Većina građana metropole protekla dva dana pamtit će po gužvama i problemima u prometu zbog velikih sigurnosnih mjera koje su pratile posjet jednoga od najmoćnijih ljudi današnjice, turskog predsjednika Reçepa Tayyipa Erdoğana, kojega zbog uspona Turske uspoređuju i sa sultanom Fatihom. Sudeći po porukama i simbolici, taj posjet će se Hrvatskoj isplatiti jer ju je etablirao kao važnog europskog posrednika u zagovaranju europske budućnosti zemlje, otvorio je prostor za investicije, a Hrvatska se potvrdila kao igrač važan za rješavanje problema u regiji, prije svega odnosa s BiH.
Erdoğan je Hrvatsku označio “prijateljskom zemljom i saveznicom”, za što ima duboke razloge. Najprije zbog toga što je Zagreb bio važan u rješavanju prijepora i prema EU te je snažno upućivao na to da Turska pripada Europi.
Nije zanemariva ni činjenica da je Hrvatska zemlja u kojoj se ruše predrasude o islamu i muslimanima te se pokazuje da je europska civilizacija obogaćena vrijednostima te ne tako malobrojne zajednice. S druge pak strane, u muslimanskom svijetu Hrvatska se predstavlja primjerom zajedničkog života i življenja naroda i vjerskih zajednica jednih uz druge, za razliku od većeg dijela Europe, u kojoj se danas s dosta opreza i s predrasudama govori o islamu.
Mogućnosti današnje galopirajuće turske ekonomije neslućene su, a za Hrvatsku bi nove investicije značile poboljšanje njezine krvne slike, što je opet povezano sa zaustavljanjem zabrinjavajućeg trenda odlaska mladih.
Treća, moguće i jedna od najvažnijih dimenzija, zajednička je uloga Turske i Hrvatske, koje su na ključni način posredovale u obustavljanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH.
Danas je ta posrednička uloga ponovno potrebna da se doradi Daytonski sporazum kao dokument koji je samo zaustavio rat, ali nije uspostavio trajni mir između triju naroda. Posebno je važno protresti odnose Bošnjaka i Hrvata i BiH i otvoriti vrata NATO-a i EU.