danas u večernjem listu

Veljko Marić: Zar ću prije dočekati smrt nego pravdu?

Foto: VL
Veljko Marić: Zar ću prije dočekati smrt nego pravdu?
12.02.2015.
u 00:03
Sve sam bolesniji: muči me kralježnica, lijeva noga mi se koči... Srbi čekaju samo da umrem, kaže nam Veljko Marić
Pogledaj originalni članak

Poziv iz Kazneno-popravnog zavoda Srijemska Mitrovica u redakciju Večernjeg lista dosad je stigao tri puta: u prva dva slučaja razgovor je bio prethodno utanačen s njegovom suprugom, u točno određeno vrijeme.

Veljko Marić, hrvatski branitelj u Beogradu osuđen na 12 godina za ratni zločin za koji tvrdi da ga nije počinio, posljednji put javio se danas, no ovaj put nazvao je iznenada, bez prethodne najave. Ljutit i ogorčen kao nikada dosad, pokušao je izreći previše u tek deset minuta koliko mu je, jednom tjedno, dopušteno razgovarati. (...)

Sve sam bolesniji: muči me kralježnica, lijeva noga mi se koči... Srbi čekaju samo da umrem – očajava Veljko Marić strahujući da će prije dočekati smrt nego pravdu.

>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjem listu ili prolistajte e-izdanje.

Foto: VL

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 23

AU
aunekustvar
21:55 11.02.2015.

Ne znam je li ili nije kriv, ali znam da mu je mjesto u Hrvatskoj. Zašto nije, vjerojatno radi svih licemjera koji su sjedali ili sjede u bilo kojem dijelu vlasti. Srboljupci i beskičmenjaci.

ČS
Čuvaj se senjske ruke
22:20 11.02.2015.

Veljko Marić je žrtva hrvatske politike. Nekako sam došao do knjige "Veljko Marić-nisam kriv" neumornog Mladena Pavkovića. Pročitajte tu knjigu, sve piše. Marić je nevin. Igraju se s njime. Ljudi svašta govore a ne znaju činjenice.

PA
patria
00:43 12.02.2015.

Dakle da je Republici Hrvatskoj uistinu stalo do obrane vlastitoga suvereniteta i časti, kao i do ljudskih prava, zdravlja i samoga života Veljka Marića, njenog kidnapiranog državljana, već bi odavno nešto poduzela, a to nešto svakako ne podrazumijeva samo usrdne molbe Srbiji, jer oni općenito kao narod i kao država nemaju nimalo milosti prema svojim žrtvama i razumiju jedino jezik sile, barem u nekakvom obliku. Riječ je jednastovno o tome da Srbija ovim slučajem šalje Hrvatskoj i više nego jasnu poruku, mi prema vama opet možemo raditi što god nas volja, dok Hrvatska istodobno provodi prema Srbiji opet svoju tradicionalnu politiku poniznosti i šutnje. Jednostavno Hrvatska se nije pokazala doraslom ponašanja jedne normalne suverene države kakva navodno je, a takvom politikom nećemo baš ptreviše daleko stići. Zbog ove sramote koja traje već pet godina sram me da sam Hrvat i državljan ovakve zemlje, sa ovako nesolidarnim, kukavičkim, prema van iskompleksiranim i poniznim, a prema svom bahatim, agresivnim i izdajničkim političarima, ali dobrim dijelom nažalost i takvim narodom.