug 44 metra, a širok šest. Prije tri godine prenesen je u metalnoj kutiji u ceremoniji koja bi inače trajala 20 minuta, a tada je sve potrajalo cijeli dan. Drugi brod javnost će moći vidjeti tek nakon konzervacije.
VIDEO Sjeverna Koreja obustavila slanje balona sa smećem u Južnu Koreju