Velom Joži porastao broj fanova jer je pokazao ljudsko lice

Iako je posljednjih mjeseci, u žaru političkih i pravnih nadmetanja o referendumu o braku i ustavnim promjenama, SDP-ov saborski zastupnik iz Istre Peđa Grbin, kao predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, bio u žiži interesa javnosti, a do detalja se govorilo o, primjerice, njegovu sukobu s Vladimirom Šeksom i zastupanju čvrstih partijskih stajališta i tumačenja zbog kojih je zaradio packe Ustavnog suda, prošlotjedna ga je pijana epizoda iz pulskog kluba u kojem je pjevao “Čavoglave” prometnula u medijsku zvijezdu.

Na društvenim mrežama broj njegovih fanova naglo je porastao, rijetki ga osuđuju, većini je postalo simpatično njegovo “ljudsko lice”, a koliko se zna, ni stranački ga šef, inače njegov blizak prijatelj, nije pozvao na red. Barem ne javno. Gorostas od 210 centimetara i više od stotinu kilograma, zbog stasa i rodnoga kraja svojedobno prozvan Veli Jože, odmah je skrušeno priznao da je pretjerao i da se stidi svoga ponašanja.

To je, vidjelo se u danima koji su slijedili, bio mudar potez, pametniji od pravdanja ili upiranja prstom u druge uhvaćene u istim nepodopštinama. Nije tu bilo fiškalskog mudrovanja, iako je 35-godišnji Grbin po struci upravo odvjetnik. Već ga je kao vježbenika, koji se s diplomom zagrebačkog Pravnog fakulteta 2003. vratio u rodni grad, prisjećaju se u Puli, pratio glas da je vrlo talentiran za pravnu struku, “dečko koji obećava”.

Odvjetnički ured

Otvorio je potom vlastiti odvjetnički ured baveći se većinom građanskim pravom. Posao je to koji Grbin voli pa mu, gledajući dugoročno, politička karijera nije jedina opcija.

Neskloni Grbinu reći će da mladi ljevičar nije dorastao tome da bude glavni zakonodavac Kukuriku koalicije i da će teško dostići prethodnika na mjestu šefa Odbora za Ustav, kolegu po struci Vladimira Šeksa.

Odrastao u kvartu Stoja gdje i danas živi u očevu stanu, koji je pak naslijeđen od djeda i bake i ovih će dana biti i formalno njegovo vlasništvo, što će, naravno, biti odmah uneseno u imovinsku karticu, Grbina pamte i kao dečka koji je igrao košarku. No, sam kaže, bio sam prosječan, vječna je predrasuda da ste dobar košarkaš ako ste visoki. U zadnje vrijeme košarku igra rijetko, a pasionirani čitač knjiga svih žanrova uspijeva pročitati tek knjigu mjesečno.

Štivo su mu materijali za saborske sjednice i odbore koje pročita i prouči od korica do korica, što potvrđuju njegovi istupi i primjedbe kojima mnogima kida živce. I putovanja, koja su mu strast, sada su se prorijedila. Prošlo ljeto bio je u Pragu kod prijatelja, a kad će ponovno negdje otići za svoj gušt, ne zna.

Na ruci ponosno nosi djedov sat marke Zenit koji je djedu darovao Josip Broz Tito. No osim što potvrđuje tu činjenicu, o detaljima tog obiteljskog naslijeđa ne želi govoriti. Tek je jednom na optužbe da provodi neokomunizam i štiti komunističke zločine izjavio: “Osuđujem svaki zločin i zločinca, bez obzira na to u čije je i za čije ime počinjen. Djedov brat bio je dvaput na Golom otoku i gnušam se toga što se događalo”.

Nježni div

Grbin je neoženjen, a prijateljstva su mu važna i prijatelje ne mjeri po tome je li ih upoznao prije deset godina ili godinu ili dvije – prijatelji su prijatelji. I s njima najčešće pije nebrojene kave i sokove, a tek s vremena na vrijeme da si oduška izlaskom u kakav noćni provod uz alkohol. Iz toga se da zaključiti da je Grbinu jedna čaša premalo, a dvije previše pa se dogodi što se dogodi.

Politikom se Peđa Grbin počeo baviti u studentskim danima, od 1998. godine je u SDP-u, a aktivniji angažman, nakon što se 2003. godine vratio u Pulu, započeo je 2005. kao član gradskog poglavarstva. Potom je bio vijećnik, a 2011. godine kao mlada snaga SDP-a i Milanovićeva uzdanica postaje saborski zastupnik.

Grbin danas iz Zagreba u Pulu ne dolazi svaki vikenda jer si zbog brojnih obveza to više ne može dopustiti, no sigurno je da će ubuduće pripaziti gdje će se i s kime u rodnoj Istri rješavati zagrebačkog stresa ili, kako to Damir Kajin kaže, teškog političkog bremena koje nosi na leđima. Za njega je Grbin, koji potječe iz partizanske obitelji, zadnja osoba koja bi koketirala s vrijednostima o kojima Thompson pjeva, a to što ga je malo ponijelo i nije neki grijeh, možda je samo, šali se Kajin, otvarao usta.

– Mislim da nije kontroverzna osoba, a ovi u IDS-u ga sotoniziraju jer je bio čvrsto i nepokolebljivo za Milanovićevu politiku SDP-ove emancipacije u Istri – zaključuje Kajin.

Grbinova je odanost stranačkom šefu neupitna, zbog toga, a ne zato što je esdepeovac, zamjerio se nekim svojim Istrijanima koji teško podnose da je netko njihov baš toliko “zastranio”. Njegovi stranački kolege u Puli uvjeravaju da je, unatoč brojim saborskim obvezama, i dalje vezan uz matičnu organizaciju i opovrgavaju sve one koji Grbina, čijih je 38 posto glasova na izborima za gradonačelnika IDS-ova kandidata Borisa Miletića natjeralo da u drugom krugu osvaja mandat, prozivaju da je iznevjerio svoje sugrađane odustajanjem od vijećničkog mjesta.

Spočitavaju mu da je zaključio da je Pula premala za njegov politički talent i da slogan iz njegove kampanje “Pula je bitna” sada ima nastavak “– ali sitna”. Upravo je suprotno, baš zato što nije htio biti neozbiljan, izostajati sa sjednica i biti neaktivan, prepustio je svoje mjesto predsjedniku pulskog SDP-a Danijelu Feriću, još jednom Milanovićevu mladom lavu, što je bio logičan i očekivan potez. Svi koji ga poznaju potvrdit će tako da su fer odnos i korektnost njegove odlike, pritom ističu i nevjerojatnu marljivost, pedantnost i predanost poslu, a stranačke kolegice priznaju da Grbina doživljavaju kao – nježnog diva.