Veliki povratak ugljena

Energetska strategija, koju se toliko dugo čekalo, usprkos tome što ne daje detaljna rješenja za energetsku budućnost, sada pokazuje da su u njoj na velika vrata ponovno ušli ugljen i nuklearna energija. I dok su nuklearke još izrazito stvar političke odluke, orijentacija na ugljen izgleda da je ipak stvar novih odnosa na svjetskom i europskom tržištu. Nafta je, usprkos trenutačnom padu cijene, ipak energent kojega nema previše i pitanje je što će se dogoditi s cijenom kada se globalna svjetska recesija smiri.

Plin je, s druge strane, nesiguran zbog mogućih opasnosti od prekida plinovodnih veza do cijene koju trenutačno cijeloj Europi diktira Rusija. U toj konstelaciji odnosa našla se i HEP-ova strategija, koja kao jedan od najvažnijih ciljeva smatra diversifikaciju energenata kako se ne bi ostalo samo na jednom od njih.

Zbog toga su tu već postojeće hidroelektrane, predviđene su nove plinske elektrane u Slavoniji i Dalmaciji, a ostalo je otvorenim pitanje na koji način riješiti Plomin. Sadašnje termoelektrane, od Plomina 1, koji je sagrađen 1969. godine i snage je od 120 megavata, kao i Plomin 2, koji je sagrađen 2000., snage 210 megavata, traže nova rješenja. Zbog toga je i najkonkretniji prijedlog HEP-a da se umjesto stare TE Plomin 1, koja odlazi u povijest, za nekoliko godina napravi novi Plomin 3, koji bi, prema namjerama stručnjaka, trebao imati snagu od 500 megavata.

No, zašto ugljen? Prije svega jer se dosad već u Plominu koristio ugljen, luka je organizirana za dopremu, ugljen je prilično jeftin u usporedbi s ostalim energentima i, na kraju, ima ga dosta za budućnost.

S druge strane, Hrvatska ugljen koristi tek od sedam do deset posto u ukupnoj proizvodnji, dok u zemljama EU to iznosi gotovo 35 posto. Usto, naravno, to predstavlja i diversifikaciju energenata koja danas više nije samo osjetljivo gospodarsko nego i političko pitanje.