Veljko Miljević: Branitelj kakav je Glavašu manjkao

U medijskom cirkusu koji mjesecima vlada oko Branimira Glavaša jedna vijest zaintrigirala je javnost. Da je u njegov braniteljski tim ušao i Veljko Miljević, član Izvršnog odbora Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, čovjek koji se  godinama zalagao za progone ratnih zločina, za mnoge je bila vijest iz kategorije vjerovali ili ne. No za samog Miljevića, koji  slovi kao neprijeporni pravni stručnjak te jedan od najboljih krivičara u državi, nema ništa sporno u preuzimanju Glavaševe obrane. Jer kako je rekao nakon što je ušao u Glavašev braniteljski tim, Glavaš nije prvi optuženik kojega brani od optužbi za ratne zločine. Doduše, prvi je Hrvat s tom optužbom kojega će zastupati.

Angažman u Glavaševu braniteljskom timu Miljević je javno obrazložio dvama razlozima. Prva je odvjetnički kodeks, prema kojem se ne smije odbiti obrana, osim ako za odbijanje ne postoje osobito važni razlozi. Miljević kaže da on takvih razloga nije imao. Sukob interesa zbog činjenice da je Glavašev branitelj te da radi u Hrvatskom helsinškom odboru Miljević je razriješio na početku suđenja zamrznuvši svoje članstvo u HHO-u. Na optužbe da je bio “dio organizacije koja je pomogla u sastavljanju optužnica protiv hrvatskih generala, a sada brani jednog”, Miljević kaže da nisu točne. Objašnjava kako on radi u organizaciji koja se bori za promicanje ljudskih prava i ne bavi se prikupljanjem podataka za podizanje optužnica.

No od moralnih prijepora i javnih prodika, za Glavaša je puno bitniji onaj drugi razlog zbog kojega je Miljević, prema vlastitim riječima, odlučio ući u njegov braniteljski tim. U jednoj izjavi za medije Miljević je tako kazao “kako je siguran da ga Glavaš, znajući za njegov angažman u humanitarnim organizacijama, ne bi zamolio da ga brani da je istina ono što mu se stavlja na teret”. Tu svoju izjavu Miljević je zatim objasnio riječima da “svatko normalan zna da je zločina u Osijeku bilo, no da dokazi upućuju na to da počinitelj nije Glavaš”.

Tim rečenicama Miljević je na neki način nagovijestio i strategiju obrane, koja već mjesecima ponavlja kako optužnica protiv Glavaša nije motivirana samo pravnim razlozima. Na neizravan način nagovijestio je da će Glavaš tijekom suđenja zasigurno uprijeti prstom u one za koje smatra da su, ako ne krivi, onda barem suodgovorni za ono što se ratnih godina događalo u Osijeku.

Drugim riječima, suđenje Glavašu i ostalima moglo bi biti poput pravosudnog obračuna Petrača i Zagorca, dvojice bivših prijatelja, od kojih jedan sjedi u zatvoru (Petrač), dok drugi zbog prvog čeka ulazak u zatvor (Zagorec). Poput njih dvojice, i Glavaš ima bivših prijatelja koje bi mogao povući za sobom u neizvjesnost zatvorskog života. A u pravosudnoj sapunici takvog tipa, gdje je odlično poznavanje pravne procedure i svih zamki kaznenog procesa nužno, Glavašu je trebao odvjetnik poput Miljevića. Britak na jeziku, neprijeporni stručnjak koji optuženom Glavašu daje prijeko potrebnu, dosad nepostojeću dozu vjerodostojnosti.