U protekle tri godine Hrvatska prolazi kroz proces koji bi mogao obilježiti njezinu budućnost u narednim desetljećima, te koji bi mogao bitno utjecati na promjene u različitim sferama društva. Radi se o procesu prelaska iz dominantno iseljeničke u dominantno useljeničku zemlju. Preciznosti radi, valja istaknuti da je od 1960-ih godina Hrvatska ujedno i iseljenička i useljenička zemlja, pri čemu je do nedavno migracijski saldo (razlika između broja službeno registriranih iseljenika i useljenika) na godišnjoj razini bio u pravilu negativan. Relativno masovni valovi iseljavanja domicilnog stanovništva od sredine 20. stoljeća do početka 21. stoljeća dobrim dijelom su nadomještani useljavanjem etničkih Hrvata s prostora bivše Jugoslavije te drugim skupinama uglavnom južnih Slavena, koji nisu činili vidljivu useljeničku skupinu te za koje nije bilo pretjerane potrebe otvarati raspravu o njihovoj integraciji. Da je već dugo Hrvatska useljenička zemlja dobro ilustrira podatak prema kojem Hrvatska ima udio osoba rođenih u inozemstvu od 13,2 posto, znatno više od prosjeka cijele Europske unije, gdje je taj udio 8,5 posto, objavljuje Dragan Bagić na Sociologija.hr.
Tijekom 2021. godine službeno je evidentirano 36.000 useljenika, u 2022. 58.000, a prošle godine gotovo 70.000. Upravo 2022. je došlo do preokreta i migracijski saldo je prvi puta nakon 2008. godine bio pozitivan i to za oko 11.700 stanovnika, navodi portal. Rekordni migracijski saldo zabilježen je 2023. godine kada je više useljenih nego iseljenih za oko 30.000. Pri tome najveću stopu porasta imaju useljenici iz Azije, prije svega Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša, koji su činili sve veći udio u pozitivnom migracijskom saldu za 2022. i 2023. godinu. Dakle, osim što raste ukupna brojnost useljenika, dolazi i do ubrzane pojave novih useljeničkih skupina, vidljivih useljenika
Europsko društveno istraživanje nada se odgovoriti na pitanje kako mediji, političari i osobna iskustva s useljenicima oblikuju stavove Hrvata o pitanjima useljavanja. Deseti val tog istraživanja proveden je u Hrvatskoj sredinom 2021. godine, prije no što je ta tema eksplodirala, a 11. val u drugoj polovici 2023. godine kada je dosegla svoj trenutni vrhunac, zbog čega bi usporedba rezultata, smatraju sociolozi, mogla biti zanimljiva.
Na prvi pogled velikih promjena nema. U obje točke mjerenja oko 71 posto ispitanika smatralo je da je useljavanje ljudi iste rase ili etničke pripadnosti kao što je većina stanovništva prihvatljivo, a 60 posto je smatralo da isto vrijedi i za useljenike druge rase ili etničke pripadnosti, a brojke su slične i za useljenike iz siromašnih zemalja izvan Europe. Druge dvije kategorije dobro opisuju novi val vidljivih useljenika u Hrvatskoj. Iako razlika nije statistički značajna, može se uočiti trend blagog pada udjela onih koji podržavaju masovna useljavanja ljudi različite rase ili etničke pripadnosti i porast onih koji bi isto dozvolili u manjem broju, što daje naslutiti da javnost generalno želi određena ograničenja na useljavanje.
Što se tiče percepcije koristi i troškova useljavanja u različitim domenama života, može se primijetiti da je percepcija koristi za gospodarstvo relativno nepromijenjena, no povećao se broj onih koji vjeruju da useljavanje ugrožava kulturni život u Hrvatskoj - i to za desetak postotnih poena. Viši je i postotak onih koji smatraju da Hrvatska zbog useljenika iz drugih zemalja postaje lošije mjesto za život. Zamjetna je to razlika u odnosu na 2021. godinu kada je više ispitanika smatralo da useljenici obogaćuju kulturni život.
"Navedeni podaci, dakle, sugeriraju da je proces masovnijeg useljavanja (vidljivih useljeničkih skupina) doveo do određenih promjena u stavovima hrvatskih građana o odnosu prema useljavanju i to prije svega u percepciji posljedica na društvo. Relativno značajan porast udjela građana koji percipiraju negativne društvene posljedice useljavanja u tako kratkom vremenu može se smatrati zabrinjavajućim trendom. Prije svega stoga što dosadašnji proces useljavanja nije doveo do pojave zabrinjavajućih procesa s kojima se susreću neke od starih useljeničkih zemalja. Tu prije svega mislimo na pojavu segregirani useljeničkih zajednica u kojima se razvija posebna supkultura koja može voditi do pojave neželjenih oblika ponašanja i interakcija sa većinskim stanovništvom. Ovi rezultati upozoravaju da je krajnje vrijeme za sustavan pristup pitanju integracije novih useljenika od strane nacionalnih i lokalnih vlasti. Ipak, iako se povećao udio onih koji percipiraju određene prijetnje, to se nije reflektiralo u značajnijoj mjeri na odnos prema daljnjem useljavanju, što se može smatrati izrazom svojevrsnog pragmatizma građana, koji očito razumiju da je nastavak useljavanja nužan za popunjavanje nedostataka radne snage u mnogim djelatnostima", zaključuje Bagić.
GALERIJA Napadi morskih pasa u Jadranskom moru
Postavlja se pogrešan i neostvariv cilj, a to je "integracija u hrvatsko društvo" useljenih stranih radnika iz različitih dijelova svijeta. Bivša kancelarka Njemačke Angela Merkel neposredno prije silaska s vlasti rekla je za Turke koji sada u Njemačko čine tri generacije: "Mislili smo da će se protekom vremena u potpunosti integrirati u naše društvo, ali to se ni nakon tri generacije nije dogodilo." Naime, turski ili bilo koji strani radnik u nekoj zemlji na radnom mjestu će se osam sati ponašati kako traži poslodavac. Nakon toga i u svom stanu i u slobodno vrijeme on je Turčin, Indijac, Filipinac, Nepalac, Hrvat ili što tko jest. I nikad se neće potpuno kulturološki integrirati u neko društvo. I zato takve nerealne cijeve ne treba postavljati i čekati narednih 50 godina da bi se netko usudio priznati javno da je to bila pogrešna strategija. Da će masovnije useljavanje stranih radnika utjecati negativno na kvalitetu života u Hrvatskoj, hoće sigurno. Pogledajte ulične ratove u Francuskoj. Skandinavske zemlje više nisu raj na Zemlji po mnogo parametara, isto vrijedi i za Njemačku. Izgubit ćemo ono najvrednije, na čemu nam zapadnjaci zavide, to je sigurnost, najbitniji čimbenik kvalitete života. Temeljni razlog je ekonomija u kojij prevladavaju dvije ključne riječi, konkurentnost i maksimalizacija profita. Ima samo jedan način da vuk bude sit i sve ovce na broju.