Veljko Kajtazi: Onaj rasistički prosvjed u Međimurju izazvali su lokalni mediji

Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi žestoko se protivi najavama međimurskog župana Matije Posavca koji zagovara vaučere umjesto novca za Rome u Međimurju. Župan bi time želio riješiti problem nenamjenskog trošenja socijalne pomoći, no saborski zastupnik u intervjuu poručuje da to neće proći.

Romska zajednica protivi se uvođenju opcije vaučera/bonova za hranu umjesto zajamčene minimalne naknade propisane Zakonom o socijalnoj skrbi, što predlažu međimurski župan Matija Posavec. Zašto župan inzistira na vaučerima?

Mi se protivimo da cijela zajednica odgovara za postupke pojedinaca. Župan nije ništa napravio pa i cijeli show koji sad izvodi nije ništa drugo nego borba za opstanak jer više nitko nije uz njega. U postojećem Zakonu postoji mogućnost isplate zajamčene minimalne naknade u naravi i to Centri već koriste. Dakle, Zakonom je to već regulirano, a oni koji ništa ne rade to ne znaju ili ne žele znati. Svođenje jednog kompleksnog problema na zajamčenu minimalnu naknadu je zlonamjerno, a prozivanje cijele romske zajednice kao i prošlogodišnji prosvjed ima elemente i diskriminacije i rasizma. Činjenica je da je situacija eskalirala, ali nitko nije mario za te probleme dok su se događali unutar romskih naselja. Sad kad su se prelili izvan naselja odjednom su svi zainteresirani. Ja o tome govorim godinama. Nadam se da će iz svega ovoga proizaći nešto dobro i za Rome i za sve građane Međimurja. Ali, dok sam ja zastupnik u parlamentu i predstavnik romske manjine, vaučera neće biti.

Ali župan Posavec tvrdi da je bio na sastanku s ministricom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesnom Bedeković te da su se složili da treba uvesti kontrolu trošenja javnog novca, da oni koji nenamjenski troše javni novac moraju biti sankcionirani aludirajući pri tome na uvođenje vaučera. Jeste li vi razgovarali o tome s ministricom?

Naravno da sam razgovarao. Razgovaramo godinama s nadležnima i imamo konkretne mjere koje ćemo uvrstiti u novi prijedlog Zakona, a s kojima nećemo još izlaziti u javnost. Neki pokušavaju na ulici mijenjati Zakon ili iskoristiti sastanak s ministricom i reći – od danas se sve mijenja. Ne mijenja se ništa na ulici ili sastanku, već u Hrvatskom saboru. Nekima to nije jasno, uljepšavaju istinu, lažu narod.

Župan Posavec tvrdi da se ne zalaže za mjere protiv romske nacionalne manjine, već protiv onih koji zloupotrebljavaju sustav socijalne pomoći!?

Da, promijenio je retoriku, ali i dalje svi znaju na koga misli. Vidjet ćemo što građani misle o tome. Zakon je jasan i ulica neće i ne može provoditi zakone, pa ni župan. Pozivao sam ga i imali smo više puta sastanak nakon kojeg ne bi pokrenuo ništa iako je obećao. On bi mogao za promjenu najprije doći u romsko naselja pa financirati projekte uređenja naselja kroz koje bi barem radom za opće dobro ili na javnim radovima zaposlio Rome da unaprijede i svoje životne uvjete i sramotu jedne od razvijenijih županija u našoj zemlji. Pod sramotom mislim na getoizirana romska naselja.

Kako procjenjujete opću situaciju Roma u Međimurskoj županiji?

Žao mi je da su upravo ovakvi pokušaji stvorili neku priču mi i oni – Romi protiv Međimuraca. To na terenu nije tako. Zlonamjerni izdvajaju incidente i pokušavaju mobilizirati dio društva u svoje političke svrhe. Župan tu nije osamljen. Ima tu i nekih bivših političara, radikalno desnih aktivista, pa i pojedinaca iz romske zajednice s lošom prošlošću. Smiješno je da upravo ti sad nastupaju iz pozicije neke vrste zviždača, a dio su problema. Treba poslati poruku da su i Romi Međimurci te da smo i mi protiv pojedinaca koji krše zakon ili neke društvene norme. Pa Romima je prvima u interesu da u svom neposrednom okruženju imaju mir i da ih se sve ne povezuje s onima najgorima unutar zajednice. Na sve te probleme, uključujući diskriminaciju, ja moram upozoravati, za to mi je romska zajednica i dala povjerenje.

Jeste li s premijerom Plenkovićem razgovarali u vezi sa zahtjevom međimurskog župana o uvođenju vaučera?

Premijer jako dobro zna što je zakon, kako se provodi i što tamo piše. Zna da ulica ne može voditi politiku i zna prepoznati što je politička hajka, a što je stvarnost. Najbitnije je da su premijer i Vlada donijeli Operativni program za romsku nacionalnu manjinu te da razumije da se problemi moraju rješavati sustavno. Na tom smo tragu učinili puno, a ja uvijek tražim više i bolje jer je neupitno da mi danas rješavamo probleme koji su se gomilali više od sedamdeset godina.

Koliko su sami Romi krivi za situaciju u Međimurju? Vidimo da su mnogi stanovnici te županije ogorčeni na sigurnosno stanje, zbog čega su i organizirali prosvjede usmjerene protiv Roma? Kako na to gledate?

Za sve što negativno počini pripadnik romske zajednice prozove se cijela zajednica, lokalni mediji zlonamjerno ponavljaju vijesti iz crne kronike i naravno da su se našli pojedinci koji su situaciju iskoristili da organiziraju taj rasistički prosvjed. Riječ je o perfidnom rasizmu koji je Rome uznemirio i prestrašio. Trebamo sve učiniti da se takvo nešto ne ponovi.

U kojoj županiji u Hrvatskoj Romi imaju najbolje uvjete?

Problemi Roma isti su kao i problemi ostalih građana. Gdje većina žive bolje, bolje žive i Romi. Međutim, jako je bitna i atmosfera i razina tolerancije s kojom se automatski vežu prilike, osobno i kolektivno zadovoljstvo svih zajednica. Ako bih morao izdvojiti gdje je ta atmosfera najbolja, rekao bih Zagreb, Belišće i Rijeka. Imamo jako puno pozitivnih primjera integracije o kojima se ne govori.

Koliko ste vi krivi što romska naselja diljem Hrvatske izgledaju kao u 17. stoljeću ?

Svi smo kolektivno krivi jer nije učinjeno više. To je naša sramota. Ja smatram da činim sve što mogu i uvijek se trudim više i bolje. Legalizacija, izmjena prostornih planova, ulaganje u infrastrukturu; zapošljavam, pomažem i sufinanciram obrazovanje, pomažem i pojedincima i državi i jedinicama lokalne samouprave i romskim predstavnicima. Nastojim stvoriti sinergiju i preduvjete za sve što smo prepoznali kao problem. Moj rad romska zajednica ocijeni svake četiri godine. Mislim da rezultati govore sami za sebe.

Zašto mnogi Romi nakon završetka školovanja mijenjaju svoj identitet?

Smatraju da će tako lakše uspjeti. Ja to ne pozdravljam i pokušavam stvoriti atmosferu i uvjete da oni najbolji iz romske zajednice najprije pomognu sebi i da im mi kao zajednica pomognemo. Kad dobiju nešto od romske zajednice, ja očekujem da dio toga poslije i vrate. Nekad je dovoljno da se negdje samo pojave i kažu “i ja sam Rom”. Neki to ne žele i imaju na to pravo, ali ja ih i ovom prilikom pozivam da se ne srame i da pomognu romskoj zajednici.

Zašto mnoga romska djeca ne pohađaju škole?

Nikako ne smijemo reći da je to kultura. To je neodgovornost roditelja, neodgovornost institucija koje odmahuju rukom ako romsko dijete ne dođe u školu, a ponajviše zbog nedostatka osnovnih životnih uvjeta. Od smještaja, hrane, obuće, opreme. Mi educiramo roditelje, razgovaramo sa školama pa i pomažemo da se unaprijede uvjeti, a kroz razne programe kao što je projekt stambenog zbrinjavanja i unapređenje životnih uvjeta koji provodimo s Vladom pokušavamo otkloniti i one životne probleme. Povećavamo i stipendije, nagrađujemo učenike i studente, ali sve ide jako teško i sporo.

Rekli ste kako je “Vlada početkom godine znatno povećala kvote za strane radnike i prima radnike s Kosova i Albanije te Ukrajine, dok naša vlastita radna snaga koristi socijalna primanja”. Jesu li Romi spremni raditi i ima li među njima kvalificiranih radnika koji su Hrvatskoj potrebni?

Naravno da jesu. Mnogi su se i zaposlili. Moj će stav do kraja biti da sve dok naši radno sposobni ljudi ne rade, nemamo opravdanja uvoziti strane radnike, pogotovo na ovakav ubrzan način. Ako nekoga treba dokvalificirati, informirati, zakonski natjerati da radi, to je ono prvo što trebamo učiniti. Rušiti cijene rada za najteža zanimanja, uvoziti ljude iz različitih kultura bez jasne vizije za integraciju, a naše građane zaobilaziti, to će dugoročno imati više negativnih nego pozitivnih posljedica. Naši građani troše novac u Hrvatskoj, strani ga šalju kućama.

Iako ste zastupnik romske manjine, član ste kluba Milana Bandića.

Gradonačelnik Bandić osoba je koja razumije što znači integracija bez asimilacije. Što znači provesti konkretan projekt, a ne krije simpatije neovisno o tome prema romskoj zajednici. Možemo mu naći mnogo mana, ali ako bi mu isticali vrline onda bi među prvima bila ta da promovira toleranciju prema drugima i drugačijima te da je socijalno osjetljiv.

Zastupnici manjina protive se novom zakon o popisu stanovništva, zašto?

Ne protivimo se zakonu, nego ga željno iščekujemo, kao i popis stanovništva koji će nam svima pomoći u radu i stvoriti preduvjete za daljnji razvoj svih segmenata našeg društva. Pokušavamo ga doraditi i privremeno smo odgodili glasanje o njemu. Naći ćemo najbolje rješenje da se popis provede pravodobno, kvalitetno i da se građani informiraju o važnosti iznošenja točnih podataka bez ikakva straha.

Kakva je vaša suradnja s premijerom?

S premijerom odlična, s nekim ministrima slabija. Sve u svemu, dobra. Sastajemo se često i dogovaramo o prioritetima.

Je li vam žao što je Kolinda Grabar-Kitarović izgubila na predsjedničkim izborima s obzirom na to da ste s njom imali korektan odnos? Čak vas je i nagradila.

Drago mi je da je predsjednica prepoznala moj rad i rad Saveza Roma u Republici Hrvatskoj Kali Sara. Nekoliko je puta bila s nama, žao mi je da još više nije bila s nama, s romskom zajednicom, te da je više upozoravala na probleme Roma i romskih naselja.

Kao romska zajednica kako vidite suradnju s novim predsjednikom Zoranom Milanovićem?

Romskoj zajednici potrebna je pomoć svih istaknutih pojedinaca, pa tako i predsjednika. Od njega očekujem da iskoristi svoje ovlasti i funkciju, da upozori na probleme Roma, da nam pomogne u lobiranju da se problemi riješe i da nas se ne sjeti tek na kraju mandata.